ZEKAT NA POLJOPRIVREDNE PROIZVODE

Autor: Jusuf Džafić Oktobar 29, 2019 0

Zekat je ibadet koji predstavlja obavezno izdvajanje, Šeriatom određenog postotka, iz tačno određenih vrsta imovine, u naznačeno vrijeme, za Kur'anom navedene kategorije, pod tačno utvrđenim uvijetima.

Nažalost, iako zekat spada u islamske šarte, o njemu se vrlo malo priča ne samo među narodom, već i među ulemanskim krugovima. Štaviše, uprkos činjenici da su naši ljudi sve više osvješćeniji po pitanju zekata i sve ga više uplaćuju, u praksi još uvijek imamo brojne probleme, poput miješanja različitih mezheba/mišljenja, nametanje mišljenja drugih mezheba, posebno hanbelijskog i šafijskog, ignorisanje fetvi, odluka i savjeta Islamske zajednice o zekatu i sl. Uzevši sve to u obzir, a i činjenicu da se nalazimo u jesenjim mjesecima žetve i berbe, u ovom našem radu ćemo ukratko objasniti kako se daje zekat na poljoprivredne proizvode prema našem hanefijskom mezhebu.

  U šeriatskom pravu poljoprivredni proizvodi obuhvataju primarne proizvode ratarstva, povrtlarstva, voćarstva, ribogojstva, gljivogojstva, pčelarstva i sličnih grana poljoprivrede. Dakle, imamo sedam kategorija poljoprivrednih proizvoda: 

  1. žitarice (pšenica, kukuruz, ječam, raž, riža, zob, proso, heljda, itd.),
  2. industrijske biljke (šećerna repa, šećerna trska, uljana repica, suncokret, maslina, soja, palma, lan, konoplja, pamuk, razne ljekovite biljke (kamilica, kadulja, lavanda, nana, sljez i dr.), razne kozmetičke/aromatične biljke (lavanda, ruža, smilje, jasmin, bosiljak i dr.) itd.)
  3. povrće (krompir, paprika, paradajz, kupus, grah, buranija, grašak itd.),
  4. voće (šljiva, jabuka, kruška, višnja, trešnja, malina itd.),
  5. pečurke (šampinjon, bukovača, šitaka, zimska gljiva, kamenica itd.), 
  6. uzgojena riba i drugi uzgojeni morski plodovi (školjke, rakovi, škampe itd.),

  Hanefijski učenjaci smatraju da se zekat daje na sve poljoprivredne proizvode, ako se koriste u prehrani ljudi ili industriji.

  Hanefije svoj stav dokazuju prvenstveno sa dva kur'anska ajeta, gdje Uzvišeni općenito naređuje zekat na poljoprivredne proizvode, bez pravljenja razlike među proizvodima:

I dajte tuđe pravo na dan žetve/berbe! (El-En'am, 141) 

- O vjernici udjeljujte od ljepota koje stječete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo! (El-Bekare, 267)

  Općenitost naredbe je vidljiva i iz hadisa u kojima je naređen zekat na poljoprivredne proizvode. Navest ćemo dva: 

- Abdullah ibn Omer, r.a., i Ebu Hurejre, r.a., prenose da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., kazao: Na ono što se napaja nebesima i izvorima ili se samo napaja (tj. prirodnim putem) se daje desetina (10%), a na ono što se napaja zaljevanjem (tj. vještačkim putem) pola desetine (tj. dvadesetina, 5%). (Bilježe ga Buhari, Ibn Madže, Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i dr.)

- Abdullah ibn Omer, r.a., Ebu Hurejre, r.a., i Džabir ibn Abdullah, r.a., prenose da je Allahov poslanik, s.a.v.s., kazao: Na ono što se napaja rijekama i oblacima (tj. prirodnim putem) se daju desetine (10%), a na ono što se napaja životinjom za zaljevanje (tj. vještačkim putem) se daje pola desetine (tj. dvadesetina, 5%). (Bilježe ga Muslim, Ibn Madže, Ebu Davud, Nesai, Ahmed i dr.)

  Uzevši u obzir gorespomenutu hanefijsku argumentaciju i kompatibilnost njihovog stava sa modernom privredom i poljoprivredom, ne treba da čudi da su dr. Jusuf Karadavi, predsjednik Evropskog vijeća za fetve, dr. Abdulmuttalib Abdurrezzak Hamdan i rahmetli dr. Abdulhasib Senad Atijje, profesori na Šeriatsko-pravnom fakultetu na Univerzitetu El-Azhar, i mnogi drugi savremeni islamski učenjaci odabrali upravo hanefijski stav o sveobuhvatnosti zekata na poljoprivredne proizvode.

  Zekat na poljoprivredne proizvode je različite (diferencijalne) stope, što se moglo zaključiti i iz dva gorenavedena hadisa. Naime, ako se poljoprivredni proizvodi navodnjavaju prirodnim putem, zekatski obveznik je dužan dati 10%, a ako se navodnjavaju vještačkim putem, onda je on obavezan izdvojiti 5%. Prema mišljenju savremenih učenjaka, među kojima su dr. Jusuf Karadavi i dr. Muhammed Ebu Sejjid Ahmed, profesor na Šeriatsko-pravnom fakultetu na Univerzitetu El-Azhar, ali i naš fetva-emin dr. Enes Ljevaković, pored navodnjavanja, i drugi dodatni troškovi se uzimaju u obzir. Dakle, ako je poljoprivrednik imao dodatnih proizvodnih troškova (navodnjavanje, vještačko đubrivo, dodatna vještačka prehrana, sredstva za zaštitu (pesticidi, herbicidi) i sl.), onda će izdvojiti 5%, a ako nije imao takvih troškova, onda će izdvojiti 10% od požnjevenog i ubranog.

  Postoje i određeni uslovi (šartovi) koje treba ispuniti da bi osoba bila obavezna dati zekat na poljoprivredne proizvode. To su sljedeći: 

  1. islam;
  2. razum; 
  3. polno punoljetstvo;
  4. sloboda;
  5. nisab (kvota, zekatni prag, zekatni minimum, najmanja količina zekatne imovine koja podliježe zekatu), inače Ebu Hanife ne postavlja ovaj uslov, ali ga postavljaju Ebu Jusuf, učenik Ebu Hanife, i brojni savremeni učenjaci, pa smo ga stoga uzeli u obzir;
  6. potpuno vlasništvo (mulk) nad poljoprivrednim proizvodima;
  7. mogućnost slobodnog raspolaganja sa poljoprivrednim proizvodima;
  8. da se radi o imovini koja je produktivna (raste) po prirodi, što poljoprivredni proizvodi jesu po svojoj prirodi;
  9. da se ne radi o zabranjenoj (haram) imovini, konkretno u slučaju poljoprivrednih proizvoda, da se ne radi o štetnim kulturama i vrstama, kao npr. genetski modifikovanim kulturama, čiju proizvodnju zbog štetnosti zabranjuju i Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH, a i državni zakoni.

  Dakle, za razliku od većine drugih vrsta zekata, u slučaju zekata na poljoprivredne proizvode nisu potrebni naredni uslovi: 

  1. da imovina koja podliježe zekatu, u ovom slučaju poljoprivredni proizvodi, pregodini (havl),
  2. da imovina ne bude opterećena izvjesnim dugom,
  3. da zekatna imovina prevazilazi osnovne životne potrebe.

  Također, vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem na kojem se uzgavaju proizvodi ne spada među uslove obaveznosti zekata na poljoprivredne proizvode, jer predmet zekata nisu zemljišta, već proizvodi.

  Nisab za poljoprivredne proizvode, prema Ebu Jusufu, iznosi pet viskova (tovara), odnosno 1000 kg (1 tona).[1]

  Ebu Jusuf i savremeni islamski pravnici koji slijede njegov stav o nisabu, među kojima je i naš fetva emin dr. Enes Ljevaković, dokazuju dotični stav, između ostalog, sljedećim hadisom: I nema u manje od pet viskova (tovara) zekata. (Bilježe ga Buhari, Muslim, Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed i dr.)

  Međutim, mi mislimo da je moguće pomiriti dva postojeća stava unutar hanefijskog mezheba oko nisaba za poljoprivredne proizvode, tako što ćemo zauzeti stav da je zekat na poljoprivredne proizvode strogo obavezan (farz), ako dostiže nisab od 1 tone, a da je pohvalan (mustehabb), ukoliko je ispod nisaba, tj. ispod 1000 kg. 

  Kategorije primatelja zekata na poljoprivredne proizvode su istovjetne sa osam općih kategorija, spomenutih u ajetu o zekatu: Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku. (Et-Tevbe, 60) Vrijedno je spomenuti i pohvaliti činjenicu da Islamska zajednica već dugi niz godina preko svojih medžlisa, u kordinaciji sa muftijstvima i medresama, vrši prikupljanje poljoprivrednih proizvoda i većinu prikupljenih proizvoda usmjerava za ishranu učenika u našim medresama. Unazad par godina, akcija se sprovodi na nivou cijele Zajednice, tako da sada svi članovi imaju mogućnost da zekat na poljoprivredne proizvode dostave u naturi u svom lokalnom medžlisu.

  Uzevši u obzir naprijed kazano, zekat na poljoprivredne proizvode se ne daje na proizvode i plodove skupljene ili ulovljene u divljini ili moru, kao ni na biljke koje se koriste u ishrani životinja:

- drvo i lišće drveća;

- trave i slične krmne biljke koje se koriste u ishrani životinja (kukuruz za silažu, djetelina, ljulj, stočna repa i sl.);

- divlje žitarice (divlja heljda, divlja riža, divlja raž i sl.);

- ljekovite i aromatične divlje biljke (kamilica, nana, žalfija, lavanda, smilje i sl.),

- divlje povrće i jestivo divlje bilje (divlji špinat, gavez, kiselica, komorač, žara, maslačak i sl.);

- divlje voće i plodovi (divlji šipak, drijen, divlja jabuka, divlji kesten, žir, divlje jagode i sl.);

- divlje pečurke (vrganj, rujnica, smrčak, hrčak, rudnjača i sl.);

- riba i drugi morski plodovi;

- med divljih pčela.

  Na kraju ćemo pojasniti 10-ak specifičnih slučajeva glede zekata na poljoprivredne proizvode:

1 - Pri računanju zekata na poljoprivredne proizvode sabiru se različite vrste i podvrste unutar jednog roda (npr. jara pšenica, ozima pšenica, durum pšenicai dr.), ali se ne sabiru različiti rodovi međusbno (npr. rod pšenice sa rodom kukuruza ili ječma). Tako ako je neko požnjeo npr. 500 kg jare pšenice i 600 kg durum pšenice, dat će zekat na 1100 kg pšenice. Međutim, ako je neko privredio npr. 500 kg pšenice, 400 kg kukuruza i 200 kg ječma, nije obavezan dati zekat, jer nema nisaba u svakom rodu, iako mu je pohvalno (mustehabb) izdvojiti zekat za sve žitarice.

2 - Zekat se ne daje na sekundarne poljoprivredne proizvode (npr. džemovi, sokovi, ajvar, ukiseljeno povrće, pasterizovano voće, brašna, čajevi, ulja, masti), budući da je na njih već dat zekat kroz zekat na primarne poljoprivredne proizvode. 

3 - Ukoliko sekundarni poljoprivredni proizvodi predstavljaju trgovačku robu, onda se na njih daje zekat na trgovačku robu, odnosno zekat na novac zarađen od njihove prodaje, ukoliko imovina pregodini, njena vrijednost dostiže nisab i ispune se ostali uslovi za obaveznost zekata. 

4 - Lice koje se bavi preprodajom primarnih poljoprivrednih proizvoda treba izdvojiti zekat od 2,5%, ako dobit dostiže vrijednost nisaba zlata.

5 - Lice koje se bavi skupljanjem i prodajom divljih ili morskih plodova i proizvoda, odnosno lovom i prodajom ribe, obavezno je dati zekat od 2,5%, ako profit od prodaje dosegne vrijednost nisaba zlata.

6 - Zekat ne daju pravna lica, već fizička lica.

7 - Zekat se ni koji način ne uzima od neprofitnih pravnih lica. U njih spadaju: državne i nedržavne institucije, vladine i nevladine organizacije, udruženja građana, fondacije, vakufi, islamska zajednica, kao i njene organizacione jedinice (mešihati, muftijstva, medžlisi, džemati) i institucije (vrtići, medrese, fakulteti, instituti, biblioteke, narodne kuhinje itd.) i sl.

8 - Zekat ne daju direktno ni profitna (komercijalna) pravna lica, već fizička lica koja su njihovi vlasnici. Tako u slučaju poljoprivrednih zadruga, dioničarskih poljoprivrednih društva i sl., zekat na poljoprivredne proizvode su dužna dati fizička lica, tj. svaki član zadruge ponaosob, odnosno svaki dioničar. 

9 - Pri obračunu zekata na poljoprivredne proizvode, zekat se daje na ukupnu količinu proizvoda. Dakle, pri obračunu se ne izuzimaju oni prozvodi koji će služiti za pokrivanje troškova proizvodnje (sjetve, žetve, navodnjavanja, đubrenja, zaštitnih tretiranja, nadnica radnicima i čuvarima i sl.), niti se izuzimaju proizvodi koji će se trošiti u domaćinstvu za potrebe zekatodavatelja, njegovih ukućana i domaćih životinja. Naime, ako poljoprivredni proizvodi iziskuju navodnjavanje vještačkim putem i/ili druge dodatne troškove, onda se na njih daje umanjena stopa zekata od 5%, kako je već ranije spomenuto. Stoga, nema potrebe za izuzimanjem određene količine proizvoda pri obračunu zekata.

10 - Zekat na poljoprivredne proizvode se daje prvenstveno u naturi, tj. u poljoprivrednim proizvodima, ali je dozvoljeno dati i novčanu protuvrijednost poljoprivrednih proizvoda.

Jusuf Džafić

 

[1] Budući da jedan visk ima 60 saova, a jedan saa, po osmanskom hanefijskom mjernom sistemu, kojeg koristi i Islamska zajednica u BiH, teži 3,34 kg, dolazimo do računice da je 5 viskova jednako tačno 1000 kg (1 tona). Zbog nedovoljnog poznavanja osmanskog hanefijskog mjernog sistema, koji se kod nas upotrebljava otkako je islam došao na bosanske prostore, mi danas na terenu imamo pravu zbrku oko iznosa nisaba. Najčešće se navode dvije cifre: 1098 kg i 653 kg, ali se mogu susresti i mnoge druge: 580 kg, 600kg, 643 kg, 650 kg i sl.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija