Upravo zbog toga su učenjaci kao sastavni dio vjerovanja spomenuli i ovu vrlinu koja podrazumijeva urednost kose, brade, odjeće, obuće, nakita i svega onoga čime je čovjek u kontaktu.

Aiša, r.a., kaže: „Nikada nisam vidjela Allahovog Poslanika, s.a.v.s., neurednog. Povremeno je koristio ulje za mazanje kose i redovno bi se češljao i govorio bi: „Zaista Allah, dž.š., ne voli prljavštinu i neurednost.“[2]

Također to obuhvata uređenost kuće, ili stana, kao i okoliša gdje čovjek boravi. Čistoća i urednost su sastavni dijelovi naše vjere, pa upravo zbog toga imamo veliki broj kur'ansko-hadiskih tekstova koji reguliraju propise i kulturu oblačenja. Neke vrste odjeće i nakita su zabranjene muškarcima, kao što su svila i zlato, a dozvoljene su ženskima. Također je i jednima i drugima zabranjeno korištenje zlatnog i srebrenog posuđa. Evo nekih od hadisa koji pojašnjavaju te propise:

Ali ibn Ebi Talib, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom uzeo svilu u svoju desnu, a zlato u lijevu ruku i rekao: „Ovo dvoje je zabranjeno muškarcima moga Ummeta, a dozvoljeno je ženskima.“[3]

  Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Ko bude oblačio svilu na Dunjaluku neće je oblačiti na Ahiretu.“[4]

Huzejfe, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., nam je zabranio da pijemo i jedemo iz zlatnog i srebrenog posuđa, i zabranio nam je da oblačimo svilu i da sjedamo na nju, i rekao nam je: „To nevjernicima pripada na Dunjaluku, a vama na Ahiretu.“[5]

Kada bi za korištenjem zlata postojala nužda onda bi to bilo dozvoljeno, kao na primjer u medicini, prilikom pravljenja navlaka za zube i nekih dijelova tijela, ako za to ne postoji adekvatna zamjena. Na to ukazuje slijedeći slučaj u kojem Abdurrahman ibn Tarfe kaže da je njegovom djedu Arfedži ibn Esadu otkinut nos u jednoj bici, pa mu je napravljen od srebra, ali mu se to inficiralo, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da mu naprave nos od zlata.

Također se prenosi od Enesa ibn Malika, r.a., da je sebi ojačavao zube sa zlatom. Slična predaja se spominje i kod Hasana Basrija, Musaa ibn Talhe, Ismaila ibn Zejda, Ibrahima i drugih.[6]

Vjernik treba voditi računa o tome da se svojom odjećom ne oholi jer Ebu Zerr, r.a., pripovijeda od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: „Sa trojicom Allah, dž.š., na Sudnjem danu neće ni govoriti niti će u njih gledati, niti će ih od grijeha očistiti i njima pripada teška kazna.     –Ko su ti nesretnici, Allahov Poslaniče- upitaše ashabi. On reče: -Onaj koji (iz oholosti) pušta svoju odjeću preko članaka, onaj koji prigovara za dobro djelo koje je učinio i onaj koji prodaje robu krivo se zaklinjući.“[7]

Ako se duža odjeća ne oblači iz oholosti onda je to dozvoljeno, jer je takav slučaj bio sa Ebu Bekrom, r.a., koji se požalio Poslaniku da njegova odjeća spada ispod članaka, na što mu Poslanik reče: „Ti to ne radiš iz oholosti.“[8]

ALLAH, DŽ.Š., VOLI DA SE VIDI TRAG NJEGOVE BLAGODATI NA NJEGOVOM ROBU

Vjernik ne smije oponašati fukaru, niti siromaha, pa kada mu Allah, dž.š., dadne nafaku i ima mogućnosti onda se treba lijepo oblačiti i prikladno spremiti.

Jednom prilikom je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio nekog čovjeka u pohabanoj odjeći pa ga je upitao ima li on imetka. Čovjek mu je odgovorio da ima, a Poslanik mu na to reče: -Onda jedi, pij, oblači se, udijeli drugima bez pretjerivanja i bez oholosti, jer zaista Allah, dž.š., voli da se vidi trag Njegove blagodati na Njegovom robu.“[9]

Prilikom obuvanja lijepo je da čovjek prvo obuje svoju desnu, a zatim lijevu nogu, a kada se izuva onda prvo skida lijevu pa onda desnu nogu. Također je lijepo da se čovjek obuva sjedeći, da slučajno ne bi izgubio ravnotežu i pao. Isto tako je pokuđeno da neko ide samo u jednoj cipeli ili papuči, ako je već jednu izgubio onda neka skine obje. Sve ovo kao i drugi slični propisi ukazuju na to da čovjek treba da se lijepo ponaša na javnom mjestu i ne smije skretati pažnju na sebe, čineći nešto što mu ne dolikuje.

Džabir, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.v.s., je zabranio da se čovjek obuva stojeći.“[10]

Aiša, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., davao prednost  desnoj strani u svemu u čemu je mogao, pri uzimanju abdesta i pri obuvanju.[11]

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Kada se neko od vas obuva neka počne sa desnom nogom, a kada se izuva onda neka počne sa lijevom nogom, tako da se desna prva obuva, a posljednja izuva.“[12]

Kada neko obuče novu odjeću treba proučiti ovu dovu: „Allahumme leke-l-hamdu, ente kasevtenihi, eseluke min hajrihi ve hajri ma sunia lehu ve euzu bike min šerrihi ve šerri ma sunia leh. (Allahu moj, Tebi hvala što si me opskrbio ovom odjećom, ja od Tebe tražim dobro ove odjeće i dobro zbog kojeg je napravljena i utječem Ti se od njenog zla i zla zbog kojeg je napravljena.)“[13]

Također je lijepo da čovjek kada obuče novu odjeću svoju staru odjeću pokloni onome kome je potrebna.

Vjernik je dužan da održava čistoću svoje kuće i stana i nije mu dozvoljeno da u kući drži psa ili fotografije jer time sprječava ulazak meleka. Onda nije ni čudo što vrlo često čujemo za svađe i nesporazume u kućama u kojima se ne poštuje ovaj propis.

[1]  Šuabu-l-iman, 5/167

[2]  Šuabu-l-iman, 5/168

[3]  Hadis je zabilježio Bejheki u Šuabu-l-imanu, 5/133.

[4]  Hadis je zabilježio Buhari.

[5]  Hadis je zabilježio Buhari.

[6]  Šuabu-l-iman, 5/194.

[7]  Hadis je zabilježio Muslim.

[8]  Šuabu-l-iman, 5/143..

[9]  Hadis je zabilježio Bejheki u Šuabu-l-imanu, 5/162.

[10]  Hadis je zabilježio Bejheki u Šuabu-l-imanu, 5/178.

[11]  Hadis je zabilježio Bejheki u Šuabu-l-imanu, 5/179.

[12]  Šuabu-l-iman, 5/178.

[13]  Šuabu-l-iman, 5/181.