Danas su priče o dobroj djeci koja su istovremeno odgojena i obrazovana prava rijetkost. Ako se takav trend nastavi, ostat će samo bajke u kojima će nekad biti spomenuta djeca koja odišu ljepotom, čistotom, pameću,obrazovanjem, lijepim odgojem... i koja su poslušna svojim roditeljima i drugim ljudima. Nažalost, mnogo je onih koji pokušavaju da djecu i mlade odvrate od Istine o našem postojanju, o tome ko nas je stvorio, ko nam je život dao i ko spušta svoju milost i blagodati na nas. Odgoj djece počinje rano u djetinjstvu, a jedan od najbitnijih vidova odgoja je, upravo,  upoznavanje naše djece s Istinom. Odgoj i obrazovanje imaju početak, ali nemaju kraj. Da bismo ubirali plodove svoga rada, potrudimo se da ono što nauče o svojoj vjeri naša djeca i omladina pretaču u praksu. Poslanik s.a.v.s., je rekao : „ Kada čovjek umre prestaju mu se pisati dobra djela, osim u tri slučaja: ako iza sebe ostavi trajnu sadaku, znanje kojim se ljudi koriste i hairli dijete koje moli (Allaha) za oprost!“  / Muslim/

Sve više je problema s kojima se suočavamo. Neki od tih problema su i akutna prijetnja duhovnom uništenju čovjeka. Svijet danas pritišće kriza koju je sve teže kontrolisati. Teški poroci, kao što su droga, alkohol, nemoral, kocka, kladionice itd., pogađaju našu djecu i omladinu, a mi ćemo za to biti pitani. Govori se o mnogim krizama, ali se jedna od njih počesto zaboravlja i zapostavlja: velika kriza koja nagriza i razara našu djecu, omladinu i kompletne porodice – kriza vjerovanja i kriza morala. Šta uraditi kako bismo savladali tu kriza u koju sve više zapadaju naša djeca i omladina? Uspjet ćemo ako se budemo pridržavali uputa vjere, ako budemo učili Kur'an i slijedili Poslanika, s.a.v.s., a to možemo putem mektepske  nastave. Naši prioriteti treba da budu: mekteb, odgoj, obrazovanje naše djece i omladine i velika borba za spasenje na oba svijeta. Pokušajmo naći najbolji put za sretniju budućnost.Temeljni izvori naše vjere Kur'an i sunnet Poslanika s.a.v.s., ističu da je islamski odgoj prioritetna obaveza, zato je veoma važno kako će naša djeca biti odgojena.

 Mektepska nastava temeljni je oblik odgoja i obrazovanja naše djece. To je veoma važna tema o kojoj svakodnevno moramo razgovarati kako bismo, u moru problema, pokušali da, uz Allahovu pomoć, svoju djecu izvedemo na Pravi put i odgajamo ih na pravi način.

Pravilan odgoj jedan je od najvažnijih zadataka ummeta, pogotova nas Bošnjaka. Mekteb je mjesto gdje se odgoj dodatno oblikuje i uljepšava ulaskom u svijet islamskih vrijednosti kao što su namaz, post, zekat i hadždž. Ukoliko uspješno izvršimo taj zadatak, možemo se nadati da ćemo biti s onima koji će imati koristi na oba svijeta.

Danas je vrlo bitno odgojiti i obrazovati djecu i mlade kako bi hodili Pravim putem i život iskoristili na najbolji način.

Mekteb je adresa na koju se treba obratiti za pomoć u odgoju djece, jer upravo ta djeca imaju priliku da dosegnu vrijednosti koje će ih usmjeravati u životu. To je ogledalo naše svijesti i odnosa prema vjeri, posebno važno mjesto u procesu odgoja i obrazovanja. U mektebu se nekada sticala opća pismenost, što je imalo veoma važnu ulogu za muslimane. Poslanik, s.a.v.s., je, svojevremeno, odlučio da oslobodi pismene zarobljenike ukoliko opismene, nauče deset muslimana, da čitaju i pišu. Gubljenjem te opće uloge, mekteb nije izgubio svoju ulogu u našim životima, ostao je važno mjesto gdje se naša djeca edukuju o vjerskim vrijednostima. U mektebu djeca uče o islamskim temeljnim dužnostima i obavezama, ali se i odgajaju u duhu islamskih propisa i normi.

Tokom mektepske nastave rođena su i rađaju se mnoga prijateljstva. Mekteb je, ponekad, i glavna karika, od koje se gradi životni lanac koji, na kraju, biva krunisan brakom. Živimo u vremenu zauzetosti, žurbe, egoizma, kada je sve manje prilike i potrebe za druženjem i prijateljstvom. Ljudi se susreću, ali malo razgovaraju, ne druže se, ne obilaze jedni druge. Zato je prijateljstvo koje se rodi u mektebu trajno, jer je nastalo druženjem i učenjem o svojoj vjeri. Allah, dž.š., kaže : „ A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima...“ /At-Tewba/  Islam zagovara povezivanje ljudi na temelju vjere u Allaha, dž.š., njihovog Gospodara. Prijateljstvo koje tako nastane ne raskida se lahko, jer  nije izgrađeno na dunjalučkom interesu.

Mekteb je i mjesto borbe protiv maloljetničke delinkvencije. Imam Gazali je poučavao svoje savremenike da odgoj djece počinje dvadeset godina prije rođenja. Svoje učenje on je, sigurno, temeljio na sadržaju sure Lukman. Lukman, a.s., bio je primjer pravog, istinskog, uspješnog odgajatelja. Kada je odgojio sebe kao pravi primjer, tada i svoje dijete uči o vjeri.

U mektebu je dijete naučilo kako treba živjeti, poštovati ulemu, roditelje, komšije, prijatelje, starije... Mi možemo donositi zakone kakve hoćemo, ali nećemo imati uspjeha ako porodica ne bude radila svoj posao i ako ne budemo sami pokazivali kako koračati ispravnim putem. Mudri Lukman je svoje dijete učio vjeri: „O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti...“ / Luqman, 16/  Novi zakoni neće zaštititi našu djecu i mlade od poroka i maloljetničke delinkvencije, nego će ih zaštititi vjera i ono što su naučili tokom mektepske nastave.

 Mektepska nastava odgaja nove mlade džematlije, uči ih lijepom ponašanju i ophođenju s drugima. Od toga zavisi naša budućnost. Djeca i mladi koji su pohađali mektepsku nastavu nose na svojim plećima našu vjeru u vremenu u kojem živimo, kao i onom koje slijedi. S djetetom koje je pohađalo mekteb, a u koje nije usađeno lijepo ponašanje i koje nije moralno, teško možemo uspjeti da pobijedimo sve poroke koji su nam nadohvat ruke, a koji polahko odvode čovjeka u propast. Zato je bitno u mektebu odgajati dijete koje će sutra tebi, kao imamu, porodici, džematu, Islamskoj zajednici... biti od velike koristi i koje će biti aktivni član Zajednice.

Ako naša djeca budu učila i redovno dolazila u mekteb, uticat će to i na manji broj roditelja u staračkim domovima, jer će djeca koja su odgajana u mektebu znati koje su njihove obaveze prema onima koji su se brinuli o njima dok su bili mali.

Veoma je bitan trougao: muallim, dijete, roditelj, jer je na tom principu postavljen temelj uspješnog odgoja i obrazovanja djeteta. Muallim mora, na najljepši način, znanje o vjeri prenijeti  i predočiti djetetu. On mora biti strpljiv, mora podsticati dijete da uči, ali i da se stavi u poziciju roditelja koji želi da dijete postigne najbolje rezultate. Muallim, u svakom pogledu, treba da bude uzor djetetu. Roditelji imaju obavezu i prema muallimu i prema djetetu.

Oni su dužni da prate dijete, da ga usmjeravaju, paze s kim se druži i da imaju redovan kontakt s muallimom. Pored učenja, djecu treba navikavati da rade, kako bi, tokom života, bila sposobna da se snađu u svakoj situaciji.

Dijete mora pažljivo da sluša muallima, da redovno uči i lijepo se ophodi i ponaša, da se priprema za mektepsku nastavu. Muallim će, putem dodatnih aktivnosti, kao što su: izleti, ekskurzije, takmičenja i druženja, podsticati djecu da budu odgovorni polaznici mektepske nastave, samim tim i odgovorni prema svojoj vjeri. Ako muallim zakaže i u potpunosti ne izvrši svoju obavezu, to će se odraziti i na dijete, a to će se  desiti i ako dijete ne ponavlja i ne uči zadano gradivo. Ako roditelji ne budu pratili svoje dijete, sve ono što je ono naučilo pred muallimom može, vrlo lahko, da i zaboravi. Da bi mektepska nastava dala rezultat, moraju biti uključeni muallim, dijete i roditelji. Ako nema vjere, islamskog odgoja  i moralnih vrijednosti, nema odgojenog djeteta. Bez odgojenog djeteta nema zdrave porodice, bez zdrave porodice nema moralnog i duhovno razvijenog čovjeka koji će biti nosilac svoje vjere i predstavljati vjernike u pravom smislu, na način kako treba da živi iskreni vjernik. To je hak koji će  djeca tražiti od roditelja: Jesu li bili odgovorni i jesu li ih poučili vjeri!?

Oni koji budu odgajani u duhu islama i koji budu sticali znanje o islamu bit će sigurni da koračaju u sretniju budućnost. Allah, dž.š., kaže : „ Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju.!“ /Az- Zumer, 9. ajet/ Bitno je da naša djeca i mladi budu oni koji će biti obasuti srećom, znanjem, ljepotom učenja, nadahnuti duhovnom snagom koja će im ukazati kako da idu obasjanim stazama, da ne da zapadnu u tminu i tamu gdje mogu sve izgubiti. Mladost je najbolje razdoblje ljudskog života i o njoj treba da brinu roditelji, društvo i Islamska zajednica. Zato, djeco i omladino, ne dozvolimo da svoju mladost izgubimo u jednom trenu, a izgubit ćemo je ukoliko ne budemo praktikovali svoju vjeru i ukoliko ne bude bilo mekteba. Nemojmo biti robovi strasti, budimo sretni što smo vjernici i što smo pohađali mektepsku nastavu.

Djeca i mladi, ukoliko budu slušali i izvršavali ono što je ovdje spomenuto,  bit će poštovani i okićeni korisnim znanjem. Zato treba da na najbolji mogući način rasporede svoje vrijeme i usmjere život u skladu s naučenim. Moramo tragati za znanjem, jer ono je svjetlo  i uputa svakom čovjeku, a neznanje je tmina i tama u kojoj lahko možemo zalutati. Naša ulema i dalje ostavlja znanje kojim se drugi koriste. Stečeno znanje uzdiže polaznike mekteba. Oni koji su okićeni tako stečenim znanjem pomagat će islam, džemat, porodicu, Islamsku zajednicu. Naši preci su svoje znanje pretakali u život i na taj način svjedočili iman – vjerovanje  i znanje koje su posjedovali.

Završit ću ovu hutbu kur'anskom dovom: „Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!“ / Al-Furqan, 74/        

Mualllim: hfz.mr. Maid-ef. Ibrahimović

            Imam džemata Soukbunar, MIZ Sarajevo