Naravno, niko od nas ne želi da se bošnjački narod dijeli na ove ili one. Ne treba uopće niti bilo kome dozvoliti da to sa strane (u)radi, niti da nam nametnu te podjele pa da se okrenemo jedni protiv drugih ili, pak, što bi bio nonsens i autodestruktivna entropija da u miru gledamo kako odvode i brutalno hapse pripadnike našeg naroda samo zato što su kao drugačiji ili navodno krivi za nešta. Na tu podvalu Bošnjaci ne smiju nasjesti. Toga se moraju čuvati. Mi smo jedan narod i svi smo isti, kao takvi, kao Bošnjaci. Zato treba dići svoj glas i osuditi svaku ovakvu tendenciju, aktivnost ili ukazati na zamku i podvalu.

Tako, konkretno, autor ove kolumne nije imao mira početkom maja kada su policijske strukture RS provodeći silu bezočno uhapsili preko trideset pripadnika bošnjačkog naroda. Bili su optuženi ili osumnjičeni za terorizam. Prozvao sam naše političare i „državnike“ da se probude i urade nešto, oni prije svih moraju štititi naš narod. Moraju aktivirati sve legalne i legitimne kapacitete da bi se zaštitio narod. A naš narod, naravno, nije teroristički; terorizam mu je stran i nepoznat, ali je zato dobro upućen i vrlo dobro zna šta je to genocid, jer ga je na svojoj koži debelo osjetio. I još uvijek osjeća. I još uvijek ta prijetnja od istih progonitelja, kao Damoklov mač, visi u zraku.

Ovo bi bila jedna strana aktualne priče, a druga strana (ili, pak, tamna strana mjeseca) bila bi da ta priča o podjelama, zapravo, nije jedino izvanjske prirode. Neko tu priču, tendenciju i aktivnosti generira i iznutra. Nekome je „stalo“ da u bošnjačkom narodu bude anarhije, nereda, nekontrole i podjela. Neko stalno puše u tu „malu vatru“ da se razbukta. A onda ovima izvana to dobro dođe, kao „šlag na torti“, kao okidač da provode svoje naume, planove i strategije. Moglo bi se reći, i jedni i drugi kao da su organizirani i sihronizirani. A o čemu se, zapravo, radi?!

Nažalost, moram kazati i konstatirati da u našem narodu postoji izvjesna vjerska (ne)svijest koja stalno generira tu podjelu, kada permanentno većinski dio našeg naroda i cjelokupnu Islamsku zajednicu optužuje najtežim optužbama, da su džahili, novotari, da su skloni širkijatima, da su šiije, da su ovakvi, da su onakvi. A onda ti tumači ili ti protagonisti vrlo brzo dobiju sljedbenike, uglavnom su to mladi ljudi, koje vodi osjećaj bunta i nagon pobune protiv starog poretka kojeg su zatekli (pedokratija), a onda kada na to dodate svekoliko priču da to što većinski narod radi u Bosni sa svojom ulemom, zapravo, Islamskom zajednicom, nije autentičan islam, da je pun iskrivljenosti, širka i novotarija itd., što je naravno neistina i plaćena tendencioznost, onda imamo na djelu jedan zavidan i strahobalan broj mladih ljudi koji su spremni uraditi svakojake nepromišljenosti i gluposti.

Ostavimo po strani Nerdina Ibrića i ono što je uradio, mada je i on autentičan primjer kidnapiranja mladih ljudi i manipulacije ratnim traumama i posljedicama agresije, no, postoji izvjesni Kršo, kao autentičan primjer ovih tvrdnji, koji „slobodno“ ordinira po sarajevskim džamijama, maltretira vjernike (dok nekome ne pukne film), koji u ISIL-ovoj majci i nožem u ruci kida tespihe po sarajevskim džamijama, on je dobar primjer te svijesti i aktivnosti. Njega policija prvo malo uhapsi, nađu mu oružje bez papira pa ga onda puste da pravi probleme. I onda kad napravi problem ili, pak, oni slični njemu, tada pošten i normalan vjernički svijet boli glava, jer se moraju suočiti s optužbom da su svi oni takvi.

Isto tako, prije nekoliko dana jedan je portal objavio vijest da je na mevludu u Blagaju bilo blizu trideset hiljada posjetitelja, vjernika. Komentari koji su se nizali ispod tog teksta i te informacije su bili takvi kao da su pisani rukama najrigidnijih ravnogorskih četnika, a bili su napisani sa profila izrazito i lucidno muslimanskih imena i prezimena. Kolika je koncentracija mržnje i zla bila prisutna u tim komentarima – to normalna pamet ne može svariti, npr. „sve su to novotari koje treba pobiti“ itd.

Konačno, pitanje je: treba li šutjeti i o ovome? Treba li šutjeti o tome da postoje ljudi, koje bi računali i kao umnike, koji generiraju ovakve probleme, koji projiciraju vojnike koji će stvarati teške optužbe i praviti gluposti, a onda, po crti automatizma, koji će dovoditi u opasnost normalan svijet i vjernike, narod, zajednicu i državu. Trebamo li se napraviti „budalama“ pa reći da je sve uredu, takvi kod nas ne postoje, hoćemo li lagati, hoćemo li pustiti da se u javnom prostoru i medijima o tome tako bezočno laže! Ne, ne bismo trebali, nego treba jasno i glasno prije svega mudro (sebi) ukazati na te probleme, na te generatore, da ih se locira, detektira, sa njima ozbiljno porazgovara, da ih se izolira, da se prije svega institucija sa svojim kapacitetima suoči, legalno i legitimno, sa svim devijacijama i problemima u tumačenju i ponašanju.

Moramo se zaštititi, i od onih koji već stoljećima, kao svoj nacionalni projekt, žele ostvariti ideje potpune hegemonije, kroz projekte uništenja Bosne i Hercegovine, kroz ostvarenje projekata Velike Srbije, ali i sa onima koji smatraju i misle o državi Bosni i Hercegovini isto kao i ovi prvi pomenuti, da je ona „tagut“ i da je treba ugroziti i uništiti pa makar i sa najčasnijim vjerskim namjerama.

Naša je obaveza, svih nas, da štitimo narod i sve one manifestacije i forme kroz koje se naš narod ostvaruje i egzistira, primarno mislim na državu Bosnu i Hercegovinu, ali ništa manje i na Islamsku zajednicu.