Kolumna: O tome se govori - Ambasada u Jerusalemu

Dana 6. decembra ove godine svjetski mediji su prenijeli vijest da je američki predsjednik Donald Trump priznao Jerusalem kao glavni grad Izraela i da će sljedstveno tome ambasada SAD u ovoj zemlji biti premještena iz Tel Aviva u Jerusalem. To je bilo pojednostavljeno opisivanje procesa koji teče već 22 godine. Ovdje ukratko prikazujemo kako je tekao taj proces i koji mehanizmi su korišteni.

Zakon o ambasadi u Jerusalemu iz 1995.

Dana 13. oktobra 1995. godine senator Robert J. Dole, poznati prijatelj BiH iz 1990-tih, uveo je u proceduru donošenje Zakona o premještanju Ambasade SAD u Izraelu u Jerusalem. Supotpisnici (cosponsors) ovog prijedloga su 76 članova Senata što govori o njegovoj težini. Vrlo brzo došlo je do usvajanja ovog zakona u oba doma Kongresa. Dana 24. oktobra u prijepodnevnim satima prijedlog zakona je prihvaćen u Senatu. „Za“ je glasalo 93 senatora, „protiv“ 5, a 1 senator nije glasao. U večernjim satima istoga dana o prijedlogu zakona se izjašnjavao Predstavnički dom. „Za“ je glasalo 374 člana, „protiv“ 37, „prisutno“ je bilo 5, a „nije glasalo“ 17 kongresmena. Prijedlog je postao Javni zakon 104-45-8. novembar 1995, skraćeno: Zakon o ambasadi u Jerusalemu iz 1995.
Ovaj zakon ponovo je potvrđen jednoglasno u Senatu prije šest mjeseci.
U sekciji 2 zakona navode se zaključci do kojih je došao zakonodavac SAD pri donošenju ovog zakona. Oni su uglavnom ponavljani u javnosti nakon 6. decembra ove godine, te ćemo ih ovdje navesti.
„Kongres je došao do slijedećih zaključaka:
1. Svaka suverena država, na osnovu međunarodnog prava i običaja, može odrediti svoj glavni grad.
2. Od 1950. Jerusalem je glavni grad Države Izrael.
3. Grad Jerusalem je sjedište izraelskog predsjednika, parlamenta i vrhovnog suda, kao i sjedište brojnih vladinih ministarstava, društvenih i kulturnih institucija.
4. Grad Jerusalem je duhovni centar judaizma, a takođe se smatra i svetim gradom od pripadnika ostalih religija.
5. Od 1948. do 1967. Jerusalem je bio podijeljen grad, a izraelskim građanima svih vjera kao i jevrejskim građanima svih država negiran je pristup svetim mjestima na području koje je kontrolisao Jordan.
6. Godine 1967. Jerusalem je ujedinjen nakon sukoba poznatog kao Šestodnevni rat.
7. Od 1967. godine Jerusalem je bio ujedinjen grad kojim je upravljao Izrael, a licima svih religija bio je garantovan puni pristup svetim mjestima u okviru grada.
(...)

15. SAD imaju svoju ambasadu u funkcionalnom glavnom gradu svake zemlje, osim u slučaju našeg demokratskog prijatelja i strateškog saveznika, Države Izrael.
16. Sjedinjene Države obavljaju službene sastanke i druge poslove u gradu Jerusalemu i de facto priznaju njegov status kao glavnog grada Izraela.
17. Godine 1996. Država Izrael će obilježiti 3000 godišnjicu jevrejskog prisustva u Jerusalemu nakon ulaska kralja Davida“.
Ovi zaključci koji se navode u dijelu 2 Zakona, govore o stanju svijesti i razumijevanju situacije u Palestini kod najveće većine članova Kongresa SAD i kao takvi se ovdje navode.

Izvršna odgoda

Zakon je predvidio da će Ambasada SAD biti uspostavljena u Jerusalemu najkasnije 31. maja 1999. godine. Zakon je imao još jednu važnu ustanovu: presidential waiver (Predsjednička odgoda) po kojoj predsjednik SAD može suspendovati na period od 6 mjeseci primjenu vremenskih termina iz ovog zakona ako je ta suspenzija neophodna da zaštiti interese nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država. To su upravo radili američki predsjednici nakon 1999. godine: Clinton, Bush i Obama. Oni su koristili odgodu da zaustave premještanje ambasade iz Tel Aviva u Jerusalem. Predsjednik Trump je, nasuport, naredio State departmentu da počne rad na premještanju ambasade.
Zagovornici ovog poteza navode da on može da ubrza mirovni proces, šta god to sada znači. Londonski Economist (9-15 decembar 2017.) ponudio je rješenje koje bi stvarno moglo pomoći miru na Srednjem istoku. To rješenje je izraženo u poruci SAD: otvorite dvije ambasade u Jerusalemu- jednu da upravlja odnosima SAD i Države Izrael, a drugu u Istočnom Jerusalemu da upravlja odnosima SAD i Države Palestine. To bi bilo rješenje: „Dvije ambasade za dvije države za dva naroda“.

Fikret Karčić

je profesor Komaparativne pravne historije na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Predavao je na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, Marmara univerzitetu u Istanbulu, Mejdunarodnom islamskom univerzitetu Malezija, Univerzitetu u Oslu i Boise State University (SAD).  

Rođen u Višegradu 1955, Fikret Karčić je stekao srednješkolsko obrazovanje u Gazi Husrev- begovoj  medresi u Sarajevu. Godine 1978. završio je Pravni fakultet u Sarajevu. Stepen magistra i doktora nauka stekao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1985. odnosno 1989. godine. 

Njegov glavni akademski interes je historija islamskog prava i institucija u Bosni i Hercegovini u post-osmanskom periodu, reformistički pokreti u islamu, balkanski muslimani i komparativne pravne kulture. 

Posljednje od Fikret Karčić

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro