Brojke zasad označavaju tek početak većeg trenda. U 2025. godini izdato je više od 6.700 radnih dozvola za strane radnike u BiH, dok je za 2026. godinu kvota već premašila 7.400. U stvarnosti, broj stranaca koji rade u zemlji vjerovatno je i veći, jer određene grupe ne podliježu obavezi posjedovanja dozvole. Procjene govore o više od 7.000 stranih radnika – oko 0,7 posto ukupne radne snage.

Ono što na prvi pogled djeluje kao mali broj, ima značajan strukturni potencijal. Jer Bosna i Hercegovina ovisi o toj radnoj snazi. Posebno bi građevinski sektor, ugostiteljstvo i industrija bez nje sve teže funkcionisali.

Jedan od njih je Prakash Chaudhary (ime je promijenjeno). Ovaj 28-godišnjak radi kao konobar u luksuznoj slastičarni iznad grada, kod stare željezničke stanice. Ranije je radio u Kuvajtu, u istoj međunarodnoj kompaniji. Danas svojim primanjima izdržava sedam članova porodice u Nepalu. „Zahvaljujući mom poslu, moja porodica danas živi vrlo dobro“, kaže on. U svojoj domovini sada spadaju među imućnije porodice.

Njegova odluka za Bosnu, međutim, nije samo ekonomske prirode. „U Kuvajtu mi se nije svidjelo. Bilo je prevruće, klima mi nije odgovarala – a ljudi su me loše tretirali“, kaže. „U Bosni se osjećam dobro. Ovdje sam prije svega čovjek.“Kao i mnogi drugi, Chaudhary govori isključivo engleski jezik. Bosanski ne poznaje ni u osnovama. Upravo tu počinje pravi izazov.

Bosna i Hercegovina se nalazi na početku procesa koji je Njemačka prošla prije nekoliko decenija: od privremenih radnih migranata nastaju dugoročni stanovnici. Prvi već dovode svoje porodice. Migracija postaje društvena realnost.

Time se fokus pomjera s pitanja tržišta rada na temeljna društvena pitanja: Kako funkcioniše integracija u zemlji s ionako složenom etničkom strukturom? Kako se škole nose s djecom koja ne govore bosanski jezik? Kakvu ulogu imaju religija i kulturne razlike u već ionako krhkom balansu? Odgovori na ova pitanja za sada ne postoje.

Ipak, jasno je kuda razvoj vodi. Gdje ljudi ostaju, nastaju zajednice – mreže, poslovni subjekti, kulturne strukture. Samo je pitanje vremena kada će se, naprimjer, nepalske ili indijske zajednice institucionalizirati – uključujući vlastite molitvene prostore i bogomolje. Najkasnije tada migracija više neće biti samo ekonomsko, već i političko pitanje. Uslijedit će rasprave o građevinskim dozvolama, susjedstvima i religijskoj vidljivosti, kao što se već odavno dešava u drugim evropskim zemljama.

Bosna i Hercegovina je historijski pokazala da integracija može uspjeti. Prihvat sefardskih Jevreja u 15. stoljeću i danas se smatra primjerom otvorenog društva. No, današnji uvjeti su znatno složeniji. Država je slaba, administracija preopterećena, a procedure spore i komplikovane. Već sada pristup radnim i boravišnim dozvolama važi kao birokratski težak i neefikasan.

Iznad svega, nedostaje jasna strategija. Integracija se trenutno ne odvija sistematski, već usput – kroz inicijative poslodavaca i improvizaciju u svakodnevnom životu.

Pogled na Hrvatsku pokazuje da je moguć i drugačiji pristup. Kao članica Evropske unije, Hrvatska je rano reagovala i integraciju proglasila političkim zadatkom. Kursevi jezika se finansiraju, dijelom su i obavezni. Oni koji žele duže ostati moraju dokazati osnovno znanje jezika. Programi poput sistema obrazovnih vaučera omogućavaju ciljano usavršavanje, dok digitalne platforme poput „LearnCro“olakšavaju učenje jezika.

Hrvatska upravlja migracijom. Bosna je administrira. Prednosti useljavanja su očite: ono stabilizira tržište rada, osigurava ekonomske procese i sprečava kolaps čitavih sektora. No, rizici su jednako stvarni. Jezičke barijere, kulturna distanca i nedostatak integracijskih struktura dugoročno mogu dovesti do društvenih tenzija. Moguće su i političke posljedice, od jačanja antimigracijskih pokreta do novih linija društvenih podjela.

Bosna i Hercegovina se tako nalazi pred suštinskom odlukom. Pitanje više nije da li će zemlja postati useljenička. Ona to već jeste. Ključno pitanje glasi: Hoće li Bosna ovaj proces aktivno oblikovati – ili će reagovati tek kada izmakne kontroli? Vrijeme za djelovanje još postoji. Ali neće trajati vječno.