Osnovnu školu završio je u rodnome kraju, u selu Krnjićima, a potom upisao Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1950. godine. Okončao je školovanje na Medresi kao odličan učenik. Godine 1959. i 1960. odlazi na odsluženje vojnoga roka u Ljubljanu iskoristivši vrijeme u vojsci i za studij na Pravnome fakultetu u Ljubljani. Za vrijeme vojnoga roka završio je prvu godinu studija, dočim je drugu godinu okončao nakon odsluženja roka i to u Beogradu. Studij prava nije završio do kraja budući da se odlučio otići u Egipat gdje se upisuje na slavni kairski univerzitet el-Azhar i to 19. oktobra 1962. godine.

ZBORNIK RADOVA O AHMEDU SMAJLOVIĆU

Na el-Azharu u roku uspješno završava studij arapskoga jezika i književnosti i odmah upisuje na istome univerzitetu i postdiplomski studij te magistrira 1970. godine. Četiri godine nakon toga, 1974., uspješno brani doktorsku disertaciju pod naslovom „Felsefetul istišrâk ve eseruhâ fîl edebil 'arebîl mu'âsiri" (Filozofija orijentalizma i njen utjecaj na suvremenu arapsku književnost) koja je prevedena i na bosanski jezik.

Osnovna odlika, možda i najbitniji kvalitet, rahmetli dr Smajlovića, i tada ali naročito za naše vrijeme, jeste odanost ideji religijskoga pluralizma koja nije podrazumijevala tek prihvatanje religijske raznolikosti već insistiranje na konstantnome untarreligijskome i međureligijskome dijalogu, stalnoj razmjeni ideja, principu koji jedini može garantirati fluktuaciju najvrednijih svjetonazora.

Pored obrazovanja na el-Azharu rahmetli dr Smajlović se u Egiptu posvećuje i mnogim drugim aktivnostima. Tako je zahvaljujući nevjerovatnoj snazi duha i dinamičnosti svoje ličnosti, dr Smajlović u Egiptu bio predavač na Jugoslavenskoj dopunskoj školi gdje je predavao sociologiju, filozofiju i logiku. Proveo je punih pet godina na čelu te ustanove, kao njen direktor.

U mjesecu januaru 1975. godine vraća se u domovinu i stavlja na raspologanje Islamskoj zajednici. Za trideset i sedam godina svoga života okitio se iskustvom kojega je imao malo ko od njegovih starijih kolega te, opet uvažavajući i činjenicu da je bio osoba skoro nevjerovatnih organizatorskih i analitičkih sposobnosti, ponuđeno mu je mjesto šefa kabineta reisul uleme, a nakon toga i funkcija predsjednika Starješinstva Islamske zajednice Bih, Hrvatske i Slovenije koju je obavljao cijelu deceniju.

Po otvaranju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu (tada Islamskog teološkog fakulteta) 1977. godine dr Ahmed Smajlović bîva imenovan vanrednim profesorom na predmetu akâida (islamskoga vjerovanja) i islamske filozofije te ostaje predavač iz tih oblasti sve do svoje smrti. Štaviše, može se reći da je dr Smajlović začetnik studija islamske filozofije kod nas.

Pored snažne vezanost za odgojno-obrazovni proces dr Smajlović je uporedo bio aktivan i na polju društvenoga života te je bio član brojnih islamskih međunarodnih institucija u Evropi i islamskim zemljama, učesnik nebrojenih konferencija, znanstvenih skupova i stručnih savjetovanja u zemlji i inostranstvu. Ipak u vlastitoj domovini kod ljudi svakodnevlja vjerovatno će ostati posebno upamćen kao izvanredan vaiz (govornik na javnim skupovima) čiji je svaki nastup bio praćen okupljanjima hiljada ljudi što nije bilo uobičajeno u to vrijeme. Njegova predavanja, bilo na tim javnim skupovima bilo na različitim okupljanjima znanstvenoga tipa, uvijek su tematizirala vjeru i vjersku misao, kontekst koji je skoro po pravilu podrazumijevao i zagovaranje unutarvjerske i međuvjerske tolerancije i dobrih komšijskih odnosa za šta je, konačno, bio i odlikovan od strane tadašnje države i to odličjem Ordena zasluga za narod sa srebrenom zvijezdom koje mu je dodijeljeno od strane Predsjedništva SFRJ 30. septembra 1981. godine.

 Osnovna odlika, možda i najbitniji kvalitet, rahmetli dr Smajlovića, i tada ali naročito za naše vrijeme, jeste odanost ideji religijskoga pluralizma koja nije podrazumijevala tek prihvatanje religijske raznolikosti već insistiranje na konstantnome untarreligijskome i međureligijskome dijalogu, stalnoj razmjeni ideja, principu koji jedini može garantirati fluktuaciju najvrednijih svjetonazora. Njegovanje ovoga principa bilo je najprepoznatljivije obilježje Doktorove angažiranosti, i u znanstvenoj i u populističkoj oblasti njegovoga rada. Pokrenuvši sjajan i dosada u novijoj povijesti muslimana bivše Jugoslavije neprevaziđen projekat časopis „Islamska misao" prvoga decembra 1978. godine (kada je izašao njegov prvi broj) rahmetli dr Smajlović bio je u prilici i znanstvenoj i široj javnosti prezentirati svoju viziju slobodne ali kritičke razmjene različitih teorija i mišljenja unutar muslimanskih naroda te slobodan razvoj međureligijskoga dijaloga. Rahmetli dr Ahmed bio je urednik prvih sedamnaest brojeva nakon čega su ga zamijenili kasniji profesori na njegovome Fakultetu islamskih nauka, prvo rahmetli mr Mesud Hafizović, potom sadašnji dekan Fakulteta prof. dr Ismet Bušatlić, a nakon njega i prof. dr Enes Karić. Poslije njih urednici su bili još prof. dr Enes Durmišević te prof. dr Šefik Kurdić.

Iz cjelokoupnoga pisanoga opusa rahmetli dr Ahmeda Smajlovića dovoljno je izdvojiti samo bibliografiju njegovih tekstova objavljenih u časopisu „Islamska misao" čiji broj iznosi dvije stotine pedeset i pet naslova, što originalnih radova, što prijevoda. U svome spisateljskome radu pisao je na tri jezika: bosanskom (srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom), arapskom i engleskom. Posebno treba istaći rahmetli Doktorov prijevod romana Meše Selimovića „Derviš i smrt" na arapski jezik, te balade „Hasanaginica" čiji je prijevod na arapski jezik rađen timski.

Rahmetli prof. dr Ahmed Smajlović preselio je na Bolji svijet 11. augusta 1988. godine.