"Ovo je ponovo genocid"

Autor: April 16, 2019 0

Sjećanje Boba Stewarta, bivšeg vojnog oficira u UN

Prošle sedmice sam održao slijedeći govor u Parlamentu u povodu sjećanja na Holokaust: 
Dana 27. aprila 1993. godine, pognuo sam se da bih podigao nešto za što sam mislio da je crna gumena loptica. Stavio sam to u ruku, pogledao ga i onda bacio sav užasnut. Podigao sam pocrnjelu, izgorjelu glavu bebe. Bio sam užasnut i osjećao se krivim. Dan prije toga pronašao sam cijelu obitelj - oca, majku, dječaka i djevojčicu - kako leže tamo gdje su strijeljani. Po načinu na koji su tijela bila raspoređena, izgledalo je kao da je djevojčica ustrijeljena dok je držala svog cukicu. Isti metak ubio ih je oboje.
U to vrijeme sam bio britanski zapovjednik UN-a u Bosni, a i moji ljudi su bili užasnuti. Prevezli smo više od 104 tijela, uglavnom žena i djece, u mjesto koje se zove Vitez, gdje smo iskopali veliku jamu u koju bismo smjestili tijela. Neko je rekao: “Izvadite ih iz vreća,” jer smo ih stavili u naše vreće za tijela, koje pješadijski bataljon uvijek nosi. “Ne možete sahraniti tijela u plastičnim vrećama,” rečeno nam je. Jedan od mojih ljudi mi je kazao: “Ovo je 1993., a ne 1943. Ovo je ponovo genocid.” I bio je. 
Genocid nad Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata, kada je dvije trećine Jevreja Europe uništeno od strane nacista, bio je užasan, ali sjena genocida se nastavlja. Čuli smo o Kambodži, gdje je između 10 i 30 posto stanovništva ubijeno od strane Pola Pota. Čuli smo o Ruandi gdje je milion ljudi ubijeno. Čuli smo o Bosni, gdje je 3 posto muslimanskog stanovništva ubijeno – najupečatljivije i najstrašnije kada je 8.373 muškarca i dječaka ubijeno u Srebrenici u julu, 1995. godine. Mijanmar se nastavlja. A također, i genocid nad Jezidijama u Siriji u Iraku. 
Još uvijek imamo ovu pošast u svijetu i vjerujem da je upravo to ono zbog čega postoji Zaklada za obrazovanje o Holokaustu (Holocaust Educational Trust). Pobogu, šta je to što dopušta jednom čovjeku – inače su muškarci, a ne žene – da učine ovo? Nekada je to društvo u kojemu žive, nekada su običaji, nekada je to pohlepa, a nekada je to zbog toga što nose uniformu. Nijedan od masakara o kojima smo govorili danas nije izvršen od strane civila. Uniforme mogu ohrabriti ljude da se ponašaju odvratno. 
Vjerujem da je svrha naše debate danas da pokušamo zaustaviti da se genocid ponovno desi, a način na koji ćemo to učiniti je akcijom. Sjedimo u ugodnoj, toploj dvorani i svi mi govorimo kako je genocid odvratan i kako užasno to što se desilo. Šta možemo učiniti po tom pitanju? Dobro, evo poslušajte mene, postoji samo jedan način da se zaustavi genocid, a on je da se uđe među ljude koji ga čine i da ih se zaustavi. 
Ponekad to zahtijeva da budemo hrabri sa našim oružanim snagama i sa našom policijom. Riječi djeluju, ali akcija da se zaustavi genocid zahtijeva muškarce i žene da odu tamo i rizikuju da bi zaustavili ubistva.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro