Podsjetnik na 29. februar i 1. mart 1992.

Autor: Kemal Efendić Mart 01, 2018 0

Pojam referendum dolazi od latinske riječi refe koja se prevodi kao neodlučna borba ili igra, dok referendum označava riješenu stvar ili igru.

Međutim u pravnom smislu referendum je oblik neposredne demokratije u kome građani neposredno donose odluke odnosno pravne akte. Referendum se može organizovati na različitim nivoima organizacije državne vlasti počev od lokalnog preko regionalnog do državnog odnosno nacionalnog nivoa. Postoje različite vrste referenduma u zavisnosti od toga šta se uzima kao kriterij klasifikacije. Tako referendum može biti prethodni, naknadni, obavezujući, savjetodavni, ustavotvorni, zakonodavni, referendum o sporazumima između države i supranacionalnih organizacija, o konkretnom političkom pitanju, o teritorijalnom statusu. Referendumsko pitanje se postavlja tako da građani na njega odgovaraju potvrdno ili odrečno. Historijski posmatrano referendum je nastao u srednjovjekovenim kantonima u Švicarskoj. Referendum se najčešće primjenivao u Švicarskoj, SAD-a i Francuskoj. Također vrijedi istaći da su svi ustavi Jugoslavije predviđali referendum kao oblik neposredne demokratije počevši od ustava iz 1946. do ustava 1974. godine.   

Pomenuta odluka sastoji se od pet članova. U članu tri formulisano je referendumsko pitanje koje je glasilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu bosnu i hercegovinu državu ravnopravnih građana, naroda bosne i hercegovine muslimana, srba i hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“

U procesu disolucije SFR Jugoslavije republike su podnijele zahtjeve Evropskoj zajednici i njenim članicama za priznavanjem. S tim u vezi Arbitražna komisija je odgovorila na te zahtjeve različito. U pogledu Bosne i Hercegovine Komisija je zauzela stav da je potrebno organizovati referendum na kome će učesvovati svi građani Republike BiH bez ikakve razlike i pod međunarodnim nadzorom. Na osnovu toga Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, na zajedničkoj Sjednici vijeća, održanoj 24. I 25. januara 1992. godine donijela Odluku o raspisivanju referenduma za utvrđivanje statusa Bosne i Hrecegovine, koja je objavljena u Službenom listu RBiH br. 2; 27.01.1992. Pomenuta odluka sastoji se od pet članova. U članu tri formulisano je referendumsko pitanje koje je glasilo: „Jeste li za suverenu i nezavisnu bosnu i hercegovinu državu ravnopravnih građana, naroda bosne i hercegovine muslimana, srba i hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive?“ Na ovu formulaciju moglo se odgovoriti zaokruživanjem ZA i PROTIV. Građani Bosne i Hercegovine su izlaskom na referendum 29. februara i 01. marta 1992. godine donijeli odluku da su ZA suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba Hrvata i pripadnika drugin naroda koji u njoj žive. Naime od ukupnog broja glasača 3.253.847 na referendum je izašlo i glasalo 2.067.969 ili 64,14 %. Od ukupnog broja važećih glasačkih listića ZA je bilo 2.061.932 ili 99,4% dok je POTIV glasalo 6.037 ili 0,29%, a nevažećih glasačkih listića je bilo 5.227 ili 0,25%. Rezultati referenduma objavljeni su u Službenom listu BiH br. 7; 27. marta 1992. godine. Poslije toga Evropska zajednica sa svojim državama članicama priznala je Bosnu i Hercegovinu kao i SAD-e, te je BiH primljena u punopravno članstvo u UN-e.

Iz naprijed navedenog jasno vidimo da je nezavisnot Bosne i Hercegovine rezultat opredjeljenja njenih građana pojedinaca koji su se o tome izjasnili pod međunarodnim nadzorom, a ne kolektiviteta. Na osnovu ovako provedenog referenduma 01. mart se obilježava kao Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine te zajedno sa Danom državnosti (25. novembar) predstavlja jedina dva državna praznika u BiH. Upravo način na koji je organizovan i proveden referendum o nezavisnosti, Bosna i Hercegovina treba da nastavi svoj mijlenijski i uspravni državno-pravni hod. Stoga sretan Dan Nezavisnosti svim građanima Bosne i Hercegovine.

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija