Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Odjeljenje društvenih nauka, upriličila je 7. decembra promociju publikacije „Demografske i etničke promjene u Bosni i Hercegovini“. Izdanje je rezultat detaljne naučne studije i analize rezultata popisa u BiH iz 2013. godine koju su uradili članovi i saradnici Odjeljenja društvenih nauka O izdanju su govorili autori: Mirza Emirhafizović, Hasan Zolić (Dobna struktura i reprodukcija stanovništva Bosne i Hercegovine), Ivan Cvitković (Nacionalna i konfesionalna slika Bosne i Hercegovine), Slavo Kukić (Stanovništvo BiH prema materinskom jeziku i spolno-dobnoj strukturi), Zlatiborka Popov-Momčinović (Žensko stanovništvo u BiH kroz prizmu rezultata popisa), Mirko Pejanović (Promjena etničke strukture opština u Bosni i Hercegovini prema popisu stanovništva 2013. godine), Adila Pašalić-Kreso (Obrazovanost stanovništva u Bosni i Hercegovini), Muris Čičić (Popis stanovništva BiH 2013 – analiza podataka o nezaposlenosti) i Braco Kovačević (Poljoprivredno stanovništvo u Bosni i Hercegovini).

BiH među demografski najkritičnijim evropskim zemljama

Na promociji su se mogli čuti podaci o nivou pismenosti u BiH, stanju u obrazovanju, zaposlenosti itd. Prema riječima Mirze Emirhafizovića i Hasana Zolića BiH se rangira među demografski najkritičnije evropske zemlje, a smanjenje broja novih naraštaja ne jenjava. U 2013. godini BiH je prema vrijednosti totalne stope fertiliteta, koji je ispod prosjeka u EU, dostigla najniži nivo - 1,54. Profesor Cvitković je ukazao na podatak da je u 34 općine došlo do povećanja broja Bošnjaka od 1991. godine, a sve se ove općine nalaze na području Federacije. Do smanjenja broja Bošnjaka je došlo u 64 općine. U Foči, Višegradu i Rogatici procent smanjenja je preko 91%.  Bošnjakinja je na nivou BiH više 1,95% nego Bošnjaka. U Federaciji od 80 općina aspolutnu većinu Bošnjaci čine u 27, a Hrvati u 10 općina. U manjem entitetu od 62 općine Bošnjaci imaju učešće u stanovništvu od 30 do 40% na području pet općina. Preko 50% Bošnjaka nalazi se u Srebrenici. Na području Federacije živi 70% bošnjačko i 22% hrvatsko stanovništvo, a u manjem entitetu 81,5% srpsko stanovništvo.

Srbi nemaju dileme o maternjem jeziku

Profesor Kukić je u svom radu analizirao starosnu strukturu u BiH, došavši do zaključka da bh. društvo postaje sve starije, s velikim procentom stanovništva starijeg od 65 godina. Prosječna životna starost od 1991. godine porasla je za 5,5 godina. U nekim gradovima prosječna starost stanovnika je iznad 50 godina.

Kukić je govorio i o preklapanju nacionalnog identiteta i jezika, istakavši da je najveće preklapanje kod Srba, iako 77,5% Srba u Federaciji ne smatraju srpski maternjim jezikom. Najmanje preklapanje je kod Hrvata koji u značajnom procentu umjesto hrvatskog koriste i smatraju maternjim bosanski jezik. Najveći relativni udio u ukupnoj strukturi stanovništva maternjim smatra bosanski jezik.

Po obrazovanju u začelju zemalja u regiji

Kada je riječ o obrazovanju, BiH je vidno u začelju zemalja u regiji i prema riječima profesorica Popov-Momčinović i Pašalić-Kreso, bez obzira na aktuelni problem “tržišta“ diploma, BiH još uvijek nema zavidan broj visokoobrazovanih osoba. BiH ima čak 4,9% stanovništva bez ikakvog obrazovanja, a 14,1% nema osnovnu školu. Nepotpuno osnovno obrazovanje ima 9,2%. Općine u Hercegovini imaju daleko manje nepismenih nego općine u Bosni i manje nego što je to u prosjeku u BiH. Najveću stopu nepismenih imaju općine koje istovremeno zaostaju u ekonomskom razvoju.

Kreso je istakla da je nivo obrazovanosti u BiH bio nizak i u vrijeme Jugoslavije, ali javnost nije imala dovoljno informacija niti svijesti o tome. BiH se teško može nadati da će do 2020. povećati stopu visokoobrazovanih za 3-5 postotnih poena. Procent žena bez ikakvog obrazovanja je znatno viši nego muškaraca, kao i u slučaju srednjoškolskog obrazovanja. Međutim, kada je riječ o visokom obrazovanju žene su brojčano nadmašile muškarce, a u nekim sredinama broj žena s visokim obrazovanjem premašuje 1000. Najnižu stopu visokoobrazovanog stanovništva imaju Srednjobosanski kanton i Unsko-sanski. U usporedbi sa zemljama u regionu BiH bi, po broju diploma diplomskog i postdiplomskog studija (BA i MA), mogla da dostigne Crnu Goru i Hrvatsku za desetak godina, ali kada ove zemlje ne bi napredovale. Prema podacima popisa 36,2% stanovništva je kompjuterski pismeno.

Tačni podaci o nezaposlenosti

Kada je riječ o nezaposlenosti profesor Čičić je istakao da je stvaran procenat nezaposlenih 24%, a ne preko 50% kako to navode određeni mediji i pojedinci. Od ukupnog procenta zaposlenih 60% su muškarci. Manji kantoni imaju i najmanju nezaposlenost, a kanton s najvećim procentom nezaposlenosti je Tuzlanski.

Nažalost, na jednog zaposlenog ide 1,76 penzionera. Broj aktivno sposobnih i zaposlenih je znatno veći u Federaciji nego u manjem entitetu. Žena je 2,7% više radno sposobnih nego muškaraca, ali ih je čak 21,6% više ekonomski neaktivnih nego muškaraca. Kada je riječ o penzijama, žena je dvostruko manje nego muškaraca u ovoj grupi stanovništva.

Nestanak sela

Profesor Braco Kovačević, s Univerziteta u Banjoj Luci, iznio je frapantne podatke o stanju u poljoprivredi, zaključivši da sela u BiH nestaju te da bh. društvo postaje “gerijatrijsko“. Ogroman broj ljudi napušta sela, ali i manje gradove kako bi pronašli posao u većim gradovima. U zadnjih petnaestak godina učešće poljoprivrede u BDP-u smanjeno je s oko 14% na 8%, iako BiH sa Srbijom i Albanijom ima najveći postotak stanovništva koje živi u ruralnom području.