digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Hadž je osnažio Zumru, majku četiri sina šehida, muža i brata šehida

Autor: Hamdija Nesimović Oktobar 07, 2015 0

Među brojnim majkama Bošnjakinjama širom BiH, koje su u stalnoj tuzi za svojim ubijenim sinovima, braćom, muževima je i hadži Zumra Mehić, rođena 1950. god. u Bratuncu.

 

Od završetka agresije na BiH spletom raznih okolnosti živi u Kladnju. Jula 1995. god. na području općine Srebrenica zlikovci iz srpske vojske ubiše četiri Zumrina sina, muža i brata. Od tada je usamljena, povučena u sebe i unespokojena zbog gubitka svojih najbližih. Pišem o ovoj muminki i majci iz poštovanja, jer svojim imanom i držanjem može biti pouka i ibret drugima. Čvrsto oslonjena na Gospodara svjetova, dostojanstvom i šutnjom govori o svom raspuknutom srcu, u njemu skrivenom bolu i saburu što je, bez obzira na sve, drži uspravnom i Allahu, dž.š., predanom. Zavrjeđuje pažnju, razumijevanje i suosjećanje, kako to ovakve, i uopće majke kojima je učinjen zulum, zaslužuju.

Od tada je usamljena, povučena u sebe i unespokojena zbog gubitka svojih najbližih.

Pišem o ovoj muminki i majci iz poštovanja, jer svojim imanom i držanjem može biti pouka i ibret drugima.                                 

Iako poprilično svjesna dramatične situacije kobnog 11. jula 1995., hadži Zumra Mehić, nije ni slutila da će joj taj dan preokrenuti život. Kada su je tih trenutaka razdvajali od njena četiri sina, supruga i brata, nije vjerovala da je to njen konačan rastanak s njima. Mislila je da je to privremenog karaktera i da će doći vrijeme u kojem će ponovo živjeti zajedno, sretno i lagodno. Nažalost, odmicali su dani, samoća je sve više pritiskala, a nemir, neizvjesnost i očekivanja nisu je ostavljali na miru. Nadala se i osluškivala ne bi li šta konkretno saznala o svojim najdražim. U konačnici, želje i strijemljenja majke, supruge i sestre skameniše se tvrdnjom da su njeni sinovi Bajazit (1972.), Ahmedin (1974.), Hazim (1976.) i Enis (1978.), muž Husein (1948.) i brat Ibro (1955.) nedužno ubijeni sa hiljadama drugih Bošnjaka. Suočena s istinom nastavila je živjeti sama s vjerom u Allaha, dž.š. Dočekala je vrijeme njihove identifikacije i pokopa u Memorijalnom mezarju u Potočarima. Uglavnom, sedmično ih zijareti, „porazgovara“ s njima i vrati se Dunjaluku da saburi i veliča Svevišnjeg Rabba.

 

Cijeli tekst u printanom izdnaju Preporoda

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine