Sedam Fatiha Šemse Džaferagića

Autor: E. Subasić Juli 10, 2018 0

Šemso Džaferagić se ubrzo nakon agresije na BiH vratio u Biljane gdje je izgubio kompletnu porodicu, koja je ukopana u šehidskom mezarju u haremu Biljanske džamije

Šemso Džaferagić, svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine počinjene u Ključu, 10. jula 1992. godine uhapšen je u selu Biljani. Dok je bio zatočen u zgradi škole s ostalim muškarcima, ubijena je njegova cijela porodica: kćerka od 5 mjeseci života, sin od četiri godine, supruga, otac, brat, sestra i sestrična. Spletom prilika Šemso je ostao živ kao svjedok tragedije koja je obilježila ovo idilično selo u Ključu. U Biljanima smo krajem mjeseca juna 2018. godine razgovarali sa Šemsom u povodu godišnjice genocida nad Bošnjacima u Biljanima. 

“Skoro je bio Ramazanski bajram i otišao sam na mezarje. Znate, sama činjenica da moram proučiti sedam Fatiha je vrlo teška. Ne može to čovjek opisati. Jedne prilike naš efendija Dursum je rekao na hutbi: 'Meni je teško ovdje raditi'. Te mi riječi nikada ne izlaze iz glave, jer je zaista teško ovdje živjeti kada vas mnogo toga podsjeća na prošlost. Mnogi to ne razumiju. Izađete iz ove džamije i pred vama su nišani. Kad učiš Fatihu boriš se sa samim sobom i to je neopisivo. Hvala reisu-l-ulemi i Islamskoj zajednici koja je stalno uz žrtve. Inače, one se samo iskoriste za određene datume. Teško se odazivam medijskim pozivima. Evo, bile Rohinje u medijima i odjedanput ih više nema. I u Bosni je taj problem sa žrtvama, spomenu se i nakon toga ih više nema. 

Ponekada mediji zloupotrebljavaju sudbinu žrtava, naročito pred izbore“, kazao je Šemso na početku razgovora.

Šemso se iskreno sjeća kroz kakvu je bol prolazio. “Jednom mi je sve dosadilo. Dosadilo mi bilo i živjeti. Čovjeku u tim trenucima toliko teško dođe da razmišlja o samoubistvu. Ja sam se dobrovoljno javljao u akcije ne bih li poginuo gdje. Vidim mladi idu, ma djeca idu na liniju i javim se umjesto njih da idem. Rat je besmislena stvar. Pa i kada oslobađaš teritoriju ti se raduješ radi osvojene jedne njive, a izgubiš trinaest ljudi. Naravno, fino je u ratu biti s dobrim ljudima koji ne prave zločine i koji se ne svete. Ja nisam htio ukrasti starih rogulja kojih nisam imao kući, kamoli šta drugo.“ 

Cijeli tekst

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro