digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Duboke su bile rane na duši rahmetli Safeta Ćatovića, primoranog da napusti rodnu grudu, nakon neistraženih i nekažnjenih četničkih zločina nad njegovom porodicom, rodbinom i komšijama koje su bacili u jamu Čavkarica u Drugom svjetskom ratu. Sjećam se kako me je njegova supruga Sara, da on ne čuje, ispitivala o knjizi Vladimira Dedijera, kako bi saznala činjenice o kojima se teško razgovaralo. Vjerovatno je to razlog što se ni poslije pada komunizma nije fizički "pojavljivao" u Bosni, ali je uvijek koristio priliku da u svome domu u New Jersyju ugosti goste iz BiH.

 

U Nju Džersiju, u SAD, 2. juna, u 95. godini, nakon duže bolesti na Ahiret je preselio dr. Safet Ćatović. Dženazu mu je u ponedjeljak 3. juna klanjalo nekoliko hiljada poštovalaca njegovog imena i djela, muslimana svih nacionalnosti.

U zapisu o njegovoj dženazi dr. Aras Konjhodžić je između ostalog napisao: “Ovo je bila jedna od najvećih dženaza u Nju Džersiju, ali i u Americi… Ummet Muhammed, a. s., u rijetko viđenom jedinstvu, harmoniji i ljepoti je na bolji svijet ispratio prof. dr. Safeta Ćatovića.”

Dr. Safet Ćatović, rođen je 21. aprila 1924. godine u Ćatovićima kod Bileće, od oca Abida, uglednog bilećkog trgovca i majke Derviše (Ćerimagić) Ćatović.

U Drugom svjetskom ratu familija Ćatović bila je žrtva četničkih masovnih pokolja civila bilećke regije, a među njima Safetovi roditelji Abid i Deviša, te brat Sami i sestre Sureja, Saliha, Safija i Suada. Prema svjedočenju Hadžere Ćatović Bijedić 144 člana porodice Ćatović bačeni su u zloglasnu jamu Čavkarica. Inače, vjeruje se da je u ovoj Jami skončalo blizu 700 bošnjačkih civila, iako se zna za imena samo 468 ubijenih, a za mnoge nije bilo moguće utvrditi podatke s obzirom na to da su cijele porodice iskorijenjene. Hadžera Ćatović-Bijedić preživjela je jamu Čavkarica, u kojoj je među leševima svojih sunarodnjaka i šire i uže familije provela 72 dana. 

Dr. Safet Ćatović je nakon završetka Gazi-Husrev begove medrese, 1950. godine završio je i studij agronomije u Zagrebu. 1957. godine iselio se u Tursku, i u Ankari je radio kao istraživač na Institutu za zaštitu biljaka, da bi 1958. godine otišao za SAD gdje je na University of New Hepshire radio kao istraživač na odsjeku botanike, a zatim prešao na Rutgers Univerzitet gdje 1964. godine i doktorirao. U mirovinu je otišao kao redovni profesor botanike na Fairleigh Dickinson univerzitetu.

Od 1961. godine bio je u braku sa Sarah Cameron Kerr i s njom dobio šestero djece: Saffet A., Saffiya, Suada, Saliha, Surayya i Sami.

Dr. Safet Ćatović je bio jedan od osnivača Islamic Circle of North America, a zatim Islamic Society of North America, te utemeljitelj prvih muslimanskih studentskih asocijacija (MSA) na nekoliko univerziteta u Americi. Bio je neumorni aktivista islamskih institucija u Americi. Akademik Enes Karić je o njemu za Preporod kazao:

„Na vijest o preseljenju na Ahiret uglednog profesora Safeta Ćatovića pomaljaju mi se draga sjećanja. Kad sam bio na postdoktorskim studijama na Yale University (New Haven, Connecticut), 1990-1991., sekretarica na Odsjeku za religijske studije (Department of Religious Studies) rekla mi je, negdje sprva oktobra 1990., da me telefonom tražio profesor Safet Ćatović. Nakon što smo se čuli, rekao je da je pretraživao studentske baze podataka, da je naišao na moje studentsko ime na Yale University, ne poznaje me, ali je spreman odmah doći kolima i ugostiti me u svojoj kući u New Jersyju. Tako je i bilo. Bila mi je čast razgovarati sa uglednim američkim profesorom biologije, čovjekom koji je izveo mnoge generacije studenata. Pričao mi je dugo šta je to biologija otkrila da jeste život, bio je svjestan moći i nemoći nauke da odgoneta tajnu Života. Njegova univerzitetska karijera u Americi bila je jedna velika strana njegova djelovanja, a druga strana je bila njegov angažman u lokalnoj islamskoj zajednici. Njegova kuća u New Jersyju je bila otvorena za obje te strane njegovih interesiranja. I u godinama koje su došle kasnije, viđao sam profesora Safeta Ćatovića i njegovu ženu, Amerikanku Saru. Bilo mi je drago da su me prihvatili za svoga prijatelja. Kad god sam vidio profesora Safeta Ćatovića bio je u svojim skladno sinhroniziranim ulogama velikog čovjeka, slavnog profesora, predanog pregaoca za svoju porodicu i zajednicu, za sve ljude. Bio je draga osoba mirne riječi, lijepe pojave, blage naravi. Pa i tada, kad je govorio o strašnom stradanju svoje porodice u Bosni i Hercegovini, profesor Safet Ćatović je bio čovjek koji nije dopuštao da njegove riječi budu veće od njega. Neka je rahmet njegovoj lijepoj duši!“

„Vijest o preseljenju na Ahiret rahmetli Safeta Ćatovića, poznatog profesora i Gazinovca, podsjetila nas je na "muhadžirsku" sudbinu bošnjačkog naroda i istovremeno na dostojanstvo i ustrajnost u čuvanju muslimanskog identiteta daleko od rodnih Ćatovića, Bileće i Bosne i Hercegovine. Profesor Ćatović je svojim akademskim, pedagoškim i misijskim angažmanom i predanim radom zadobio povjerenje muslimana u Americi i poštovanje intelektualne i kulturne elite američkog društva.“

 

Ime dr. Safeta Ćatovića zlatnim slovima bit će upisano u historiju američkih muslimana, jer njegov rad je u temeljima stotina mesdžida i džamija diljem Amerike, a neizbrisiv trag je ostavio i u domovini, Bosni i Hercegovini.

"Vijest o preseljenju na Ahiret rahmetli Safeta Ćatovića, poznatog profesora i Gazinovca, podsjetila nas je na "muhadžirsku" sudbinu bošnjačkog naroda i istovremeno na dostojanstvo i ustrajnost u čuvanju muslimanskog identiteta daleko od rodnih Ćatovića, Bileće i Bosne i Hercegovine. Profesor Ćatović je svojim akademskim, pedagoškim i misijskim angažmanom i predanim radom zadobio povjerenje muslimana u Americi i poštovanje intelektualne i kulturne elite američkog društva. Ko god je imao priliku susresti se, makar jednom, s profesorom Ćatovićem razvio je poštovanje i ljubav prema njemu. Duboke su bile rane na duši rahmetli Safeta Ćatovića, primoranog da napusti rodnu grudu, nakon neistraženih i nekažnjenih četničkih zločina nad njegovom porodicom, rodbinom i komšijama koje su bacili u jamu Čavkarica u Drugom svjetskom ratu. Sjećam se kako me je njegova supruga Sara, da on ne čuje, ispitivala o knjizi Vladimira Dedijera, kako bi saznala činjenice o kojima se teško razgovaralo. Vjerovatno je to razlog što se ni poslije pada komunizma nije fizički "pojavljivao" u Bosni, ali je uvijek koristio priliku da u svome domu u New Jersyju ugosti goste iz BiH. Kao organizirana Zajednica propustili smo priliku izraziti i na adekvatan način odati priznanje i iskazati poštovanje prema Gazinovcu koji je slavu i čast Gazi Husrev-begove medrese afirmirao putem univerzitetske, akademske i pedagoške karijere i djelovanja unutar islamskih institucija u Americi. Naša je obaveza istražiti i predstaviti široj javnosti životni i akademski put rahmetli Safeta Ćatovića. Neka je Božiji rahmet i magfiret njegovoj blagoj duši." – kazao nam je muftija Nedžad Grabus.

Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši!

Danas u Evropskoj službi za spoljne poslove (EEAS) u Briselu, jednoj od institucija Evropske unije, upriličena je izložba izabranih učeničkih radova u okviru projekta Moje mjesto u EU.

FONDACIJA “LJILJAN” ISLAMSKE ZAJEDNICE BOŠNJAKA SJEVERNE AMERIKE

Raspisuje konkurs za dodjelu stipendija za školsku 2019/2020 godinu

Fondacija “Ljiljan” Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike raspisuje konkurs za dodjelu stipendija za studente svih fakulteta u Bosni i Hercegovini za školsku 2019/2020 godinu. Iznos stipendije je 500.00 USD odnosno ekvivalentno u KM shodno kursu dolara nekoliko dana prije dodjele stipendija.

Za studente u Bosni i Hercegovini stipendije će se dodjeljivati u prvoj polovini mjeseca oktobra 2019. godine u Sarajevu sa naknadno dostavljenom informacijom stipendistima o tačnom mjestu i vremenu. 

Fondacija će za 2019/2020 školsku godinu dodijeliti 100 stipendija u Bosni i Hercegovini. U slučaju da zaprimimo veći broj aplikacija koje zadovoljavaju uslove konkursa, Fondacija će dodijeliti i veći broj stipendija u slučaju dodatnog priliva sredstva za svrhu stipendija od donatora.

Rezultati konkursa će biti objavljeni u mjesecu septembru 2019. godine na web stranici Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike www.icnab.com.

Uslovi konkursa:

  1. Pravo na stipendiranje imaju full time studenti fakulteta u Bosni i Hercegovini sa prosjekom 8 i više.
  2. Prednost imaju socijalno ugrožena djeca, djeca šehida i demobilisanih boraca, djeca jetimi te djeca povratnika kao i studenti sa postignućem ili ostvarenjem u bilo kojem polju.

Potrebna dokumentacija:

  • Molba sa kratkom biografijom i kontakt informacijama (e-mail obavezan),
  • Dokaz da ste full time student sa prosjekom ocjena zadnjeg semestra ili diploma 4. razreda srednje škole sa potvrdom o upisanom fakultetu full time,
  • Dokaz o dodatnim postignućima ili ostvarenjima,
  • Kućna lista,
  • Potvrda da ste pripadnik šehidske porodice ili dijete borca Armije RBiH,
  • Preporuka lokalnog imama (Imam džemata vašeg prijavljenog mjesta prebivališta),
  • Izjava da ne primate drugu stipendiju bilo koje institucije ili organizacije ovjerenu u opštini,
  • Sve aplikacije slati na e-mail: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Nepotpune i neblagovremene prijave se neće uzeti u razmatranje.

Konkurs ostaje otvoren do 31. jula 2019. godine.

U utorak 25. juna na detektor.ba, web portalu Balkanske istraživačke regionalne mreže (BIRN), objavljen je članak pod naslovom “Praćenje pokrivanja djevojčica u osnovnim školama – kontroverzno pitanje”. Istog dana članak se, s drugačijim naslovom, pojavio i na web portalu dnevnog lista Oslobođenje. Glavna tema teksta jeste nepostojanje programa putem kojeg bi se “pratila djeca” u osnovnim i srednjim školama kako bi se adresirala “kontraverzna pitanja poput pokrivanja djevojčica mlađih od deset godina”.
Autori teksta nakon iznošenja stava psihologa, koji tvrde da djeca mlađa od 12 godina ne posjeduju kritičko razmišljanje kojim bi mogli da donesu sopstveni sud o “religijskom pokrivanju”, nadovezuju se na konstataciju da u BiH “ne postoje programi prepoznavanja i sprečavanja religijskog ekstremizma i radikalizacije u školama” kao što postoje u Velikoj Britaniji i Albaniji. Novinari BIRN-a zatim upoznaju svoje čitaoce i sa statističkim podacima koji se tiču britanskog programa “Prevent” po kojima je oko 400 djece (!) mlađe od 10 godina upućeno na programe “deradikalizacije” zbog devijantnog, antisocijalnog ponašanja vođenog mržnjom a čiji je po tvorcima ove strategije jedan od “simptoma” upravo – “nošenje hidžaba”. No, BIRN-ovi novinari kako bi poduprli svoju “istraživačku” analizu o pokrivanju djevojčica odlaze i dalje nudeći svojim čitaocima morbidnu priču o “pripadniku selefijskog pokreta” Zikriji Krkiću, koji je u Norveškoj gdje trenutno živi, “premlatio” svoju osmogodišnju ćerku zbog toga što je napuštala kuću bez hidžaba. Naravno, uz podatak da je osuđen za “premlaćivanje” svoje ćerke BIRN-ovi novinari iznose i činjenicu da je u Bosni i Hercegovini Krkić bio optužen za ubistvo dvoje ljudi, za šta je inače prvostepenom presudom oslobođen.
Uvođenjem pažljivo odabrane priče o Zikriji Krkiću, “selefiji nasilniku”, BIRN-ovi novinari se služe sada već providnom ali i dalje veoma malignom logikom (neo)imperijalne, kolonizirajuće moralne panike po kojoj djevojčice koje nose hidžab potiču iz porodica gdje majke po pravilu nose nikab, a očevi su potencijalni teroristi i kriminalci. Naravno, u tako iskonstruisanim okolnostima u kojima su po liberalno autoritarnim umovima muslimanska djeca izložena neadekvatnom odrastanju ona moraju biti spašena, a ko je drugi sposoban da muslimanke pobjedonosno spasi i iščupa iz kandži samih “nasilnih i retrogradnih” muslimana nego muškarci, žene, organizacije i institucije koje promovišu “progresivne, emancipatorske evropske vrijednosti”. Međutim, iza ove već više nego otrcane kolonijalne logike o “spašavanju” muslimanskih žena, u ovom slučaju djevojčica, stoji cilj – kojim se inače i sam “Prevent” program vodi – penetracije bezbjednosnih službi zarad špijuniranja pripadnika muslimanske zajednice kako bi se identifikovali potencijalno “problematični” muškarci. Upravo tako nešto nam nedvosmisleno pokazuje i statistika britanskog Home ofisa glede “Prevent” strategije po kojoj je u 2017/2018 od 7.138 osoba čak 87% od onih kojih su podvrgnuti inžinjeringu “deradikalizacije” bili upravo pripadnici muškog pola.

Šta je strategija “Prevent”?

Strategija “Prevent” je dio šireg programa suzbijanja svake vrste nasilnog esktremizma poznatijeg pod nazivom CONTEST koji je 2003. godine donijela laburistička vlada Tonija Blera. Do terorističkog napada koji se dogodio u Londonu 2005. godine “Prevent” strategija nije bila u značajnijem fokusu. A tek 2015. godine u Zakonu o suzbijanju terorizma i sigurnosti “Prevent” strategijom se obrazovnim ustanovama nameće zakonska obaveza da aktivno učestvuju u strategiji sprečavanja mladih da budu uvučeni u “radikalizam”. O ovom dijaboličnom i brutalnom inžinjeringu britanske vlade negativno su se izjasnile sve međunarodne organizacije za ljudska prava poput Human Rights Watch-a i Amnesty International-a, ali i same Ujedinjene nacije (UN). Naravno, ovu činjenicu su novinari BIRN-a u svom tekstu “slučajno” prećutali. Specijalna izvjestiteljka UN-a o savremenim oblicima rasizma, rasnoj diskriminaciji i ksenofobiji je u svom izvještaju nakon posjete Velikoj Britaniji izjavila: “Prevent program Vlade Velike Britanije fokusira se na nenasilni ekstremizam. Prevent je usmjeren na pojedince i grupe koji se ‘glasno ili aktivno protive temeljnim britanskim vrijednostima, uključujući demokratiju, vladavinu prava, individualne slobode i uzajamno poštovanje i toleranciju različitih religija i vjerovanja’. ‘Glavne zadrške imam u odnosu na nepostojanje jasne radne definicije bilo ‘ekstremizma’ bilo ‘britanskih vrijednosti’ te na strašne posljedice koje ovakav nedostatak terminološke jasnoće ima u sprovođenju programa… Nadalje sam zabrinuta u vezi odabira kriterijuma koji se koriste da bi se ukazalo na potencijalni rizik od radikalizacije… Moja zabrinutost odnosi se na izbor strategije koja nalaže državnim službenicima, socijalnim radnicima i drugima da donose odluke koje nekome mogu promijeniti čitav život, a na osnovu nejasnih kriterijuma u sveopštoj klimi nacionalne agonije koja čitave religijske, rasne i etničke grupe tretira kao žrtvene jaganjce i potencijalne neprijatelje”.
Konstatacija izvjestiteljke o “tretiranju čitavih religijskih, rasnih i etničkih grupa” kao “neprijatelja” zapravo je u savršenom skladu s kolonizacionim i ekskluzivističkim politikama evropskih država koje se uvijek zasnivaju na kreiranju “Drugosti” utemeljenoj na biološkim faličnostima, nazadnosti ili pak vrjednosnoj neadekvatnosti Drugih o čemu je na sjajan način pisao Mahmud Mamdani u svojoj maestralnoj knjizi Dobar musliman, loš musliman. Mamdani je u svom radu lucidno konstatovao da Holokaust i politika nacističke Njemačke ne predstavljaju nikakav historijski incident već standardni manir rasijalizacije “neadekvatnih” od strane evropske ekskluzivističke i autoritarističke misli. Po Mamadaniju jedinu grešku koju je Hitler načinio i koju mu evropski buržoaski intelektualistički krem nikada nije oprostio jeste da je genocid “donio kući”, na tlo Evrope, čime su horori i monstruoznosti rasijalizujuće kvazi-univerzalističke evropocentrične politike po prvi put neposredno doživljene. Sve do Drugog svjetskog rata genocidi i pokolji rasijalizovanih su se dešavali tamo negdje, daleko, u zemljama “necivilizovanih” i “retrogradnih” divljaka.

Kuda ovo vodi?

Ove Mamdanijeve misli moraju nam danas biti stalno na pameti posebno kada govorimo o strategijama poput “Prevent-a” koje se u svojoj biti temelje na rasijalizaciji jedne posebno targetirane grupe – u konkretnom slučaju muslimanske zajednice Britanije. Međutim, ako uzmemo u obzir snažno prisustvo međunarodnih organizacija koje godinama u nazad na našim prostorima provode programe iz oblasti suzbijanja nasilnog ekstremizma i mi muslimani Balkana moramo biti i više nego oprezni. Projekti poput “Ne u moje ime” Radija Slobodna Evropa i u ovom članku problematizovanog BIRN-ovog teksta mogu da posluže kao upozorenje da se na mala vrata u naša društva uvode rasijalizujući i opresivni svjetonazori koji mogu dovesti do nesagledivih posljedica po zajednicu muslimana. U tom svjetlu islamske zajednice u regionu moraju biti značajno eksplicitnije u odbrani šerijatskih propisa i izbjegavati ambivalentan i nedorečen jezik. Takođe, nikako ne smiju pristati na kooptiranje od strane invazivnih zapadnocentričnih centara moći. Isto tako, i muslimanske organizacije i intelektualci u regionu moraju biti značajno prisutniji u javnoj sferi kako bi građanima na adekvatan način objasnili prirodu zahtijeva koji se ispostavljaju pred muslimanske zajednice i kuda oni potencijalno vode, kao i da ukažu na sveprisutnost programa borbe protiv nasilnog ekstremizma koji u sve većoj mjeri, mada ne nužno, poprimaju oblike “industrije” koja pruža mogućnost da se na lak način putem promocije određenih epistemoloških i vrjednosnih matrica zaradi ozbiljan novac ili ostvari prividni kratkoročni interes.

U novom printanom izdanju Preporoda broj 13/1143 od 1. jula 2019. čitajte:

UMJESTO UVODNIKA

Kratki priručnik za rukovanje poturicama

 ZAJEDNICA

Uručivanjem murasele hafizu Mehmedu ef. Kudiću Bihaćko muftijstvo ispisalo novu stranicu svoje historije

Reisu-l-ulema dobitnik ovogodišnje „Merhametove“ nagrade

Visoka delegacija iz Njemačke kod reisu-l-uleme

Digitalni Preporod banner2

POGLEDI

Banjalučka dijaspora

Političke aveti iz Srbije - Velike laži malog ministra

Podrinjsko cvijeće zla

Zašto Rusija podržava evropske desničarske populiste?

Teme

GENOCID - Bogu “ugodno” djelo?!

BILEĆA - Spomenik Draži Mihajloviću izgrađen je na haremu

SREBRENICA - Želimo da ovdje odrastaju naša djeca

Od logora u Vlasenici do najvećih svjetskih takmičenja

GENOCID

Dug put do istine i pravde

Srebrenica – zadnji poziv na buđenje

Ima li života nakon Genocida?

DUHOVNOST

Upravljanje problemima u četiri koraka

Ljubav Božija

Ajvatovica: tradicija koja nas čuva i ujedinjuje

MEDŽLISI

U Divičanima nema kladionice, ali ni mjesta gdje bi se mladi družili

Putevima Istočne Hercegovine - Od Bileće do Trebinja

Jedno rođenje i jedna smrt još uvijek živog džematlije

Potražite još mnogo informativno-edukativnih sadržaja u novom printanom izdanju Preporoda, kojeg možete nabaviti na trafikama u vašem gradu. Pozovite nas na broj tel. +387 33 236 493 i postanite član porodice pretplatnika Preporoda. Pratite nas na Facebook Twiter stranici. Obnovite na vrijeme pretplatu za 2018. godinu slanjem prijave na e-mail adresu Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Čitajmo Preporod, budimo preporod.

00Sličica Želim Print

Grupa od 20 učenika iz bh. medresa, koji su osvojili studijsko putovanje u Brisel u okviru projekta Moje mjesto u EU, u pratnji svojih mentora, na svom studijskom putovanju posjetili su Trg Bošnjaka i džemat Wels.

Podjelom certifikata u Sali Kulturnog centra „Kralj Fahd“ u Mostaru sinoć je Medžlis IZ-e Mostar okončao još jedan odgojno obrazovni proces „Škole islama za žene“.

Nastavnice,  ovog neformalnog i iznimno korisnog, višegodišnjeg edukativnog ciklusa Ramiza Bandić, Kafadar, hafiza Indira Mujkanović, Fatima Puce, Selvedina Šehić Maksumić, Amila Brkan i Azerina Nazrajić polaznicama su uručile 92 certifikata o završenom stepenu „Škole islama“ i 13 certifikata o završenom kursu arapskog pisma.

Prigodne čestitke na svečanosti  uputio im je pomoćnik glavnog imama Medžlisa IZ-e Mostar Kenan ef. Ovčina.  Podsjetio je da se radi o jedinstvenom projektu Medžlisa IZ-e Mostar pokrenutom s ciljem promoviranja islamskih vrijednosti i poimanje islamskih doktrinarnih učenja koja muslimani stoljećima baštine u Bosni i Hercegovini. Nastavni plan i program, kako je kazao, sličan je programima u našim medresama, izučavaju se najvažnije lekcije iz fikha, akaida, ahlaka, povijesti islama i učenje Kur'ana. „ Naša vjera općenito mnogo vrijednosti pridaje znaju. Mi smo danas pretrpani znanjem koja nam većinom ne koristi, koje nam ne može pomoći i odagnati naše nevolje“, kazao je ef. Ovčina.

Ukazujući na vrijednost suštinskog znanja prokomentirao je  ajete o svjetlosti i tminama, o onima koji znaju i onima koji ne znaju, o slijepcu i onome koji vidi. „Allah je sve vas počastio da budete dio škole islama, da se družite i okupljate oko vrijednosti koje koristiti cijeloj vašoj porodici. Učenje je cjeloživotni koncept i on se danas promovira u cijelom svijetu. Nema zastoja u učenju i vi ste vidjeli da vam je ova škola  umnogome olakšala vaš život“, naglasio je ef. Ovčina. Na kraju je prokomentirao nedavno objavljenu knjigu „Muhadise u islamu“ u kojoj se govori o nekoj vrsti nadmoći žena u znanju. 

Škola islama organiziran je u šest mostarskih džemata Potoci, Zalik, Vrapčići, Opine, Kočine i Blagaj. Cilj vjersko-prosvjetne službe Medžlisa IZ-e Mostar je i kvalitativno i kvantitativno unaprjediti rad „Škole islama za žene“.

Majke Srebrenice i Žepe uputile poziv generalnom sekretaru Vijeća Evrope:
Ostanite upamćeni po donošenju odluke o obilježavanju Dana sjećanja na Genocid u Srebrenici 

Povjerenica za ljudska prava Vijeća Evrope Dunja Mijatović pozvala je Vijeće Evrope da zvanično obilježava 11. juli kao dana sjećanja na žrtve Genocida u Srebrenici.

Danas su predstavnice Udruženja Pokret Majke enklave Srebrenica i Žepa Munira Subašić i Kada Hotić u posjeti Vijeću Evrope u Strasbourgu gdje će imati niz sastanaka sa zvaničnicima ove visoke evropske institucije koja zastupa 47 evropskih zemalja na kojima će se razgovarati o problemu negiranja Genocida.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine