Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida Murat Tahirović na početku konferencije je podsjetio da je Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), poznatiji kao Haški tribunal, osnovan 25. maja 1993. godine rezolucijom Vijeća sigurnosti UN 827 sa ciljem da odgovorni za činjenje teških povreda Ženevskih konvencija iz 1949., krešenja zakona i običaja ratovanja, zločina protiv čovječnosti i genocida, budu procesuirani bez obzira na njihov društveni i politički položaj, kako bi se osigurala pravda za mnogobrojne žrtve i njihove porodice, te da se spriječi buduće činjenje ovih krivičnih dijela. „Inicijativu je pokrenuo rahmetli Alija Izetbegović ispred Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine“, podsjetio je Tahirović.
MKSJ ostavio neprocjenjivu arhivu dokaznog materijala
„MKSJ je procesuirao i donio osuđujuće presude čelnim osobama u BiH, kao i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori, kojima je utvrđena namjera da svojim političkim i vojnim djelovanjem promijene strukturu stanovništva BiH i da ugroze suverenitet i teritorijalni integritet kroz pokušaj podjele BiH između Srbije i Crne Gore i Hrvatske“, kazao je Tahirović, a zatim kao doprinos MKSJ izdvojio činjenicu da je on jasno identifikovao i procesuirao odgovorne grupe i pojedince iz vojnog i političkog establišmenta, te ostavio iza sebe neprocjenjivu građu dokaznog materijala, kao zaostavštinu sudovima u regionu, da na osnovu njega nastave sa procesuiranjem ratnih zločinaca, ali i da služi kao opomena budućim generacijama.
Tahirović je istakao da je MKSJ, bez obzira na svoje nedostatke, jedina pravosudna institucija koja je svojim djelovanjem donijela određenu satisfakciju i pravdu žrtvama.
„Da li su politički lideri u BiH, ali i u cijelom regionu, spremni da se istinski poklone žrtvama i osiguraju im njihova prava, da li pravosudne institucije u BiH i regionu imaju znanja i hrabrosti da nastave sa procesuiranjem ratnih zločina tamo gdje je MKSJ stao?“, pitao je Tahirović, a zatim u ime žrtava pročitao zajednički zaključak konferencije.
Kako dalje sa fašističkom retorikom koju imamo
„Nakon završetka rada Haškog tribunala i presuda koje je donio postavlja se pitanje: šta nam predstoji u budućnosti?“, istakle su žrtve, a onda nakon podsjećanja na izjave dvojice članova Predsjedništva BiH koji osporavaju pravomoćne presude jednog međunarodnog suda pitale: „Kako da žrtve nastave da žive u takvoj državi?“
„Ne samo da političari vode ovu politiku nego i istaknuti intelektualci, pravnici, historičari, vjerski poglavari. Zbog toga se pitamo da li je ovo društvo fašističko društvo?“, upozoravaju žrtve i izražavaju bojazan da će politika utjecati na donošenje presuda i izjednačavati žrtve i počinioce zločina. Upozorili su da „VSTV u BiH, institucija koja ima zadatak da osigura nepristrasno i profesionalno pravosuđe, vrši pritisak na pravosuđe sa ciljem potpune kontrole nad istinom, što je stav i međunarodne zajednice“.
„Gospodo, vi nemate pravo da ponižavate i omalovažavate žrtve kroz vaše osuđivanje zločina, a veličanje zločinaca, nego imate obavezu da omogućite da žrtve zločina dobiju zasluženo mjesto u ovom društvu. Žrtve su, i pored toga što su prošle kroz torturu i izgubile svoje najmilije dale veliki doprinos društvu i ostale dostojanstvene. Gospodo ugledajte se na njih!“, stoji na kraju poruke koju su uputile žrtve javnosti u BiH i regiji.
Hvala Bogu pa smo imali Međunarodni sud na kome smo mogli tražiti pravdu
Predsjednica Udruženaja Žene žrtve rata Bakira Hasečić ovom prilikom je podsjetila na vrijeme kada je nastavak rada Haškog tribunala bio upitan, kada su preživjele žrtve za nepuna 2-3 sata skupile preko 10.000 potpisa tražeći nastavak njegovog rada. „Zadovoljni smo radom Haškog tribunala zbog satisfakcije koje je pružio članovima porodica ubijenih“ kazala je Hasečić dodajući da su nezadovoljni neispunjavanjem tačke 7 rezolucije 827 VS o obeštećenju žrtava, te konstatovala da danas ispada da je „bolje biti ratni zločinac nego žrtva“.
„Hvala Bogu pa sam ja žrtva, a nisam zločinac bez obzira koliko je teško nositi ovo breme i hvala Dragome Bogu pa sam ja jedna od hiljade bosanskih žrtava koja je imala adresu na kojoj je tražila pravdu, a to je Međunarodni sud u Hagu, što, nažalost, mnogi u svijetu nisu imali i nemaju“, kazala je predsjednica Udruženja žrtava logora Vojno Saja Čorić. Pozdravila je inicijativu mladih u Hrvatskoj o paljenju svijeća za žrtve HVO-a, odgovarajući tako na pitanje novinara o komemoraciji Praljku u Zagrebu koja se održavala istog dana.
Predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva Fikret Grabovica je izrazio nezadovoljstvo radom Tužilaštva i Suda BiH. „Sud BiH još nikoga nije procesuirao za opsadu i zločin nad 11.500 nevinih građana Sarajeva od kojih je 1600 djece. Oni koji su presuđeni do sada za te zločine su procesuirani u Hagu“, kazao je Grabovice te izrazio očekivanja da će predstavnici žrtava nastaviti tražiti istinu i pravdu.
Munevera Avdić, predsjednica organizacije Udruženje porodica šehida zarobljenih boraca i nestalih osoba općine Kotor-Varoš, izrazila je očekivanja da će drugostepene presude Karadžiću, Mladiću, Šešelju, Stanišiću i Simatoviću ispuniti očekivanja žrtava.
Potpredsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Kada Hotić se osvrnula na tvrdnje da nije presuđeno narodima nego pojedincima, postavljajući pitanja zašto onda „ti narodi lijepe ulice fotografijama zločinaca nazivajući ih herojima. „Ja ću reći: presuđeno je narodima koji smatraju da su to njihovi heroji. Osuđeni su narodi dokle god ti narodi šute“, kazala je Hotić dodavši da su žrtve dobile pravdu.
Predsjednica Pokreta „Majke enklave Srebrenica i Žepa“ Munira Subašić je rekla da je ostalo još 2-3 godine rada Mehanizma za međunarodne sudove u Hagu, koji je preuzeo nezavršene procese Trubunala, nakon čega će se žrtve konačno očitovati o rezultatima rada Tribunala u Hagu
Svjedočenja pred Tribunalom
Mirsadu Malagić, koja bilježi najveći broj javnih svjedočenja pred Tribunalom i Sudom BiH, govorila je o ulozi svjedočenja žrtve. „Izgubila sam mnogo članova uže i šire porodice, a od najužih muža i dva sina padom Srebrenice. Moj život je tu bio završen, ali sam svjedočila zbog drugih. Višestruki sam svjedok pred Haškim tribunalom. Svjedočila sam u procesu protiv Radislava Krstića, Zdravka Tolimira, Radovana Karadžića, Ratka Mladića. Svjedočila sam i pred Sudom BIH i svako moje svjedočenje bilo je javno. I tužioci i advokati su bili iznenađeni kada sam prihvatila da javno svjedočim kao majka i supruga ubijenih, koja je cijeli rat provela u Srebrenici i doživjela sve golgote i strahote rata. Gledala sam kako kolju našu djecu. Nisu se krili dok su to radili. Ako se nisu oni krili dok su radili zločine, nema razloga da se kriju ni svjedoci njihovih zločina. Mi ćemo i dalje svjedočiti.
Predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković je odgovarajući na pitanje novinara o mogućim tužbama logoraša kazao da će odluku o tome žrtve donijeti nakon iščitavanja presude i mišljenja struke, kao i da je, vjerovatno, Fond za reparaciju žrtava ili konferencija R. Srbije, R. Hrvatske i BiH o reparacijama, koja bi rezultirala formiranjem Fonda za reparacije žrtava bez obzira na njihovu vjeru i naciju, bilo, vjerovatno, najprihvatljivije rješenje.
