Na vanrednom samitu OIC 13. decembra u Istanbulu 57 lidera muslimanskih zemalja je priznalo Državu Palestinu i Istočni Jeruzalem kao njezin glavni grad, objavile su agencije.

„Proglašavamo Istočni Jerusalem glavnim gradom Palestine i pozivamo druge zemlje da priznaju Palestinu i okupirani Istočni Jeruzalem za njezin glavni grad“, poručili su lideri muslimanskih zemalja u zaključku koji je objavljen nakon samita Organizacije za islamsku saradnju zakazanog nakon

što je američki predsjednik Donald Trump objavio da priznaje odluku iz 1995. godine kojom se Jeruzalem proglašava glavnim gradom Izraela. Lideri OIC su ovu odluku nazvali ništavnom.

„Odbacujemo i čvrsto osuđujemo neodgovornu, nelegalnu i jednostranu odluku predsjednika SAD da prizna Jerusalem kao navodni glavni grad Izraela. Smatramo tu odluku ništavnom i nevažećom“, navodi se u zaključku OIC, te ističe da lideri muslimanskih zemalja smatraju da je ova odluka ujedno i znak povlačenja SAD iz uloge pokrovitelja mirovnog procesa na Bliskom istoku.

Predsjednik Turske Redžep Tajjip Erdogan poručio je u Istanbulu nakon  ovog vanrednog samita Organizacije islamske saradnje (OIC) da je čovječanstvo zajedno sa 1,7 milijardi muslimana danas potvrdilo da odbija odluku američke administracije u vezi sa statusom Jerusalema.

„Vjerujem da smo ovim historijskim samitom još jednom pokazali čitavom svijetu, kao i donosiocima odluka, da Jerusalem nije prepušten sam sebi“, kazao je Erdogan i naglasio: “Kao organizacija nikada nećemo napraviti korak nazad od našeg zahtjeva za suverenu i nezavisnu Državu Palestinu, prema granicama iz 1967, sa glavnim gradom Jerusalemom. Očekujemo od američkih vlasti da što prije naprave korak nazad od greške koja je napravljena“, poručio je Erdogan.

„Njegov poziv da cijeli svijet prizna Jerusalem glavnim gradom okupirane Palestine verifikovan u završnoj Deklaraciji samita kojom se donosi odluka o proglašavanju Istočnog Jerusalema prijestonicom Palestine i poziva Generalna skupština UN da to potvrdi.

Ponovno američko priznanje Jerusalema glavnim gradom Izraela (posljednji put SAD je to uradio 1995.) na samitu OIC je nazvano zločinom, a Izrael imenovan kao teroristička država i okupator koji je posijao sjeme zla na Bliskom istoku.

Palestinski predsjednik Mahmud Abbas je rekao da odluka predsjednika Donalda Trumpa predstavlja najveći zločin i flagrantno kršenje međunarodnog prava. „Jerusalem jeste i oduvijek je bio glavni grad Palestine“, rekao je Abbas upozoravajući da SAD raspolaže Jeruzalemom kao da je neki američki grad. „Ovo je prešlo sve granice“, rekao je Abbas i poručio da je neprihvatljivo da Washington učestvuje u bliskoistočnom mirovnom procesu jer je pristran.

Turski predsjednik Redžep Tajjip Erdogan je kazao da je Izrael teroristička država i okupator i odbacio američku odluku ističući da ona nije valjana i da se njome krši međunarodno pravo. „Palestinske teritorije se sve više smanjuju, dok Izraelci svoje proširuju“, upozorio je Erdogan i pozvao muslimane da posjećuju Jeruzalem.

Jordanski kralj Abdullah odbacio je bilo kakav pokušaj izmjene statusa Jeruzalema ili njegovih svetih mjesta, te upozorio da u regiji neće biti mira sve dok se ne riješi izraelsko-palestinski sukob.“Svako nasilje je posljedica neuspješnog nastojanja pronalaska mirnog rješenja palestinskog pitanja“, kazao je jordanski kralj.

Iranski predsjednik Hasan Ruhani  je poručio da je Trumpova odluka dokaz da SAD nedostaje bilo kakvo poštovanje prema legitimnim pravima palestinske nacije, da potez SAD pokazuje da nije pošten posrednik niti će ikada biti, kao i da Washington samo želi biti garant cionističkih interesa.

Pozvao je muslimane da prevladaju međusobne razlike, te se ujedine u odbrani prava Palestinaca, a protiv Izraela za koji je rekao da je posijao sjeme nemira u regiji.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je rakao da nije impresioniran izjavama čelnika muslimanskih zemalja na sastanku OIC.

Hamas je dan poslije samita OIC, 14. decembra kada obilježava svoje osnivanje, pozvao palestinske nacionalne grupe da „zajednički nosimo odgovornost za našu domovinu kroz partnerstvo i dogovore, na temelju zaštite prava i očuvanja temeljnih nacionalnih interesa, te odricanja od svih oblika saradnje i sigurnosne koordinacije sa okupatorom”. Istaknuto je kako uloga palestinske vlasti mora biti u službi naroda i zaštiti njegove sigurnosti, prava i nacionalnih projekata.

„Malezijske oružane snage (ATM) su spremne da obave svoju dužnost prema Jerusalemu. Moramo biti spremni na sve mogućnosti. ATM je uvijek bio spreman, čekamo upute od vrhovnog vođstva. Dovimo da ovaj spor ne dovede do haosa”, izjavio je ministar odbrane Hišammudin Hussein.

Izrael je okupirao arapski Istočni Jeruzalem u vrijeme bliskoistočnog rata 1967. i kasnije pripojio Izraelu, što međunarodna zajednica nikada nije priznala.

Odluka američkog predsjednika da Jeruzalem prizna glavnim izraelskim gradom pokrenula je niz protesta u brojnim muslimanskim zemljama, kao i u Evropi i SAD. Turska upozorava da će odluka povući svijet u sukob bez kraja.

(Sabina Voloder- Strinić: Badžije- pobožne muslimanke )

Prva autorska knjiga novinarke Sabine Voloder-Strinić je zbir novinarsko-istraživačkog rada na temu žene-sufije. Petogodišnji uporni rad koji je obuhvatio 54 knjiške jedinice i 22 sagovornika, bezbroj poučnih razgovora i prikupljanja savjeta i sugestija od eminentnih profesora i alima, zaokružen je u vidu knjige pod naslovom Badžije-pobožne muslimanke. Ovo nesvakidašnje djelo je prvo ovakvog karaktera na bosanskom jeziku koje je obuhvatilo sekvence iz života 121 žene, koje su svoj život posvetile samodricanju i ibadetu protkanom čežnjom za spoznajom i blizinom sa Uzvišenim Stvoriteljem. U svom duhovnom uzdizanju, ove časne žene nisu prestajale biti kćerke, supruge, majke, učiteljice, poslovne žene, umjetnice, književnice, liječnice, komšinice i gazije. 
Badžije, kako ova knjiga nosi naslov, koristi se kao tesavvufski termin. Badži kao imenica ženskog roda u jednini znači starija sestra, kada se prevodi sa turskog jezika, mada se ovaj pojam koristio prilikom obraćanja šejhovim suprugama. Derviško obilježje pojma badži kasnije je zaboravljeno i danas ga gotovo niko ne koristi, osim derviša koji pripadaju bektašijskom redu. Autorica je smatrala da je upravo ovaj termin prikladan za naziv knjige, kako bi se otrgnule od zaborava pobožne muslimanke iz čijih života se može izvući snažna pouka. Žene koje su svoj život posvetile robovanju Allahu, dž.š., nazivali su još i dervišama, sufijama, a neke od njih koje su dostizale visoke deredže duhovnosti, bile su i šejhe, pa čak i kutbovi. 

Knjiga Badžije-pobožne muslimanke nam nudi veoma interesantno, poučno i edukativno putovanje kroz 15 zemalja i 42 grada sa 40 naslova podijeljenih kroz tri poglavlja: Prve generacije pobožnih muslimanki, Pobožne muslimanke iz svijeta i Pobožne muslimanke iz Bosne i Hercegovine. 
Pisati o ženama sufijama iza kojih je ostalo vrlo malo pisanih tragova, veoma je oskudno i nezahvalno, prije svega prema čitaocu koji bi želio da dozna pojedinosti iz njihovih života, a zatim i prema ovim divnim, skromnim ženama koje su svoje živote proživjele jednostavno i pobožno čineći hajir. Poslije žena koje su pripadale prvoj generaciji pobožnih muslimanki, a o kojima se manje- više zna, autorica je napravila izbor između više žena sufija i arifa čija su imena ostala nepoznata i sakrivena - žena koje su poput muškaraca svoj život žrtvovale u ime Allaha i čiji je odmjeren i melodičan govor budio uspavana srca mnogobrojnih Božijih robova, poput Rabije Adevijje, Fatime Nišapur, Fatime Kattanije, Merjeme Basri, Muaze Adevijje, Fatime-badži, Nane Esme i mnogih drugih. 
U knjizi posebno poglavlje zauzimaju bosanskohercegovačke pobožne žene – sufije, o kojima se do sada nije nikada pisalo. Počevši od badži-kaduna u Sarajevu, šejhe Hemzade, šejhovica, hafiza, hadži-bula i derviša, knjiga završava zaključkom da se i žene mogu isto kao i muškarci okititi ahlakom Muhammedije, u što ćete se moći i sami uvjeriti čitajući ovu knjigu.

Važnost porodice je uvijek bila na samom vrhu ljestvice prioriteta svih onih koji su imali pravo i obavezu tumačenja i predstavljanja vjere. Vodeći brigu o tome, Odjel za brak i porodicu pri upravi za vjerske poslove RIJASETA IZ je izdao zbornik radova pod naslovom „Muslimanska porodica – prava i dužnosti“, a taj isti zbornik je 8.decembra promoviran i u Bihaću. Ovaj zbornik je štampan kao stručni priručnik za imame, muallime i koordinatorice za brak, porodicu i ženski aktivizam.

Promotori su bili mr. Nusret-ef. Abdibegović, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta IZ u BiH, dr. Safija Malkić, stručni saradnik Odjela za brak i porodicu pri Upravi za vjerske  poslove Rijaseta IZ, prof. dr. Fuad Sedić, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću i Mensur-ef. Ćehić, pomoćnik muftije za vjerske poslove i obrazovanje. Moderatorica promocije je bila prof. Šuhra Terzić, koordinatorica Muftijstva bihaćkog u Odjelu za brak i porodicu.

Tokom same promocije akcenat je stavljen na značaj ovakve tematike, pogotovo u vremenu kada se institucija braka i porodice razgrađuje različitim metodama. Naglašena je uloga braka, koja je prema promotorima „džennetska praizvedba“, jer je prvi brak sklopljen u Džennetu dok su Adem, a.s., i njegovu supruga Hava po stvorenju bili u njemu što ustvari znači da je lijep i skladan brak džennet na Ovom svijetu, jer je izvorište braka u Džennetu.

1.

Dva slavna savremenika

Muhammed ʻAbduhū (1849-1905), priznati muslimanski reformator i jedan od najvažnijih začetnika islamskog reformizma, i Lav Nikolajevič Tolstoj (1828-1910), vjerovatno najveći književnik svijeta, razmijenili su pisma, bilo je to u aprilu i maju 1904. godine (a moguće da je pisama s obje strane bilo i kasnije). Podatke o ovoj korespondenciji u ovom osvrtu, koji se ovdje donosi u formi prigodne kompilacije, umnogome dugujemo Alexanderu B. Kudelinu i njegovoj studiji o ovoj znamenitoj razmjeni pisama o kojoj je Kudelin dokumentirano pisao u časopisu Manuscripta Orientalia (svezak 15., br. 1., juni 2009) koji izlazi u Petrogradu.

Muhammed ʻAbduhū, vrhovni muftija Egipta u zadnjim godinama XIX. i u prvim godinama XX. stoljeća, pokazivao je zanimanje za evropsku književnost i filozofiju, poznati su njegovi susreti i prijateljstva sa engleskim književnikom i političarem Wilfridom Scawenom Bluntom (1840-1922), zatim Bluntovom ženom Anne (Lady Anne Blunt, 1837-1917), koja je, inače, bila unuka velikog pjesnika Lorda Byrona (1788-1824).

U Engleskoj se Muhammed ʻAbduhū sastao i s filozofom Herbertom Spencerom (1820-1903), a svojevremeno je posjetio i velike evropske biblioteke u Istanbulu, Beču, Berlinu, Parizu, Londonu, Kembridžu itd.

Pretpostavlja se da je za velika djela Lava Tolstoja muftija Muhammed ʻAbduhū saznao kako iz evropskih izvora (ʻAbduhū je dobro govorio francuski), tako i iz samih ranih arapskih prijevoda nekih Tolstojevih djela ili studija o njemu na arapskom jeziku. Ruski orijentalista Ignatij Julijanovič Kračkovski (1883-1951) tvrdi da je 1901. godine Salīm Qubʻayn objavio knjigu “Mezheb Tūlstūy“ (“Tolstojevo učenje“), a isti autor je 1904. godine objavio i djelo “Indžīl Tūlstūy“ (“Evanđelje po Tolstoju“). Oba djela sadrže dionice Tolstojevih rasprava ili tekstova kojima je ustrojstvo dao sam Tolstoj.

Po svemu što se vidi, spomenuti Salīm Qubʻayn s radošću je predstavljao i prevodio djela Lava Nikolajeviča Tolstoja s ruskog na arapski. Prema Alexanderu B. Kudelinu, ovaj Salīm Qubʻayn je s ruskog na arapski preveo i jedan Tolstojev izbor izreka ili hadīsa Muhammeda, a.s., pod naslovom Hikam al-Nabī Muhammad li al-faylasūf Tūlstūy wa tāʼifa muhtāra min ārāʼi wa taʻlīm al-faylasūf al-rūsī aš-šahīr (“Mudre izreke vjerovjesnika Muhammeda od filozofa Tolstoja i odabrani dio iz pogleda i učenja poznatog ruskog filozofa“ - djelo je objavljeno u Kairu, bez godine izdanja).