digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Više od 20 godina patnje u zamjenu za presudu od 40 godina

Autor: Emina Sendić Mart 27, 2016 0

Iza sedam mora, iza sedam gora, Bosna, da prostiš, jedna zemlja imade. I u njoj jedno mjesto zvano Srebrenica - "sigurna zona smrti".

A u Srebrenici neki jako strpljiv narod. Toliko strpljiv da više od dvije decenije čeka pravdu. Ta pravda je spora ali Srebreničani vjeruju da nije i nedostižna. I dočekaše oni i taj dan - 24.3.2016. godine. Sada i svijet zna - u Srebrenici je počinjen genocid. Javna tajna. Svi uveliko znaju, a odavno šute. Prijedor, Sanski Most, Bratunac, Foča, Vlasenica i Zvornik opisaše se kao mjesta gdje nije bilo genocida, samo je učinjen udruženi zločinački poduhvat. Kao da se može napraviti razlika između genocida i UZP-a. Da pojasnimo: ovi optuženi za genocid su razdvajali muškarce od žena, palili domove, ubijali nedužne civile, silovali djevojčice i žene koje su mogle majke da im budu. Najbrutalnije su mučili i ubijali zatočenike, a onda iz dosade, nekom od njih, koji je imao malo bujniju maštu od ostalih, palo na pamet da sav taj jad još začini; kamionima prevoziti leševe sa jednog mjesta na drugo, pa na treće, čisto da Amoru Mašoviću malo zakomplikuju identifikaciju. Ovi koji su se udružili da čine zločinački poduhvat radili sve isto. Aha. Pa, drastična je razlika između ova dva sinonima, samo je slijepac ne bi mogao uočiti. Prvostepena presuda donesena - simboličnih 40 godina zatvora za režisera ove naše bosanske drame.

Sudac kaže da je Karadžić namjeravao ali nije planirao masovna ubistva. Osladilo se Radovanu vjerovatno, pa mu se omaklo. I ja sam namjeravala ali nisam planirala ovo da napišem; da je u napaćenoj Bosni i Hercegovini i nakon 20 godina sve isto. Mladi naraštaji žive "suživotom punim tolerancije i mira", a od malih nogu ih uče da mrze jedni druge. Usade im mržnju prije nego načine prve korake. Nauče ih da jedni drugima iza leđa psuju mater balijsku i mater četničku.

Pitam se šta će studirati mladić koji boravi u studentskom domu "Radovan Karadžić"? Možda postane samo doktor nauka kao Karadžić ali teško da će postati čovjek. Pitam se još kako tako veliko srce stane u jednu slabašnu konstrukciju majčinog tijela kojoj vojnik pred očima zakolje uplakanu bebu uz riječi da beba više neće da plače. Možda bi Radovan, kao psihijatar, mogao pojasniti taj fenomen kako je uspjela nakon svega sačuvati zdrav razum. Ili bi, možda, pošto se izjašnjava kao pjesnik, mogao napisati strofu-dvije o ocu koji poziva sina da pređe na drugu stranu brda, ubjeđujući ga naivno da im vojnici neće ništa. O ocu koji vlastitog sina poziva u smrt. O jecajima i suzama majki. O porušenim domovima i porušenim snovima. A očekivati da čovjeku koji ne poznaje pojam savjest proradi savjest isto je kao i očekivati da potpuni slijepac progleda. Zato ti hvala, draga Evropo, na tvom pokušaju da ispravljaš krivu Drinu i pokušavaš donijeti pravdu sada, kad već nisi mogla, pardon, nisi htjela kad je trebalo. Mi smo mu ionako u svojim srcima odavno već presudili. Za ostalo neka mu sudi dragi Bog.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine