U Sandžak krećemo sabahile. Vrijeme je ugodno za puta. Za nekih dva i po sata stižemo u Priboj, našu prvu destinaciju. Pred Hasan-aginom džamijom sastajemo se sa Mirsadom Bećirovićem, direktorom Centra za humanitarni rad Hajrat pri Mešihatu Islamske zajednice u Srbiji. S njim u društvu je i njegov kolega Fahrudin koji se, uzgred, bavi i fotografiranjem i video snimanjem onoga šta Hajrat radi. U posebnom fokusu dešavanja u Hajratu su narodne kuhinje u većini sandžačkih gradova i izgradnja kuća najsiromašnijim ljudima. Jedna od tih kuća gradi se i u ovom gradu, a planirano je da se Fuad Beganović i njegova nana Slada Avdović usele u nadolazećem ramazanu. Fuad je odrastao sa nanom Sladom i rahmetli dedom.

Oko 300 Pribojaca koristi Vakufsku narodnu kuhinju

Odlazimo do narodne ili kako je u Hajratu nazvaše Vakufske kuhinje. Zbog slabog imovnog stanja ljudi su upućeni na topli obrok Vakufske kuhinje. Jednako su dobrodošli svi Pribojci kojima je ona potrebna, bez obzira na njihovu vjersku ili nacionalnu odrednicu. Svim ljudima jednak je osjećaj gladi ili sitosti. Korisnici Vakufske kuhinje već su stigli sa svojim posudama u koje će dobiti topli obrok za svoju porodicu. Svi obroci su s mesom, a tome najveći doprinos daje pravilno raspoređivanje kurbanskoga mesa. Razgovaramo sa nekolicinom njih.

Jasmina Preljević: „ Koristim ovu kuhinju od samog osnivanja. Nama ovdje u Priboju teška je egzistencija i slabo je narod zaposlen. Imamo dosta omladine koja ne radi. Trenutno imam dva sina od 32 i 24 godine koji ne rade, a uz to sam i dijabetičar i ne radim nigdje. Ovaj topli obrok i hljeb nam znače puno. Zahvalna sam organizaciji Hajrat na ovom obroku, a i onima koji doniraju sredstva da bi oni koji žive na ivici egzistencije imali bar jedan topli obrok. Ujedno, poželjela bih svima hajirli ramazanske dane i da  dragi Allah nagradi postače, kao i da nam podari malo života i sreće.“

Milica Milošević: „Živim sama i koristim usluge kuhinje na čemu sam zahvalna. Ovo mi znači mnogo, jer mi je mala penzija“.

Mirsad Bećirović: „Što se tiče kuhinje u Priboju imamo oko 300 korisnika. Ona već osam godina radi. Kuhinju koriste svi, i tu islam ne poznaje granice, u njoj se hrane i Srbi, i Bošnjaci, i Romi, Albanci, i svi kojima je to od potrebe.

Hajrat je prije mjesec i po započeo izgradnju kuće  Fuadu Beganoviću i njegovoj staroj nani. Hvala Allahu, kuću smo ukrovili i sada radimo malterisanje unutrašnjih zidova. Nadamo se da će u nju oni moći useliti tokom ramazana. Glavna inicijativa za gradnju kuće je započela iz sandžačke dijaspore iz Holandije, a uključile su se džematlije Njemačke, kao i Priboja, Novog Pazara i cijelog Sandžaka.

U Priboju teravih namaz na 7 mjesta

 Jasmin ef. Eminić, imam centralne Hasan-agine džamije i koordinator ispred Medžlisa IZ Priboj za rad Hajrata: „Predramazanske i ramazanske  aktivnosti  su u punom jeku. Između ostalog, imat ćemo dodjelu dječijih paketića polaznicima mektebske pouke uoči ove teravije. Imaćemo i dodjelu  stotinjak humanitarnih paketa za najsiromašnije stanovništvo.

Primijetili ste kako je loša ekonomska situacija u Priboju tako da je rad Hajrata zaista potreban. Bili smo ispred vakufske kuhinje i vidjeli ste kolika je ta potreba. Imali smo 14. maja takmičenje na nivou medžlisa za djecu polaznike mektebske pouke da bismo nakon toga organizirali predramazanski izlet, gdje je bilo više od stotinu djece. Bili smo tada na planini Zlatar, družili se i igrali. O djeci posebnu brigu vodimo pogotovo imajući u vidu pad nataliteta i povećan broj umrlih u odnosu na rođene. Teravih namaz se klanja na 7 mjesta, imamo tri gradska džemata i četiri seoska. To je standardna slika u Priboju po pitanju teravih namaza. Od ove godine novina je da ćemo jednu noć klanjati teravih namaz s cijelim džuzom, što je inicirano iz centrale- Novog Pazara, gdje se svake godine u određenom broju džamija teravih namaz klanja sa hatmom, pa ćemo i mi u Priboju biti počašćeni da će nam doći hafiz iz Novog Pazara. Ono čime se mi Pribojci možemo pohvaliti jeste veliki iftar kojeg organiziramo uglavnom u prvoj trećini ramazana gdje su pozvamo sve džematlije Priboja, a dođe nam i muftija. Imamo tada između 400 i 500 ljudi u haremu centralne džamije u Priboju. Mukabele su u tri gradske džamije.“

I u Prijepolju noćni namaz na otvorenom

 Iz Priboja nastavljamo put prema Prijepolju. S nama su i aktivisti Hajrata. Dolina Lima impresivno djeluje. Ugodno je putovati uz rijeku koja ovom kraju život znači. Prvo svraćamo do Vakufske kuhinje. Vrijeme je ručka i korisnici narodne kuhinje došli su po svoj topli obrok. Razgovaramo s nekima od njih.

Hadžira Pazarka: „Pedeset godina živim u Prijepolju. Hvala vam za ovu hranu. Mi smo prezadovoljni. Od socijale ne mogu da živim.“

Branka Ratković: „Mnogo se zahvaljujem na svemu. Bolesna sam. Sama živim. Imam 80 godina. Ovaj topli obrok mnogo mi znači. Osoblje kuhinje je veoma ljubazno.“

Kumrija Sarajka: „Rođena sam u Sarajevu. Ovdje živim više od 27 godina. Imam dvoje bolesne djece. Jedno boluje od leukemije. Zadovoljna sam što dobijam ovu hranu.“

Anđelka Terzić: „Zahvaljujem se Islamskoj zajednici u Srbiji i osoblju koje nam pomaže. Hvala Bogu što nam je omogućio da se ovdje hranimo. Kad platim dažbine za život mi ostane 2000 dinara. Stoga ovaj mi topli obrok mnogo znači.“ 

Navraćamo i do ljudi koji vode Medžlis Islamske zajednice Prijepolje. Aref ef. Duraković, glavni imam, predstavlja nam predstojeće remazanske aktivnosti:  „Ramazan kao najodabraniji mjesec u godini svakako je mjesec kojeg muslimani Bošnjaci itekako željno dočekuju. Prije svega da se okoriste njegovim blagodetima i onim što Allah, dž.š., daje u ovom mubarek mjesecu. MIZ Prijepolje je imao predramazansko savjetovanje s predsjednikom Mešihata IZ u Srbiji dr. Mevlud -ef. Dudićem kao i s muftijom Zukorlićem i hafizom Kujovićem. Zaključeno je da u mjesecu ramazanu potenciramo na duhovnosti i jačanju džemata. Na području MIZ Prijepolje teravih namazi klanjaju se na 19 mjesta, u 12 džamija i 7 mesdžida. Ono sa čime se ove godine možemo pohvaliti jeste da imamo učenike, odnosno imame koji će obavljati ramazansku praksu, a koji potječu sa ovih prostora. Znači da su svi džemati zastupljeni sa naših prostora, a što nije bio slučaj u posljednjih 90 godina kada smo dobijali učenike  iz Prištine i Sarajeva. Dakle, te potrebe podmirujemo sa našim kadrovima. Mukabele se uče na dva do tri mjesta. Ove godine po prvi put planiramo obavljati noćni namaz na otvorenom. Ukoliko vremenske prilike budu dozvoljavale to će biti na jednoj vakufskoj parceli u džematu Velika Župa. Uz to, preporuka je da se u svakom džematu organiziraju zajednički iftari. Tu su i  redovne posjete od strane Mešihata IZ i Muftijstva sandžačkog.“

Mukabela u Vakufskoj džamiji

Nukabela se uči i u Sinan-begovoj – Vakufskoj džamiji u Prijepolju. Mukabelu vodi Sabahudin Gojak, svršenik Isa-begove medrese u Novom Pazaru i Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Trenutno je saradnik MIZ Prijepolje na raznim aktivnostima, po potrebi. Inače, uposlenik je Muzeja u Prijepolju. O mukabeli u Vakufskoj džamiji kaže: „Na mukabeli obično bude 15 do 2o ljudi i s te strane smo zadovoljni. Ranije se mukabela  učila u Čaršijskoj džamiji, a sada smo je premjestili u Vakufsku džamiju zbog boljih uslova, jer ovdje imamo učionicu, te je lakše pratiti učenje iz mushafa za stolom. Znači nije samo slušanje već je i aktivno praćenje. Svi oni su prošli obuku iz arapskog pisma i tedžvida tako da im je  mukabela dodatno korisna da obnove gradivo.“

Recimo još da je Sabahudin autor knjiga monografija „Ibrahim-pašina -Šarapovska džamija“ i „Sinan -begova vakufska džamija“, a u pripremi je i treća knjiga o Čaršijskoj džamiji.

Cijeli tekst u štampanom izdanju “Preporoda”