digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Koliko su današnji muslimani daleko od poruka hadža?

Autor: Muhamed Jusić Avgust 28, 2017 0

I ove godine će milioni muslimana iz čitavog svijeta obaviti petu islamsku dužnost hadž, taj simbol nepatvorene vjere u Jednog Boga, ali i jedinstva onih koji se hvataju za Njegovo uže. Nažalost, morali bismo se vratiti daleko u prošlost da nađemo teža vremena za muslimanski Ummet i zajednicu vjerujućih.  

Ono što nazivamo islamskim svijetom je danas sve samo ne „islamski“. Brojne većinski muslimanske zamlje se nalaze na ivici unutrašnjih sukoba ili su već duboko pale u ambis bratoubilačkog rata. Ponovno je oživljen drevni sunitsko-šiitski sukob.  Despotski režimi su spremni žrtvovati čitave države i narode kako bi muslimanskim masama poslali poruku da je za njih vječiti izbor između korumpiranih despotskih režima i anarhije i bezvlašća. Neki od oni koji se navodno bore za slobodu muslimanskih naroda i uspostavu islamskih vrijednosti čine više nereda i brutalniji su i okrutniji prema onima u čije ime nastupaju nego ijedan od tih režima.

Muslimani današnjice, barem u onim većinski muslimanskim državama, kao da žive između dva svijeta: jednog mrtvog, ili barem neodrživog, koji više nema šta ponuditi, i drugog slabog ili nedovoljno jakog da  se rodi.

Već dugo je taj svijet, uz par časnih izuzetaka, opterećen siromaštvom, korupcijom, nepismenošću, neslobodama i brojnim drugim društvenim bolestima koje se desetljećima ignorišu i koje su sada kuliminirale općom eskalacijom netolerancije i nasilja.

Rane Gaze su još uvijek svježe i kao i ranijih godina palestinske hadžije su prošle golgotu zbog procedura okupatora njihove zemlje koje pred njih stavljaju kako bi stigli na sveta muslimanska mjesta. Ali muslimani danas sami sebe ubijaju i progone, porobljavaju i sami sebi džamije ruše.

Zato se s pravom možemo zapitati u kakvom stanju (ar. halu) dočekujemo ovogodišnji hadž i koliko su se današnji muslimani udaljili od poruka koje im je Poslanik, a.s., ostavio u emanet na Oprosnom hadžu kojeg je kao vrhunac svoje poslaničke misije obavio neposredno pred svoju smrt. Ta poruka koju je Pejgamber, a.s, izrekao 9. zul-hidžeta 10. godine po Hidžri (632.g.n.e.) na Arefatu predstavlja samu srž Poruke koju je od Uzvišenog prenio i kada gledamo šta se danas u svijetu dešava ne možemo da ne slutimo Božansko proviđenje u onome što je tada rekao. A rekao je:

„O ljudi, čujte što ću vam reći, jer ja ne znam hoću li se s vama više sastati na ovome mjestu.

O ljudi, vaš život, vaš imetak i vaša čast su sveti sve dok se ne sastanete sa vašim Gospodarem baš kao što je svet ovaj vaš dan, u ovom vašem mjestu, u ovom vašem gradu.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!“

Nakon što je vjernicma govorio o ništa manje bitnim postulatima vjere vratio se poruci kojom je i počeo svoj do danas sačuvani govor upozoravajući sljedbenike islama :

„Nemojte se nakon moje smrti vratiti u bezboštvo, te jedni druge ubijati. Ostavljam vam u emanet nešto zbog čega nećete skrenuti s Pravog puta dokle god se toga budete držali: Allahovu Knjigu (Kur'an) i moj Sunnet.

Da li sam sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!

O ljudi, vi imate samo jednog Gospodara i jednog pretka. Svi ste vi od Adema, a Adem je od zemlje. Najbolji je kod Allaha onaj koji je najpobožniji. Nikakve prednosti nema Arap nad nearapom, osim u pobožnosti.

Da li sam prenio poruku? O moj Bože, budi mi svjedok!"

"Da", rekoše.

"Neka prisutni obavijesti onoga koji je odsutan"- doda Poslanik kao da je znao u šta će neki muslimani pokušati pretvoriti islam“

Zato bi hadž sve muslimane trebao podsjetiti na ovu poruku Plemenitog Poslanika i ponovo među njma probuditi osjećaj muslimanskog jedinstva, svetosti života, časti i bratske solidarnosti. Za početak bi bilo dovoljno da se svi koji krv nevinih prolijevaju u ime islama prisjete da nas je Poslanik podučio da je „svetost života vjernika veća od svetosti Kabe“. To jeste, da nema ideala za kojeg vrijedi žrtvovati jedan nedužan život a kamoli hiljade njih.

Abdullah ibn Abbas prenosi: „Poslanik je gledao u Kabu i rekao  La Ilahe Illellah, kako si čista i dražesna, kako je lijep tvoj miomiris i kako je velika tvoja svetost! Ali vjernik je po svojoj nepovrjedivosti (hurmetu) veći od tebe. Allah te je zaista učinio svetom, ali On je nepovrjedivim učinio i vjernikov imetak, njegovu krv, njegovu čast i zabranio da vjernik o vjerniku ima loše mišljenje“.(Medžme-u-zevaid)

Zar nam i Uzvišeni u Kur`anu ne kaže: "Nezamislivo je da vjernik ubije vjernika, to se može dogoditi samo – nehotice." A od Ebu Bekreta Nufej'a b. El-Harisa es-Sekafija, r.a., prenosi se da je Vjerovjesnik, a.s., rekao: "Kada se dva muslimana sukobe sabljama, i ubica i ubijeni će u Vatru:' Rekoh: "Allahov Poslaniče, za ubicu nam je jasno, ali zašto ubijeni?" Reče: "Jer je i on nastojao ubiti onog drugog.''' , a da  "onaj ko podigne protiv nas oružje, nije od nas." (Buharija i Muslim)

Buharija i Muslim prenose i da je Allahov miljenik, a.s. rekao: "Najveći grijeh je činjenje širka Allahu, ubistvo, neposlušnost roditeljima i lažno svjedočenje". Koliko je muslimana ovih dan prekršilo ovu Poslanikovu uputu slijepo slijedeći svoje ideloge zla, ubijajući nevine u bratoubilačkom ratu, razbijajući porodice i odvodeći u smrt mladiće i djevojke bez znanja njihovih roditelja i njihove saglasnosti, sijući klevete i laži na društvenim mrežama a sve to navodo u ime islama.

Ali nije da nas boli samo muslimanska krv koja se prolijeva, nego i krv svih nevinih koji su se ovih dana širom svijeta našli u suludom vrtlogu rata i nemira. 

Posebno je teško gledati kako neki koji za sebe tvrde da su ne samo muslimani, nego jedini ispravni, u ime islama ubijaju pripadnike drugih vjera i manjina. Tako danas u Iraku i Siriji imamo etničko čišćenje manjina koje ni Pravedne halife, r.a., ni Emevije, ni Abasije, ni Osmanlije nisu progonili niti prisiljavali da svoju vjeru mijenjaju. Znali su tadašnji muslimani za hadise koje, čini se ovih dana ne znaju  „novi muslimani“ pristigli iz brojnih zapadnih metropla, u kojima se kaže da „Ko ubije mu'aheda (nemuslimana koji živi među muslimanima) neće osjetiti miris dženneta, a njegov miris se osjeti na udaljenosti od četrdeset godina." (Buharija)

Danas je možda više nego ikada muslimanskom svijetu potrebna vjera, ali ne vjera u kojoj će se tražiti opravdanje za nasilje nad onima koji drugačije misle ili vjeruju, ne vjera pretočena u neke nove ideologije koje će ljude voditi u nove sukobe i krvoprolića, nego vjera kao nada u bolje sutra, vjera koja daje snagu da se izdrži i kada je nateže i da se ne klone duhom i ne izgubi pouzdanje u Boga, Milostivog. Danas kada oružje govori i kada se krv slijeva potocima teško je zagovarati dijalog, toleranciju i odmjerenost, ali drugog puta nema.

Ovogodišnji hadž je jedinstvena prilika za sve muslimane, ali i njihove lidere i muslimansku inteligenciju i ulemu da ponovo čuju poruke Plemenitog poslanika koje im je u emanet ostavio baš u ovim danima i na mjestima koje će i hadžije iz Bosne pohoditi da promovišu ideju svetosti života, časti i dostojanstva svih ljudi.

Sličica Želim Print

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine