digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Dom i porodica

Odgoj djece: Rezultati edukativnog eksperimenta

Autor: Januar 22, 2016 0

Stručnjaci iz oblasti edukacije i psiholozi su sve do kraja prošlog stoljeća naš mozak funkcioniše i najviše uči na principu: pokušaj – pogreška.

Međutim, savremeni pristupi, i detaljne analize tog pricipa, otkrivaju da se radilo o nelogičnoj suptilnoj pogrešci, koja bi nas, da je tačna, vodila samo iz greške u grešku, iz koje bi bilo nemoguće izaći. Istina je da se, ustvari, radi o principu: pokušaj – uspjeh, jer samo ako pokušamo možemo očekivati uspjeh. A koliko je samo nas koji ništa ne pokušavamo a nadamo se rješenju i uspjehu, i koliko nas je koji pokušavamo ali na pogrešan način?! Ono što je izvjesno, jeste da je trenutno u našim pordicama, našim mektebima i školama mali broj onih koji pokušavaju i uspijevaju u svojim odgojnim nastojanjima. Da bismo se uključili u tu malobrojnu uspješnu skupinu, prije svega moramo promijeniti svoj pristup problemu, te krajnje ozbiljno i odgovorno pristupiti odgoju svoje djece (u kući, mektebu i školi), a na početku tog novog ozbiljnog pristupa mora stajati preispitivanje šta to zaista želimo i očekujemo od djeteta. Koliki je značaj tog pitanja i pristupa pokazat će vam rezultati sljedećeg eksperimenta, jednog od mnogih koji su urađeni na isti način sa skoro identičnim rezultatima. Naime u jednoj od škola na početku školske godine novom nastavniku i njegovim desetogodišnjim učenicima podijeljeni su rezultati njihovih IQ testva (testova opće inteligencije) poredani po silaznom principu, najbolji učenici sa prosjekom inteligencije oko 150 su bili su na vrhu, a najslabiji sa prosjekom oko 85 bili su na dnu skale. Nastavniku je naglašeno da ovi rezultati i nisu od velikog značaja, jer je poznato da postoji više vrsta inteligencije. Primjera radi Howard Gardner 1980. u djelu Frame of mind ukazuje na postojanje raznih vrsta inteligencija, te razlikuje: verbalno-jezičku, numeričku, prostornu, fizičku, intrapersonalnu (emocionalnu i duhovnu), interpersonalnu, ambijentalnu i dr. Ovo su bili rezultati testa opće inteligencije. Nakon godinu dana truda i mukotrpnog rada u nastavi, uspjeh u učenju i vladanju učenika tog razreda također je poredan po silaznom principu. Nakon toga uspoređeni su rezultati i u 80 posto slučajeva pokazalo se da se postojanje podudarnosti između rezultata između IQ testiranja i postignutog uspjeha u učenju i vladanju.  Rezultati su samo potvrdili stav mnogobrojnih roditelja i nastavnika koji smatraju da oni mogu malo toga učiniti, te da osnovna sposobnost djeteta, njegova priroda, nadjačava kućni i školski odgojni utjecaj.  Jako dobro mi je ostao urezan savjet moga amidže koji mi je na početku mog edukativnog rada poručio: dijete, nemoj pretjerivati, radenik će ostati radenik. Na žalost, nakog decenijskog iskustva u edukativnom radu sa djecom i roditeljima  imam osjećaj da je ovaj stav jako duboko ukorijenjen u našoj bosanskoj kulturi. No vratimo se istraživanju, ako mislite da je sve jasno, grdno se varate. Naime, u eksperimentu je urađen „trik“ u kome su izvorni rezultati IQ testa postavljeni dijametralno suprotno od izvornih. Naime, dijete sa najboljim IQ rezultatom je bilo na dnu tabele, a sa najslabijim na vrhu, tako da su nakon godinu dana mukotrpnog rada najslabija djeca u tom razredu postigla daleko bolje rezultate nego objektivno najbolja!!! Šta mislite šta je uzrok tom (ne)uspjehu?

Definitvno nije IQ, već je utvrđeno da se radi o „očekivanju nastavnika“. Dokazano je da ukoliko odgajatelj (roditelj, nastavnik...) očekuje od djeteta dobar rezultat 80 procenata je veća vjerovatnoća da će dijete taj rezultat i postići i obrnuto, ako odgajatelj smatra da dijete ne može postići bolje rezultate nego što je on smatra, dijete to neće ni uspjeti, bez obzira koliki je njegov „prirodni“ IQ i ostale sposobnosti.

« Odgoj: Uništavanje dječije sposobnosti Nahranite gladne ptice u zimi »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine