digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Žepa – bogata sehara kulturne baštine

Autor: Abdullah Halilović Novembar 01, 2016 0

Na Konkursu Federalnog ministarstva kulture i sporta pod nazivom „Mladi i naslijeđe“ Abdulah Halilović, učenik prvog razreda Gazi Husrev-begove medrese osvojio je prvo mjesto za literarni rad pod naslovom „ Žepa-bogata sehara kulturne baštine“.

 

***

 

Bez obzira što sam rođen u Sarajevu, sa ponosom ističem da sam žepljak, jer je herojska i životopisna Žepa, rodno mjesto mojih odvažnih predaka.  

Žepa se kao naseljeno mjesto prvi put spominje u osmanlijskom defteru iz 1485. godine, kao selo koje pripada starom gradu Vratar. O značaju naselja govori i podatak da su na rijeci Žepi, koja je lijeva pritoka rijeke Drine, izgrađena dva kamena mosta iz vremena osmanske uprave - jedan višelučni, koji se nalazi u neposrednoj blizini izvora rijeke Žepe, dok je drugi bio lociran desetak metara iznad njezinog ušća u Drinu, na trasi puta koji se u Višegradu odvajao od starog stambolskog druma i nizvodno pratio lijevu obalu Drine. 

Most na rijeci Žepi je nacionalni spomenik uvršten na Listu ugroženih spomenika. Sagrađen je u XVI stoljeću i predstavlja jednu od najljepših i najelegentanijih građevina osmanske vladavine. Iako ne imponira svojom veličinom poput čuvenog Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu ili Starog mosta u Mostaru, Most na Žepi predstavlja monumentalni iskaz snage i ljepote.

Zanimljivo je da on danas nije na mjestu na kojem je izgrađen u XVI stoljeću. Naime, 1967. godine je premješten četiri kilometra uzvodno, jer je izgradnjom hidrocentrale Bajna Bašta i stvaranjem akumulacionog jezera bio ugrožen njegov opstanak. Na žalost nije sačuvan tekst sa tarihom koji bi mogao dati precizne informacije o vremenu i graditelju mosta.

Za čuveni kameni Most na rijeci Žepi vežu se brojne legende. Jedna od njih navodi da je graditelj mosta bio jedan od učenika Mimara Sinana, graditelja mosta u Višegradu, koji je htio da svojim djelom nadmaši rad svog učitelja. Druga legenda kazuje o veziru Jusufu koji je rođen u ovim krajevima i italijanskom graditelju kome je povjerena izgradnja ovog mosta. Tako ostade most bez imena i znaka.

Pored Mosta na Žepi na njenom izvoru, udaljena oko pet kilometara, postoji još jedna zanimljiva kamena ćuprija. Sagrađena je na putu koji od Žepe vodi ka Rogatici podno Borovačkih stijena. Ispod njih izbija desetak moćnih vrela koja se spajaju tu kod mosta i čine rijeku Žepu. Riječ je o niskom, dvadesetak metara dugom mostu sa tri različita, neskladno raspoređena luka, prilagođena i uklopljena u teren. Mještani kažu da je to rimski most, a stručnjaci misle da i on potiče iz vremena turske vladavine možda iz šesnaestog vijeka, iz vremena kada je građena obližnja Redžep-pašina kula. Kao dokaz navode sličnost u obradi kamenih blokova. Drugi, pak vjeruju da je tu postojao neki stari most, a da je ovaj koji je do nas donijelo vrijeme, u stvari rekonstrukcija i obnova stare ćuprije.

Žepska džamija je sagrađea u XVI stoljeću i bila je dimenzija 16X16 m., te time spada u red većih džamija u Bosni i Hercegovini. Identična džamija je bila u selu Žlijeb, na desnoj obali Drine. Obje su imale zidove debljine metar, sa manjim prozorima, na kojima su bile željezne rešetke, što ih svrstava u red vojnih džamija. 

Iznad džamije se nalazi turbe, koje je sagrađeno početkom prošloga stoljeća i u istom je kabur r. Ibrahima Čavčića, kojeg po legendi nije mogao ubiti metak. Zbog toga su napravljena posebna tri metka, kojim je pogođen, ali nije usmrćen, pa su mu dušmani odsjekli glavu, koju je po legendi šehid Ibrahim nosio 4 kilometra od rijeke Drine, do mjesta gdje je pao nakon što ga je ugledala žena koja se vraćala sa vode i kada ga je vidjela kako nosi svoju glavu ispod pazuha, povikala je „Oj!“ I šehid Ibrahim je pao.

Redžep-pašina kula nalazi se na lijevoj obali rijeke Žepe, u neposrednoj blizini mosta na Žepi, a nasuprot starom gradu Vrataru koji se nalazi na udaljenosti od 5 km istočno od kule. Kula je izgrađena u XVI stoljeću. Ista je imala dva unutrašnja sprata, sa puškarnicama na sve četiri strane i tarasom koja ima pogled u pravcu planine Bokšanica. U podrumu kule bila  je smještena tamnica.

U selu Duvarine na udaljenosti oko dva kilometra od Redžep-pašine kule su ostali samo tamelji još jedne kule. Po legendi su ove dvije kule bile povezane podzemnim tunelom.

Ruševine srednjovjekovnog grada Vratar nalaze se na strmom grebenu, iznad desne obale rijeke Žepe. Danas se još raspoznaju temeljni zidovi četiri okrugle kule i vještački usjeci u živoj stijeni. Na gradu Vrataru imaju dvije kamene stolice, koje su u narodu poznate pod imenom “Kraljev sto” i “Velika stolica.” U blizini ove dvije stolice nalazi se nekoliko velikih halki, za koje su se po narodnom predanju nekada vezali brodovi, jer  je nekada davno do tog nivoa dopiralo jezero.

U okolini naselja Vratar nalazi se nekoliko pojedinačnih stećaka, a u selima Ljubomišlje, Slap i Kaldrma se nalaze velike nekropole stećaka. Stećci postoje i u drugim, okolnim selima, a jedan od najbolje očuvanih nalazi se u Tuležu na mezarju Trojan.

U neposrednoj blizini stećka se nalaze dva velika šehidska nišana, od kojih onaj veći pripada vojskovođi Sinan Topal-paši. Nišan na sebi ima bajrak i buzdovan, što aludira da se radi o vojskovođi, sa sve četiri strane ima četiri jabuke, što asocira na broj ranjavanja, a jabuka na vrhu nišana je dokaz da je pao kao šehid.

U rahmetli đedinoj livadi pod imenom Mramor nalazi se veliki stećak, koji je u toku posljednje oružane agresije potkopan rukama znatiželjnih žepljaka, koji su željeli provjeriti priču da se ispod istog nalazi zlatna sehara. Umjesto sehare sa zlatnim nakitom našli su kostur veoma krupnog Bogumila. 

Na staroj kaldrmi na putu prema Redžep-pašinoj kuli, u selu Kula, odmah iznad puta se nalaze dva velia šehidska nišana iz ranog osmanskog perioda, ali na istima nema nikakvih obilježja osim jabuka na vrhu nišana i po dvije jabuke sa strane. Jedan od njih je na žalost prije nekoliko godina oštećen prilikom neuspjelog prenošenja iznad čuvene žepske vode, koja ima šest velikih rora iz kojih šiklja jaka voda, koja ni u najvećim sušama ne umanjuje.

Na području Žepe nalazi se i mnogo pećina poput Petera vrata, Zvekara, Asimova pećina, Hrid i mnoge druge koje su veoma nepristupačne za one koji ne poznaju put.

Žapa je zbog svega navedenog uistinu prava sehara kulturne baštine naše Domovine i vrijedi je obići i čuvati!

Abdullah Halilović, Ia

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine