Austro-Ugarska monarhija je do maksimuma iskoristila vojni potencijal Bosne i Hercegovine. Prema podacima iz tog vremena, u periodu Prvog svjetskog rata, bosanskohercegovačke trupe u sastavu Austro-Ugarske brojale su preko 250 hiljada ljudi. Brojna su svjedočanstva o hrabrosti i borbenom umijeću bosanskih vojnika. Stotine Bošnjaka odlikovano je najvišim vojnim odličijima Austro-Ugarske. Ali i najveće tegobe rata i žrtve ponijeli su upravo Bošnjaci, o čemu svjedoči Soški front i mezarje koje je nedavno zvanično uspješno s velikim poštovanjem obnovljeno. Bosanska 4. regimenta bila je dijelom jurišnih diviziona koji su u borbama prsa u prsa probili talijanske linije tokom posljednje Soške bitke, te donijeli preokret i konačnu pobjedu austrijskoj strani. Skoro 5 hiljada Bošnjaka je u Prvom svjetskom ratu izgubilo život na području Slovenije, od tog broja 859 je našlo smiraj na ovom groblju, a uz podršku cijenjenog muftije dr. Nedžada Grabusa, koji je uz neizostavnu i bitnu podršku države Slovenije, učinio sve da mezarje u Logu pod Mangartom bude mjesto koje će i dalje čuvati uspomenu na ljude kojima je historija odredila sudbinu da svoje kosti ostave daleko od svojih kuća i porodica, daleko od svoje domovine. Postavljanjem nišana ispravljena je i višedecenijska nepravda spram Bošnjaka-muslimana na čije su mezarove bila postavljena tuđa vjerska obilježja u vremenu Kraljevine SHS. 

U teško pristupačnim planinskim vrletima i kanjonima, najčešće po hirovitom nevremenu, ledenim kišama, snjegovima i mećavama, ginule su hiljade vojnika na Soškom frontu, jednom od strateški najznačajnijih područja u Velikom ratu, kako je u to vrijeme nazivan Prvi svjetski rat. U austrougarskoj vojsci, na Soškom frontu, borio se i značajan broj Bošnjaka. Treba napomenuti da su svi pripadnici carskih regimenti iz Bosne i Hercegovine u to vrijeme zvani Bošnjacima, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost. Bosna i Hercegovina je u mnogome bila sudbonosna za Austriju. Epoha od 40 godina – od 1878. do 1918. godine, obilježena intenzivnim historijskim dešavanjima, označila je značajan uspon, ali i kasniji nestanak Carevine kao evropske i svjetske velesile. U svim tim zbivanjima Bosna i Hercegovina bila je nezaobilazan faktor koji i do danas svjedoči historiju.

Bošnjačka regimenta strah i trepet i pojavom i hrabrošću…

Roberto Todero, italijanski analitičar Prvog svjetskog rata i poseban gost i saradnik na ceremonijama oko aktualiziranja mezarja Bošnjaka na Soči, ističe:

“Bošnjaci su bili popularni u garnizonima carstva ne samo snagom i borbenošću nego i svojom egzotičnom pojavom u svim svojim nastupima, posebnost su imali u složenosti ceremonije kod izmjene straže. Zahvaljujem se na ukazanoj mi časti, što ćemo nakon 100 godina, a bilo je i vrijeme, obradovati duše ovih hrabrih momaka.” U to alpsko selo Log pod visokom planinom Mangartom 1916. godine došao je Četvrti bošnjački regiment, koji je u jesen iste godine sagradio džamiju. Interesantno je da su mještani Kranjske Gore poslije odlaska Bošnjaka proširili priče, da Italijane na Vršiču čekaju Bošnjaci, što neki uzimaju kao dokaz, zašto Italijani nikada nisu prešli Vršič i spustili se do Ljubljane. Džamija je nakon rata srušena. Pretpostavlja se da su je srušili Italijani, kako bi se time Bošnjacima osvetili za brojne poraze na tom ratištu, kao i da su na grobove stavili krstove, koji su nakon toliko godina uklonjeni i evo stavljeni nišani, te da dodam da u malom islamskom groblju u Trstu stoje mezari pješadije Dakaza Alja H IR 3/17, Šišić Hamidbeg BJ IR: 2/7 i Husić Hamid BH IR: 2/7, koji je umro u listopadu-decembar 1917. Pored njih su i grobovi četiri ruska vojnika, ratna zarobljenika islamske vjere, zaboravljeni u ovom groblju hiljadama kilometara od svojih domova: Baimon Ahmed Gala, Takalov Arslan Halti, Mavulin Abstrachman…

Knjiga o Bošnjacima na Soškom frontu

Poginulim Bošnjacima na Soškom frontu je posebnu knjigu, naslovljenu Bosna i Soča, posvetila slovensko-bosanska spisateljica Valerija Skrinjar Tvrz, a na prijedlog tadašnjeg uposlenika ambasade Bosne i Hercegovine u Sloveniji profesora Ferhata Šete. Štampu knjige je omogućio bosansko-slovenski privrednik Asim Hamidović, a izdanje je pomoglo i Društvo bosanskohercegovačkog i slovenskog prijateljstva Ljiljan iz Ljubljane. Knjiga je izašla 2001. godine i ubrzo je prevedena i na slovenski jezik. Sa naučno-publicističke strane je učešće Bošnjaka na Soškom frontu obradio i dr. Ahmed Pašić iza Jesenica. Godine 2007. izašla je njegova knjiga na slovenskom jeziku Bošnjaki na Soški fronti. Izdanje knjige je pomoglo Kulturno društvo Bošnjaka Biser sa Jesenica. Tragovima Bošnjaka na Soškom frontu bavio se i historičar umjetnosti Husein Sejko Mekanović. 

Prošli mjesec svečano je otkriven spomenik poginulim Bosancima i Hercegovcima na Soči. Autor skulpture je poznati slovenski kipar i umjetnik bosanskih korijena Mirsad Begić. Autor stihova zapisanih na postolju ispod skulpture je bosansko-slovenski pjesnik, pripovjedač, esejista, i prevodilac Josip Osti, a pri realizaciji ideje je veliku ulogu odigrao i Jožef Školc, nekadašnji ministar za kulturu Republike Slovenije.Na otvaranje spomenika su došli i predsjednik Republike Slovenije dr. Danilo Turk, te predsjedavajući predsjedništva BiH Bakir Izetbegović. Iz Predsjedništva BiH je došao i član predsjedništva Željko Komšić. Među uglednim gostima su bili i ambasador BiH u Sloveniji Slavko Puljic, muftija Islamske zajednice u Sloveniji dr. Nedžad Grabus, predstavnici nekoliko kulturnih društava bosanskohercegovačke zajednice u Sloveniji, ugledni poslovni ljudi, kulturni radnici i brojni novinari.