Noć se spušta u grad. U tišini mahale, negdje iza prozora stare kuće, svjetlo kandilja titra poput malog sunca, grijući prostor svojim zlatnim odsjajem. Njegov plamen je živ, nemiran, ali topao. Taj plamen ne poznaje brzinu internetskih konekcija niti algoritme društvenih mreža. Njegov ritam je ritam srca, ritam vremena koje teče polahko, u skladu s molitvama i sjećanjima. No, samo nekoliko koraka dalje, u sobi druge kuće, iz mraka izbija hladno plavo svjetlo ekrana. Lice uronjeno u njega obasjano je bojom tehnologije — bojom koja ne treperi poput plamena, nego se nalazi u moru podataka koji prolaze brzinom svjetlosti.

Između ta dva svjetla, u simboličkom i stvarnom smislu, stoji Preporod — ne samo kao islamske informativne novine, nego i kao ideja, kao most koji povezuje vijekove tradicije s izazovima i mogućnostima digitalnog doba. I dok svjetlo kandilja podsjeća na korijene, na zajedništvo i duhovnost, plavo svjetlo ekrana postavlja pitanje: kako ostati vjeran tradiciji u svijetu gdje algoritmi oblikuju naše misli i svakodnevicu?

Svjetlo kandilja – toplo srce tradicije

Kandilj govori više riječi. On je simbol topline doma, mirisa kahve, tihe molitve u kasne sate. Njegova svjetlost povezuje prošlost i sadašnjost, podsjećajući nas na generacije koje su živjele prije nas, na njihove vrijednosti, vjerovanja i običaje. U njegovom svjetlu okupljale su se porodice, pričale priče, prenosila znanja i mudrosti. Bio je svjedok Bajrama, iftara, prvih koraka i posljednjih razgovora.

Za muslimane u Bosni i Hercegovini, kandilj nosi u sebi i duh zajedništva. Njegov plamen nije samo individualan, on pripada čitavoj zajednici. To je svjetlo koje nas okuplja i vodi, svjetlo koje ne traži našu pažnju, nego nas podsjeća da je prisutno.

Plavo svjetlo ekrana – izazov i prilika

Plavo svjetlo ekrana, s druge strane, nije dio naše duge historije. Ono je novo i moćno. Donosi informacije, povezuje nas s ljudima hiljadama kilometara daleko, omogućava pristup znanju koje nikada nije bilo dostupnije. Zahvaljujući tehnologiji, islamska umjetnost može biti prikazana u 3D modelima, predavanja iz džamija se prenose uživo širom svijeta.

No, plavo svjetlo nosi i svoju sjenku. Iza sjaja ekrana krije se rizik površnosti, brzopletog zaključivanja, korištenja sadržaja. Algoritmi, vođeni komercijalnim interesima, mogu nas odvesti daleko od istinskog znanja i dubljeg razumijevanja. Umjesto da nas približe kandilju, mogu nas udaljiti od njega, nudeći beskrajne nizove slika, videa i statusa koji zamućuju ono što je bitno.

Preporod između dva svjetla

U tom prostoru između kandilja i ekrana nalaze se INN Preporod. Decenijama su ove novine bile glas koji je čuvao i jasno govorio o muslimanskom identitetu, podsjećao na vrijednosti, bilježio historiju i tumačio sadašnjost. Dosljednost Preporoda u tematskom smislu nije samo znak odanosti tradiciji, nego i primjer kako se ta tradicija može prenijeti u nove kontekste.

Danas, kada je digitalno postalo neizbježan dio našeg života, Preporod stoji pred izazovom – ali i prilikom – da svoje svjetlo prenese i kroz plavo svjetlo ekrana. Konkurs koji afirmiše mogućnosti savremenih digitalnih alata i umjetne inteligencije nije samo izazov, nego i etički poziv. On traži od nas da tehnologiju koristimo odgovorno, svjesno i s jasnom svrhom: ne da zamijenimo kandilj, nego da ga učinimo vidljivijim, jačim i dostupnijim.

Proces, a ne samo rezultat

Poseban naglasak konkursa na procesu od ideje do realizacije podsjeća nas da tehnologija nije čarobni štapić, nego alat. Digitalni sadržaj zahtijeva promišljanje, etičnost i autentičnost.

U tom smislu, moj proces pisanja ovog eseja također je put između dva svjetla. Ideja je rođena iz sjećanja na kandilje mog djetinjstva, iz prizora toplog svjetla u tami. Razvijala se kroz promišljanja o plavom svjetlu ekrana pred kojim provodimo sate, često nesvjesni koliko nas ono oblikuje. AI, koji je i sam proizvod tog plavog svijeta, ovdje nije zamjena za misao, nego partner u prikupljanju informacija i oblikovanju strukture.

Balans kao rješenje

Ključno pitanje nije koje svjetlo odabrati, nego kako ih uskladiti. Kandilj i ekran ne moraju biti rivali. Plavo svjetlo ekrana može prenijeti poruku kandilja hiljadama onih koji ga inače ne bi vidjeli. AI može pomoći u očuvanju kulturne baštine, prevođenju tekstova, digitalizaciji starih rukopisa i stvaranju novih formi izražavanja koje poštuju tradiciju.

Ali balans zahtijeva svjesnost. Potrebno je znati kada ugasiti ekran i stati pred kandilj, makar i u tišini, bez obavijesti i poruka koje nas odvlače. Potrebno je shvatiti da tehnologija nije cilj, nego sredstvo – a cilj je očuvanje onoga što nas čini onima što jesmo.

Hod tankim mostom

Ipak, ono što me najviše intrigira jeste kako se mi, kao čitatelji i stvaraoci, mijenjamo dok se mijenjaju i svjetla oko nas. Kandilj nas poziva da zastanemo, da udahnemo tišinu i prisjetimo se ko smo bili jučer, dok nas plavo svjetlo ekrana tjera da stalno mislimo na ono što dolazi sutra. Negdje između te dvije svjetlosti, u prostoru koji nije ni potpuno tradicionalan ni potpuno digitalan, nalazimo vlastiti ritam. To je prostor u kojem učimo kako hodati tankim mostom između prošlosti i budućnosti, bez da izgubimo tlo pod nogama. Možda je upravo u tom hodu, u tom traženju ravnoteže, skrivena snaga našeg vremena.

Zaključak – povratak slici iz uvoda

Ponovo se vraćam na sliku s početka. Kandilj i ekran i dalje svijetle, svaki na svoj način. Jedan nas grije i podsjeća na korijene, drugi nas povezuje i otvara prema svijetu. Između njih stoji izbor – naš izbor. Hoćemo li plavo svjetlo ekrana usmjeriti tako da obasja put prema kandilju, ili ćemo dopustiti da nas udalji od njega?

Sve ukazuje na to da je put moguć. Da između svjetla kandilja i plavog svjetla ekrana ne mora stajati zid, nego most. A preko tog mosta, svjetlo tradicije može prijeći u budućnost, obasjavajući i one koji su tek na početku svog puta.