Prije petnaestak godina mr. Lamija Vatreš – Mehmedić, profesorica islamske vjeronauke, sa suprugom Adi ef. Mehmedićem došla je u povratnički džemat Kotorsko ponad Doboja i započela svoju edukacijsku misiju. Sa mr. Bajrom ef. Džafićem pokrenula je islamsku vjeronauku u nekoliko dobojskih škola i djevojčice i žene iz džemata uvodila u učenje Kur’ana Časnog. Uporedo je magistrirala, a trenutno je doktorand na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Na nedavnoj manifestaciji u povodu 40 godina Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu profesorici Lamiji dodijeljeno je priznanje Istaknuti alumnist. Koordinator je za islamsku vjeronauku, uključena je i u ženski aktivizam pri MIZ Doboj i džematu. U skladnom braku sa efendijom Adijem dobila je sina Muhammeda i kćerku Tesnim. Muhammed je osnovnu školu završio kao najbolji učenik u RS.
Profesorice Lamija, rođeni ste u Sarajevu, a nakon završetka FIN-a udali ste se u Zenicu, prvo zaposlenje zasnovali ste u Doboju. Kakvi su bili Vaši počeci u radu sa djecom?
Na područje Doboja suprug i ja smo došli, jer nam je Bajro ef. Džafić ponudio radna mjesta. Već prvi dan smo Bajro ef. i ja otišli u školu. On se vratio, a ja sam ostala. Nailazila sam na brojne poteškoće, ali sam sebi zadala cilj da islamska vjeronauka mora dobiti mjesto koje joj pripada. I da sve drugo što ima prefiks islamsko treba da ima svoj nivo i status. I da ne može ostati onakvo kakvo sam zatekla. Tada smo u razredu imali i po 50 - 60 učenika. Prvi naš zadatak bio je da djeca rade paralelno sa svojim drugarima pravoslavne vjeronauke, u redovnom rasporedu časova. Bio je to dugotrajan proces. Uspjeli smo. Čovjek mora biti uporan i hrabar. Inače, radim u OŠ Dositej Obradović (gradska osnovna škola), u OŠ Milan Rakić u Rudanki i područnom odjeljenju u Kotorskom. U Rudanki imam samo jednog učenika. Ne mogu dozvoliti da on nema vjeronauku. Tamo imam problema kad je u pitanju moja pojava. Meni to ne smeta. Taj moj učenik ne zna ni kojoj vjeri pripada. On je iz specifične porodice. Živi sa bolesnim ocem, majka ga ostavila. Meni je veći prioritet otići i njemu održati nastavu nego bilo gdje drugo. Kada počnemo učiti euzu i bismillu on je očaran. Ponekad povedem moju djevojčicu da vidi da ima još djece koja pohađaju islamsku vjeronauku.
U mnogim školama učenici predmet vjeronauku stavljaju u sami vrh zainteresiranosti. Kakav je slučaj u Doboju?
Tako je i ovdje. U Doboju djeca najviše vole vjeronauku zato što su tu svoji na svom. Jer, na času vjeronauke mi možemo da razmijenimo i neke brige, nedoumice, neke nepravde koje im se dešavaju. Jedni drugima pružamo utjehu.
Kako su vas prihvatili kolege nastavnici?
Odlično. Istina, na početku je bilo mnogo predsrasuda tipa da ste, ako nosite mahramu na glavi - glupa žena, neobrazovana žena, žena sa sela, žena sa planine. Nikako nije moglo značiti da možete biti obrazovana osoba. Lično sam doživjela da mi je osoba koja uopće nije znala šta ja radim rekla da nije mogla vjerovati da se takva žena može obrazovati. Međutim, razbile su se takve predrasude. Od strane mojih kolega u školi ne osjetim nikakvu razliku u njihovom odnosu prema meni i drugim nastavnicima.
Jeste li vi jedina profesorica islamske vjeronauke u Doboju?
Važno je napomenuti da sam dobila dvije profesorice vjeronauke koje su profesionalno zaposlene u školi. To su Sena Hekić i Adela Ridžić. Jedva sam čekala da se kadrovski ojačamo. Nastavnici vjeronauke trebaju biti profesionalci
Ima li Bošnjaka koji predaju neke druge predmete ili razrednu nastavu?
U centralnim školama nema. Ako nađete Bošnjaka da radi onda je on uglavnom smješten u neko od područnih odjeljenja kao što je Miljkovac, Makljenovac...
Imate li evidenciju koliko djece u školama u kojima vi radite pohađa vjeronauku?
U školama u kojima ja radim ima oko 340 učenika. U centralnoj osnovnoj školi Sveti Sava imamo 24 učenika, ali smo i tu Bajro ef. Džafić i ja uspjeli organizirati vjeronauku.

Projekti Muftijstva goraždanskog realiziranih u proteklom periodu primjer su na koji način pronalaziti realna rješenja za izazove u nezavidnim uslovima, kakvi su, primjera radi, u povratničkim mjestima

adanjem našeg naroda, ali i maćehinskim odnosnom vlasti prema ovoj regiji nakon agresije, Muftijstvo goraždansko se često susreće s izazovima koji su van primarnoga djelovanja Islamske zajednice. U nedostatku adekvatnog odgovora s drugih strana, Muftijstvo je često u prilici da se angažira i u domenu humanitarnog, razvojnog pa i nekih drugih segmenata našega društva. To naravno nije moguće raditi bez pomoći dobrih ljudi i podrške domaćih institucija, koji prate Muftijstvo i medžlise na tome putu.

Plastenici i kultiviranje vakufske imovine

Kultiviranje vakufske imovine postavlja se kao realna podrška samoodrživosti medžlisa u budućnosti. Evidentno je da sve veći broj firmi, koje plasiraju proizvode na svjetsko tržište, traže načine da osiguraju dovoljan broj gotovih proizvoda ili sirovina s bosanskohercegovačkih plantaža i farmi. Muftijstvo je prije dvije godine u svim medžlisima pokrenulo, kao pilot-projekte, aktivnosti čišćenja i kultiviranja vakufskih parcela i površina. “Do sada smo uspjeli završiti plantažu malina u selu Jabuka, Medžlis Ustikolina, na površini od tri dunuma, a ovih dana završavamo sadnju plantaže voća u Medžlisu Rudo. Učinit ćemo sve da pokrenemo što veći broj ovakvih projekata i razvijamo ih na području našeg muftijstva, svjesni naše obaveze prema vakifima, ali i odgovornosti za nesmetano održavanje objekata Islamske zajednice i funkcioniranje medžlisa“, pojasnio je muftija goraždanski Remzija-ef. Pitić.
Ove godine Muftijstvo je bilo angažirano u nabavci plastenika za imame u manjem entitetu, pri čemu je podršku dala Općina Novi Grad Sarajevo i potpredsjednik RS Ramiz Salkić. “To su uglavnom manji plastenici za potrebe porodica naših imama. Osim toga, obezbijedili smo i sedam plastenika za naše povratnike u našim medžlisima. Svih 15 plastenika ukupne površine 750 kvadrata su instalirani, zasijani i služe svojoj svrsi“, kazao je muftija Pitić. Ovo je posebno važno za imame koji, za razliku od svojih kolega u Federaciji, žive u specifičnim uslovima u povratničkim mjestima. “S obzirom na manji broj ljudi na ovim prostorima, kultiviranje vakufske imovine je veliki izazov. Nakon završetka obnove infrastrukture i formiranja džemata s ono ljudi što imamo i na jedini mogući način došlo je vrijeme da se kultivira vakufska imovina. Pred nama su različite mogućnosti, a iskreno se nadam da ćemo izabrati najbolje rješenje. Pored toga, vakufska imovina je veliki emanet na našim plećima“, kazao je o projektu postavljanja plastenika i kultiviranju vakufske imovine glavni imam Rogatice Amel-ef. Kozlić.
Ove godine Muftijstvo je pomoglo u dogradnji i proširenju dvije štale u kojima džematlije drže stoku, a od kojih se otkupljuju kurbani u vrijeme Bajrama. Također, važan projekat, za koji Muftijstvo traži podršku, jeste izgradnja veće farme u Rogatici radi uzgoja kurbana.

Rekonstrukcija pet kuća

Muftijstvo goraždansko sa svojim medžlisima je institucija Islamske zajednice na koju mnogo računaju i brojni građani koji žive u teškim uvjetima. Potrebe ovih građana premašuju mogućnosti Muftijstva i medžlisa, ali se nastoje u okviru društvenog aktivizma riješiti slučajevi koji nemaju svijetlu budućnost ako bi čekali pomoć državnih institucija. Tako se Muftijstvo uključilo u rekonstrukciju pet stambenih objekata u tri medžlisa, gdje su ljudi živjeli u potpuno nehumanim uvjetima. U nekim slučajevima ljudi su živjeli pod najlonima tokom cijele godine. “Naročito nam je bilo važno da riješimo problem stopostotnog invalida, amputirca kojeg je supruga morala nositi na svojim leđima uz stepenice. Hvala Gospodaru Plemenitom, on je sada u uslovima koji su optimalni za njegovo zdravstveno stanje“, istakao je muftija Pitić.
“To su porodice s minimalnim primanjima, kao u slučaju porodice koja ima 149,50 maraka mjesečno. U većini slučajeva tu su i nepovoljne zdravstvene prilike. Nastojimo u okvirima svojih mogućnosti pomoći ovim porodicama. Prvenstveno nam je bilo važno da žive u humanim uvjetima, da imaju barem pristojan krov nad glavom“, kazao je efendija Ahmedin-ef. Bećirspahić, koordinator Muftijstva za društveni aktivizam.

U novom printanom izdanju Preporoda od 15. novembra 2017. čitajte: