Lamija Vatreš – Mehmedić, istaknuta profesorica islamske vjeronauke iz Doboja

Autor: Novembar 24, 2017 0

Prije petnaestak godina mr. Lamija Vatreš – Mehmedić, profesorica islamske vjeronauke, sa suprugom Adi ef. Mehmedićem došla je u povratnički džemat Kotorsko ponad Doboja i započela svoju edukacijsku misiju. Sa mr. Bajrom ef. Džafićem pokrenula je islamsku vjeronauku u nekoliko dobojskih škola i djevojčice i žene iz džemata uvodila u učenje Kur’ana Časnog. Uporedo je magistrirala, a trenutno je doktorand na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici. Na nedavnoj manifestaciji u povodu 40 godina Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu profesorici Lamiji dodijeljeno je priznanje Istaknuti alumnist. Koordinator je za islamsku vjeronauku, uključena je i u ženski aktivizam pri MIZ Doboj i džematu. U skladnom braku sa efendijom Adijem dobila je sina Muhammeda i kćerku Tesnim. Muhammed je osnovnu školu završio kao najbolji učenik u RS.
Profesorice Lamija, rođeni ste u Sarajevu, a nakon završetka FIN-a udali ste se u Zenicu, prvo zaposlenje zasnovali ste u Doboju. Kakvi su bili Vaši počeci u radu sa djecom?
Na područje Doboja suprug i ja smo došli, jer nam je Bajro ef. Džafić ponudio radna mjesta. Već prvi dan smo Bajro ef. i ja otišli u školu. On se vratio, a ja sam ostala. Nailazila sam na brojne poteškoće, ali sam sebi zadala cilj da islamska vjeronauka mora dobiti mjesto koje joj pripada. I da sve drugo što ima prefiks islamsko treba da ima svoj nivo i status. I da ne može ostati onakvo kakvo sam zatekla. Tada smo u razredu imali i po 50 - 60 učenika. Prvi naš zadatak bio je da djeca rade paralelno sa svojim drugarima pravoslavne vjeronauke, u redovnom rasporedu časova. Bio je to dugotrajan proces. Uspjeli smo. Čovjek mora biti uporan i hrabar. Inače, radim u OŠ Dositej Obradović (gradska osnovna škola), u OŠ Milan Rakić u Rudanki i područnom odjeljenju u Kotorskom. U Rudanki imam samo jednog učenika. Ne mogu dozvoliti da on nema vjeronauku. Tamo imam problema kad je u pitanju moja pojava. Meni to ne smeta. Taj moj učenik ne zna ni kojoj vjeri pripada. On je iz specifične porodice. Živi sa bolesnim ocem, majka ga ostavila. Meni je veći prioritet otići i njemu održati nastavu nego bilo gdje drugo. Kada počnemo učiti euzu i bismillu on je očaran. Ponekad povedem moju djevojčicu da vidi da ima još djece koja pohađaju islamsku vjeronauku.
U mnogim školama učenici predmet vjeronauku stavljaju u sami vrh zainteresiranosti. Kakav je slučaj u Doboju?
Tako je i ovdje. U Doboju djeca najviše vole vjeronauku zato što su tu svoji na svom. Jer, na času vjeronauke mi možemo da razmijenimo i neke brige, nedoumice, neke nepravde koje im se dešavaju. Jedni drugima pružamo utjehu.
Kako su vas prihvatili kolege nastavnici?
Odlično. Istina, na početku je bilo mnogo predsrasuda tipa da ste, ako nosite mahramu na glavi - glupa žena, neobrazovana žena, žena sa sela, žena sa planine. Nikako nije moglo značiti da možete biti obrazovana osoba. Lično sam doživjela da mi je osoba koja uopće nije znala šta ja radim rekla da nije mogla vjerovati da se takva žena može obrazovati. Međutim, razbile su se takve predrasude. Od strane mojih kolega u školi ne osjetim nikakvu razliku u njihovom odnosu prema meni i drugim nastavnicima.
Jeste li vi jedina profesorica islamske vjeronauke u Doboju?
Važno je napomenuti da sam dobila dvije profesorice vjeronauke koje su profesionalno zaposlene u školi. To su Sena Hekić i Adela Ridžić. Jedva sam čekala da se kadrovski ojačamo. Nastavnici vjeronauke trebaju biti profesionalci
Ima li Bošnjaka koji predaju neke druge predmete ili razrednu nastavu?
U centralnim školama nema. Ako nađete Bošnjaka da radi onda je on uglavnom smješten u neko od područnih odjeljenja kao što je Miljkovac, Makljenovac...
Imate li evidenciju koliko djece u školama u kojima vi radite pohađa vjeronauku?
U školama u kojima ja radim ima oko 340 učenika. U centralnoj osnovnoj školi Sveti Sava imamo 24 učenika, ali smo i tu Bajro ef. Džafić i ja uspjeli organizirati vjeronauku.

Cijeli tekst

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro