digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Bosanska mukabela: Šesti džuz

Autor: Rifet Šahinović Februar 25, 2026 0
  • Islam ne traži da se zulum prešuti, ali upozorava da nekontrolirano iznošenje ružnog često stvara dodatne podjele, mržnju i nepravdu.
  • Kur’an nas podsjeća da svaki narod i pojedinac dobivaju svoje povijesne šanse, koje nose ogromnu odgovornost – način na koji ih iskoriste određuje njihovu sudbinu

Šesti džuz Kur’ana obuhvata završne ajete sure En-Nisa’ (4:148–176) i početni dio sure El-Ma’ide (5:1–82). Vjera se ovdje jasno prikazuje kao ugovor i odgovornost, a ne samo kao unutarnje uvjerenje. Čovjek nije pozvan samo da vjeruje, nego da čuva povjerenje, poštuje obaveze i ostane moralan čak i kada je to teško.

Na početku džuza Uzvišeni Allah postavlja jasnu etiku govora: Allah ne voli javno iznošenje zla, osim onda kada je čovjeku učinjena nepravda. Time se pravi razlika između opravdanog traženja pravde i govora koji sam postaje novo zlo. Islam ne traži da se zulum prešuti, ali upozorava da nekontrolirano iznošenje ružnog često stvara dodatne podjele, mržnju i nepravdu.

Pravo javnog govora ima onaj kome je nepravda učinjena – i to radi zaštite prava i uspostave pravde, a ne iz osvete, ogorčenosti ili želje za ponižavanjem drugih. Zato se vjernik poziva na samokontrolu jezika, posebno u vremenu medija i društvenih mreža, gdje riječ brzo postaje oružje.

Kur’an tako uči da javni prostor ne smije biti hranilište zla: borba protiv nepravde mora ostati u granicama istine, dostojanstva i pravednosti. Jer svaka riječ, bila izgovorena javno ili tajno, stoji pred Allahovim znanjem i sudom.

U nastavku (4:150-152) govori se o opasnosti selektivne vjere – prihvatanja nekih Božijih poslanika i poruka, a odbacivanja drugih. Kur’an ovdje jasno poručuje da se istinska vjera ne može graditi na kompromisu s istinom. Vjerovanje po vlastitom izboru, prilagođeno interesima i željama, vodi gubitku moralne dosljednosti.

Potom slijedi razjašnjenje odnosa prema Isau, a. s. (4:171-172) Kur’an poziva na umjerenost i ravnotežu, odbacujući i pretjerivanje i poricanje. Poruka je jasna: uzdizanje ljudi iznad njihove stvarne uloge, pa makar bili i Božiji poslanici, vodi udaljavanju od čistog monoteizma. Ovdje se vjera vraća svojoj suštini – jasnom i odgovornom odnosu prema Stvoritelju svjetova.

Sura En-Nisa’ završava proglasom da Uzvišeni Allah daje pojašnjenja kako ljudi ne bi zalutali. To vam Allah objašnjava, da ne zalutate (4:176) predstavlja kur’ansku proklamaciju da je čovjeku itekako moguće skrenuti s Pravog puta. Zabluda nije izuzetak, nego stalna ljudska opasnost, zbog čega božanska objašnjenja dolaze kao milost i zaštita. Ajeti nisu samo informacije, već putokazi koji čuvaju čovjeka od grijeha, stranputice i duhovne nesigurnosti.

Kao što vozaču na nepoznatom putu trebaju jasni znakovi da ne zaluta, tako i čovjeku trebaju Allahove upute da bi sigurno stigao do cilja. Bez tih putokaza život lahko pređe u lutanje, zabludu i unutarnji nesklad, dok Kur’an pokazuje pravac, olakšava hod i vodi putem sigurnosti i spasa.

Početak sure El-Ma’ide donosi snažan i univerzalan poziv: O vjernici, ispunjavajte ugovore (5:1). Ova zapovijed obavezuje muslimane da poštuju sve preuzete obaveze, jer ugovori donose mir, stabilnost i red – kako među državama i narodima, tako i unutar porodice. Historijsko iskustvo jasno pokazuje da bez ugovora i dogovora nesporazumi lahko prerastaju u sukobe. Gotovo svaki rat, bez izuzetka, završava sporazumom, što razotkriva besmisao tvrdoglavosti i nameće jednostavno pitanje: zašto do dogovora ne doći prije krvi i razaranja?

Cijeli komentar šestog džuza pročitajte u posljednjem broju Preporoda

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine