• Negatorima, stranputašima, zabludjelim u svojim strastima Allah suprotstavlja „robove Milostivog“ ili „robove Svemilosnikove“. Ko su oni? Kako ih Allah opisuje? Ko zaslužuju tu čast?

• Čovjek kojem je dato znanje pokazuje veću moć od džina, jer ljudsko znanje, znanje iz Knjige, ikre - uči kojom zapovijedi je počela objava Kur'ana, daje veću moć i ima prednost nad svakom fizičkom snagom i moći, makar bila i džinska.

• U vremenu u kojem se naglašeno govori o raznim vrstama mita i korupcije, Sulejman, a. s., ostaje simbol dostojanstva, nepodmitljivosti i nepotkupljivosti. On se nije dao kupiti i podmititi silnim blagom koje mu se nudilo, kao ni Muhammed, a. s., koji je odbio moć, vlast i položaj zarad nastavka poslaničke misije.

Allah Uzvišeni je objavljivao Kur'an kontinuirano 23 godine. Tokom trajanja Objave Muhammed, a. s., je, uz Allahovu pomoć, učvršćivao svoje srce u vjeri, svoje uvjerenje i spremnost da se suoči sa svim izazovima kroz koje je prolazio. To je bio jedan od razloga da je Dragi Bog slao Objavu postepeno, a ne odjednom, kako su nevjernici zahtijevali. To je omogućavalo da se svaka nejasnoća i prigovor koji je upućen Poslaniku, a. s., objasni Božijom intervencijom. Božija intervencija i podrška za Poslanikovu zabrinutost i tugu zbog kurejšijskog nijekanja Objave, stigme i opstrukcija, su i kazivanja o prethodnim Božijim poslanicima i njihovim narodima, kao i posljedicama koje su bile izraz njihova nijekanja i opstrukcija. Sve slike prijašnjih naroda, svi njihovi kobni završeci, nisu odvratili mušrike od ismijavanja Poslanika, a. s., i nijekanja Kur'ana kao Božije objave. Hvalili su se i ponosili svojom ohološću, nadmenošću, tako što su govorili da su vjerni, i da će ostati vjerni, svojim božanstvima, i da ih Muhammed, a. s., neće od njih odvojiti. Ajeti sure El-Furkan, kao i brojnih drugih sura, posebno naglašavaju važnost tevhida, vjere u Jednog Boga, koja oslobađa čovjeka robovanja čovjeku, idolima, kipovima, strastima. Bog ukazuje na brojne prirodne datosti koje je stvorio, čiji je Gospodar, da ih čovjek pogleda, razmisli o njihovom stvaranju, umuje o njihovoj važnosti za stabilan i ugodan život na Zemlji. Bog ne voli da mu se pripisuju druga božanstva, da Ga se dovodi u istu ravan sa stvarima, pojavama koje je On stvorio, kojima On upravlja. Kako oni mogu biti takmaci Bogu? Međutim, čovjek u svojoj oholosti, nadobudnosti, u svojoj zabludi, slijedi svoje strasti, prohtjeve i želje, misleći da one mogu nadomjestiti sve ljudske potrebe, smisao za život i smisao postojanja. Zato Bog postavlja pitanje Poslaniku i svakom recipijentu Kur'ana, da pogleda, razmisli i zapita se o čovjeku koji je strast svoju za boga svoga uzeo - šta je s tim čovjekom? Šta je to što je zamutilo njegov um? Koja je to strast, kakva je to strast tako moćna, da je u stanju zarobiti čovjekov um, srce, dušu i pomutiti mu pamet?

Negatorima, stranputašima, zabludjelim u svojim strastima Allah suprotstavlja „robove Milostivog“ ili „robove Svemilosnikove“. Ko su oni? Kako ih Allah opisuje? Ko zaslužuje tu čast? Oni su u suri El-Furkan opisani od 63. do 77. ajeta. Opisani su na jedan izvanredan način, kako to samo Bog zna, kakve On želi da jesu „robovi Svemilosnikovi“. Oni su ovim opisom označeni kao jedna posebna, izvanredna skupina, koja je orijentir i ogledalo svakom pojedincu i zajednici koja pretendira da zadobije Božiju ljubav, podršku, pomoć i zaštitu. Robovi Svemilosnikovi su oni koji skrušeno i dostojanstveno hode po Zemlji. Razgovaraju s neistomišljenicima smireno. Robuju predano svome Gospodaru. Umjereni u svemu, ne rasipaju ali i ne škrtare. Mimo Boga, drugoga boga ne zazivaju, ne ubijaju i nisu razbludni. Ne svjedoče lažno. Nisu gluhi niti slijepi kada znamenjima Gospodara svoga budu opomenuti. Stalno su u dovi u kojoj mole Dragog Bog da im podari u ženama i djeci njihovoj srcu radosti i da budu predvodnici onima koji su bogobojazni. Druga sura 19. džuza Eš-Šu'ara počinje konstatacijom da ono što Bog objavljuje preko poslanika Muhammeda, a. s., jesu ajeti Knjige jasne i da sve ono što Bog objavljuje u Knjizi nije misterija, nije nešto što se ne može shvatiti i što bi moglo predstavljati poteškoću. Iako to Bog opetovano ponavlja na nekoliko mjesta u Kur'anu, mušrici su demonstrirali svoje nerazumijevanje, svoju aroganciju i nijekanje Božijeg govora. Taj ignorantski i arogantski pristup Objavi nedvosmisleno je duhovno, psihički, moralno opterećavao Muhammeda, a. s. On je silno želio da uspije u svojoj poslaničkoj misiji, da njegovi sunarodnjaci prime islam, da zavlada mir i blagostanje. Nažalost, to nije išlo baš onako kao je on želio. Muhammedovo, a. s., stanje depresije, brige i zabrinutosti opisano je u suri Eš-Šu'ara, kao i suri El-Kehf, gotovo na identičan način. Allah, dž. š., ohrabruje Poslanika, a. s., i kaže mu da nije dostojno njegove poslaničke misije opterećivati sebe, kriviti sebe, padati u depresiju ako njegovi sunarodnjaci neće da vjeruju. Allah zbog njegovog stanja intervenira utješno, smirujuće i blago kazujući mu da kad bi On htio da ljudi svi vjeruju On bi s neba poslao tek jedno znamenje zbog kojeg bi oni svoje šije skrušeno pognuli. I bez znamenja s neba, na koje Bog usmjerava ljudski pogled, ljudski um, Bog usmjerava ljudsku pažnju i na Zemlju, na svakovrsno bilje koje jeste znamenje - ajet, ali većina ljudi to ne primjećuje ili ih to ne upućuje na Boga, na Njegovu svemoć, Njegovu dobrotu. I dalje Bog, kroz navedenu suru, učvršćuje Poslanikovu volju, odlučnost i vjeru u uspjeh, kroz kazivanje o Musau, a. s., i faraonu. Iskustvo Musaa, a. s., s njegovim neprijateljem i uzurpatorom slobode, faraonom kojeg se boji da će ga lažovom proglasiti i ubiti, bilo je jedno od Božijih znamenja, jedna snažna inspiracija Muhammedu, a. s. Bog je pomogao da Musa i Harun zajedno prevaziđu strah, brigu za svoj život i misiju time što im poručuje da je On s njima i da On sve prati, nadzire i usmjerava. To je indirektna poruka Muhammedu, a. s., da se ne boji, ne brine za uspjeh misije, jer Bog nadzire sve i upravlja svim. To je važno podsjećanje na koje svaki vjernik uvijek, u miru i strahu, u radosti i žalosti, boli i tuzi, treba obratiti pažnju i prisjetiti se ovih i sličnih Božijih poruka koje ohrabruju i pružaju nadu. Ništa se, dragi brate, ne dešava bez Božije volje, Njegove intervencije i Njegovog plana.

Cijeli komentar 19. džuza pročitajte u posljednjem broju Preporoda