50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

GAZALIJEVI DRAGULJI MUDROSTI IZ IḤJA’A (8/9)

Autor: Odabrao: Haris Dubravac April 11, 2020 0

(8/9)

  1. Sve što postoji (mevdžūd), osim Uzvišenog Allaha, jeste ustvari siromah, budući da potrebuje nekoga ko će mu podariti egzistenciju u slijedećem trenutku.
  2. Postoji stanje uzvišenije od zuhda, a to je slučaj kada je osobi potpuno svejedno ima li imetka ili nema.
  3. Dunjaluk je kao snijeg, na mjestu izloženom suncu neizbježno će okopnjeti i nestati, a ahiret je kao dragulj, neprolazan.
  4. Najniža deredža zuhda jeste odricanje od sumnjivog i opasnog.
  5. Zâhidova zaokupljenost vjerom i ibadetom prokrčit će mu put do srca drugih a što će, opet, odagnati od njega svako uznemiravanje, makar bio i među nevjernicima, a kamoli među muslimanima.
  6. Ko traži ugled nije sačuvan od uznemiravanja u nekim stanjima.
  7. Krenimo s tumačenjem znanja, koje je osnov. U osnovi jezika oslovljava se īmānom, jer īmān je vjerovanje u nešto (tasdīk), a svako vjerovanje srcem ujedno predstavlja i znanje. Ukoliko ojača, zove se uvjerenjem (jekīn). Međutim, kapije uvjerenja su mnogobrojne. Mi potrebujemo samo onim na kojima gradimo tevekkul, a to su tevhīd.
  8. Tevhīd je golemo more bez obala.
  9. U svome vjerovanju jedan mutekellim (teolog) ne razlikuje se od običnog, prostog, čovjeka, već samo u elokvenciji kojom odbija doskočice novatora koji žele taj čvor razvezati.
  10. Čovjekovo djelovanje je (…) svojevrsni fatalizam u izboru.
  11. Koliko je samo tragalaca koji su dragog Allaha spoznali promatranjem stvorenjā, a koliko je samo tragalaca koji su svako stvorenje spoznali preko dragog Allaha.
  12. Sve što je dragi Allah rasporedio među Svojim robovima, do opskrbe i roka (života), veselja i tuge, nemoći i snage, vjerovanja i nevjerovanja, pokornosti i nepokornosti, sve je čista pravda (adl), bez imalo nepravde (džūr), sušta pravičnost (hakk), bez ikakva zuluma (nepravde, nasilja). Ustvari, to je po nužnom i pravome slijedu, baš onako kako treba i koliko treba. Uopće nije moguće da bude bolje od toga, niti potpunije, niti savršenije. Hipotetski, kad bi bilo, i On to, iako može, ostavio neraskrivenim, ne stvarajući ga, bila bi to škrtost, koja se protivi dobrohotnosti, i nepravda, koja u opreci je s pravdom. S druge strane, ako ne bi bio u mogućnosti (stvoriti takav svijet), to bi onda bila nemoć koja se protivi Božanstvenosti.
  13. Da nije stvoren onaj manjkavi, ni onaj savršeni ne bi bio poznat. Da nisu stvorene životinje, ni čast/vrijednost čovjeka ne bi se pokazala. I savršenstvo i manjkavost očituju se u vezi. Rezultat Božije dobrohotnosti i mudrosti jeste stvaranje savršenog/potpunog i nedostatnog zajedno.
  14. On je Taj Koji još spočetka daje više nego što se traži. Koliko je samo nimeta (blagodati) koje je On darovao prije nego što se zatražilo i prije nego što se proučila dova, a da nisu zasluženi!
  15. Onaj ko ode na pijacu, a njegov mu je dirhem draži od dirhema druge osobe, taj žudi za dunjalukom i voli ga. Tevekkula nema osim uz zuhd (asketizam, odricanje) na ovome svijetu. Naravno, zuhda može biti i bez tevekkula, jer je tevekkul viši mekām (stupanj) od zuhda.
  16. Znaj kako je boravljenje u sufijskim hanikahima uz primanje kakva dohotka daleko od tevekkula.
  17. Nema tesavvufa doli uz tevekkul.
  18. Ti budi zadovoljan/skroman, probaj to, zbiljski ćeš se osvjedočiti u istinitost (Božijeg) obećanja kroz ono što ti dolazi od začudne opskrbe o kojoj nisi niti sanjao niti na nju računao.
  19. Kako to da se ljubav (prema Allahu, dž.š.) tumači pokornošću prema Njemu kada je pokornost (samo) plod i rezultat te ljubavi?!
  20. Unutrašnje (nevidljivo) čulo vida jače je od vidljivoga, a srce (um) je jače u spoznaji od oka. Ljepota onoga što se spoznaje umom veća je od ljepote pojavnih slika koje se percipiraju okom. Otuda je užitak srca (uma) u spoznavanju časnih Božanskih istina, koje su visoko iznad spoznajnih mogućnosti pet poznatih čula, potpuniji i dalekosežniji, pa je i sklonost normalne ljudske prirode i zdravog razuma prema njima jača.
  21. Nije strano da čovjek voli samoga sebe i nije strano da nekada voli druge zbog samoga sebe. Međutim, može li se desiti da čovjek voli druge zbog njih samih, a ne zbog samoga sebe? Ovo je nešto što onima ograničenog razbora nekada predstavlja problem pa smatraju da nije moguće da čovjek voli druge zbog njih samih, sve dok od njih, pored toga što ih je spoznao, ne doživi i neku radost ili zadovoljstvo (korist). Međutim, istina je da je to moguće i da se dešava.
  22. Svako živo biće prvo zavoli samoga sebe, a smisao ljubavi prema sebi krije se u sklonosti ka trajnom (vječnom) postojanju i averziji prema nestanku i smrti, imajući u vidu da ono što se voli po svojoj prirodi odgovara onome koji voli. A šta je to što bi mu više odgovaralo od njega samoga i trajnosti (vječnosti) njegovog postojanja i šta je to što bi mu bilo mrže i odvratnije od nestanka i smrti?! (…) Kako je draga i omiljena trajnost (vječnost) postojanja, tako je drago i omiljeno i savršenstvo postojanja.
  23. Čovjek bi volio svoje dijete i podnosio poteškoće (odgajanja djece) sve kad od njega i ne bi doživio bilo kakvu radost ili zadovoljstvo, budući da će ga ono naslijediti nakon njegove smrti, a trajnost njegovog potomstva na neki način predstavlja i njegovu trajnost. Prema tome, zbog ljubavi prema sopstvenoj trajnosti čovjek osjeća naklonost prema trajnosti onoga koji zauzima njegovo mjesto i koji kao da je dio njega, s obzirom da nije u stanju osigurati vječnost samome sebi. Kada bi čovjek birao između svoga ubistva i ubistva svoga djeteta, pod pretpostavkom da je normalan, opstanak svoga djeteta pretpostavio bi svome opstanku, s obzirom da opstanak njegovog djeteta na neki način predstavlja i njegov opstanak.
  24. Spoznaja same ljepote također predstavlja užitak, pa je moguće da bude omiljena sama po sebi.
  25. Ljepota svake pojave sastoji se u tome da u njoj bude prisutno nje dostojno potencijalno savršenstvo.
  26. Onome koji, naprimjer, vidi lijepo prozno djelo, lijepu poeziju, lijepu sliku ili lijepu građevinu otkrit će se lijepa unutrašnja (duhovna) svojstva njihovih autora koja, ako dobro razmislimo, u konačnici pripadaju znanju i moći ili sposobnosti.
  27. Pred Njegovom uzvišenošću umovi ostaju smeteni i zbunjeni, Njega jezici ne mogu opisati, vrhunac znanja onih koji su razumom obdareni jeste priznanje nemoći da se On spozna, a vrhunac poslanstva vjerovjesnika jeste priznanje nemoći da se Njega opiše.
  28. Čovjek, dakle, zaslužuje namjesništvo na Zemlji samo zbog sličnosti njegovih svojstava svojstvima Allaha, dž.š.
  29. Znanje u kojem se najviše uživa jeste ono koje je najvrednije, a njegova vrijednost zavisi od vrijednosti i veličine onoga što se spoznaje. Ako, dakle, postoje informacije koje su najuzvišenije, najpotpunije, najvrednije i najveće, onda i njihovo poznavanje nesumnjivo osigurava najveći užitak. Da mi je znati da li postoji nešto uzvišenije, veće i savršenije od Stvoritelja svega i Upotpunitelja, Onoga Koji sve ukrašava, Tvorca i Onoga Koji će sve oživiti, Ravnatelja i Ustrojitelja.
  30. Neznanje je ishodište svake nesreće, dok su znanje i spoznaja izvorište svake sreće.
  31. Treba spoznati da se Allahovo, dž.š., bivanje najjasnije očituje.
  32. Tako su i naši umovi slabi, a ljepota Božanske uzvišenosti je na vrhuncu sjaja i blještavila i sve obuhvata. Iz Njegove očitosti ne izdvaja se nijedan atom carstva nebesa i Zemlje tako da je ta očitost uzrok Njegove skrivenosti. Slavljen neka je Onaj Koji se zaklonio od pogleda blještavilom Svoje svjetlosti i Svojom očitošću. I ne treba da čudi skrivenost očitošću zato što stvari i pojave dolaze do izražaja zahvaljujući svojim suprotnostima. Otuda, spoznaja onoga čije je postojanje univerzalno (sveobuhvatno) i što nema svoju suprotnost biva teška.
  33. Ljudi koji tragaju za spoznajom Allaha, dž.š., poput su čovjeka koji je jašući svoga magarca tragao za njim. Očigledne stvari bivaju teške i zamršene kada postanu tražene.
  34. Allah, dž.š., ne može pogledati u drugo zato što je On zapravo to drugo. On, dakle, gleda jedino u Sebe samoga i Svoja djela jer postoji samo On i Njegova djela. (…) To bi značilo da je On sve, te da samo On postoji. (…) Prema tome, On zapravo voli samoga Sebe, a predaje koje govore o Njegovoj ljubavi prema ljudima su interpretacija koja podrazumijeva uklanjanje zastora iz srca ljudi kako bi Ga srcem mogli vidjeti, osiguravanje mogućnosti da Mu se približe te Njegovu želju da do toga dođe u ezelu (vječnosti).
  35. Najveći je pak pokazatelj Allahove, dž.š., ljubavi prema čovjeku sama čovjekova ljubav prema Allahu, dž.š.
  36. Zaborav dolazi neprimjetno, kao što neprimjetno njime ovladava i ljubav. Iza ovih promjena stoje skriveni uzroci koje čovjek nije u stanju spoznati. U tom smislu, ako Allah, dž.š., želi da “zavede” i “obmane” nekoga, učini mu skrivenim zaborav koji ga je obuzeo, pa se zavarava nadom i lijepom mišlju ili biva nadvladan neznanjem i strašću.
  37. Najveći broj kur’anskih tajni krije se u kazivanjima o prošlim narodima, i zato trebate težiti njihovom otkrivanju kako biste u njemu spoznali čudesa i znamenitosti prema kojima kitnjaste i dekorirane znanosti koje nemaju veze s Kur’anom nisu spomena vrijedne.
  38. Vrhunac Allahove, dž.š., milosti jeste Njegovo zadovoljstvo čovjekom, a to je nagrada za njegovo zadovoljstvo Allahom, dž.š.
  39. Ako razmislite o onome čime pojavnu ljepotu spoznajemo, vidjet ćete da je to jedno obično oko, koje često pogrešno vidi stvari, malo vidi velikim, veliko malim, ono što je daleko bliskim te ono što je ružno lijepim. Ako čovjekom može zagospodariti ljubav prema ovakvoj ljepoti, zašto bi to onda bilo nemoguće zamisliti kada je u pitanju ljubav prema vječnoj i praiskonskoj ljepoti, čijem savršenstvu nema kraja i koja se spoznaje unutrašnjom moću zapažanja kojoj se ne potkradaju pogreške i kojoj ne prijeti ništavilo i propast, nego i poslije smrti ostaje da živi u Allahovoj, dž.š., blizini, radosna zbog opskrbe od Allaha, dž.š., i obogaćena novim otkrovenjima nakon smrti.
  40. Svaka ljepota na ovome svijetu jeste samo trag Njegove ljepote.
  41. Nakon što srce bude očišćeno od primjesa uzimanja u obzir i uvažavanja onoga što misle ljudi, preplavi ga svjetlo vjerovanja i otkriju mu se počela istine.
  42. Najniži stepen “zdravlja” jeste vjerovanje u mogućnost postojanja lijeka. Teško onome koji bude i toga lišen.
  43. Onima koji su u potpunosti ovladali svojim srcima i koji su ih dinski odgojili jeste, putem imanskog oka i kur’anskih nurova, otkriveno da se do sreće može doći samo putem znanja i ibadeta. Svi će propasti osim znanih. Svi će znani propasti osim onih koji dobra djela čine. Svi oni koji nešto čine propast će osim onih koji budu imali čista djela, a takvi su u vrlo delikatnom položaju.
  44. Znanje je na prvom mjestu jer je ono osnova i preduvjet za nijet. Djelo je iza njega jer je plod, rezultat, proizvod nijeta.
  45. Srce je cilj, a organi su samo sredstva kojima se dolazi do cilja.
  46. Najvrednija pokornost Allahu jeste znanje, a vrhunac je znanja kad neko zna da zna. (…) Onaj ko namjerava učiniti dobro putem nepokornosti iz neznanja – nema za to opravdanja.
  47. Ko bude činio neke dopuštene stvari vezane za dunjaluk neće za njih biti kažnjen na ahiretu, ali će u toj mjeri biti uskraćen za ahiretske blagodati. Dosta ti je propasti to što požuriš da učiniš nešto što je prolazno, a time ti propadne prilika da učiniš nešto što će povećati blagodat koja je neprolazna.
  48. Ibadet razumnih, u želji, ne ide dalje od spominjanja Uzvišenog Allaha i razmišljanja o Njemu, iz ljubavi prema Njegovoj ljepoti i veličanstvenosti, pa tako i njihova ostala djela samo proizlaze iz te namjere i potvrđuju je. Oni su na višem stupnju od onih koji svoju pažnju usmjeravaju na onoga s kim će se vjenčati ili na ono što će jesti u Džennetu. Ovi ne žele to. Oni svoje dove upućuju Gospodaru svom, ujutro i navečer, želeći jedino Lice Njegovo. Ljudi će dobiti nagradu spram svojih nijeta. Takvi će, bez sumnje, uživati gledajući u Plemenito lice Gospodara svoga i s podsmijehom će posmatrati one koji gledaju u lice krupnookih hurija, onako kako bi s podsmijehom gledao onaj ko posmatra lice krupnooke hurije na onoga ko gleda u lice glinenih figura.
  49. Specijalista za šah žrtvuje i topa i konja kako bi time došao do pobjede, dok mu se laik u tome smije i čudi. Vrstan borac ponekad uzmakne pred neprijateljem i okrene mu leđa, praveći taktičku varku da bi ga tako uvukao u tjesnac, tu ga napao i savladao.
  50. Ko za sebe tvrdi da je oslobođen od svih potreba za užicima – kafir je.
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija