digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Allahovi hikmeti

Autor: Hafiz Abdulah Budimlija Juli 24, 2015 0

„Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.“ (S. Bekare, 216. ajet)

Mi smo se osvjedočili toliko puta u svom životu u istinitost ovih Allahovih riječi i Njegovih hikmeta. Svima nam je teško kada nam se nešto od neugodnih stvari dogodi, kao što nam se desilo rušenje džamija u Bosni i Hercegovini, a posebno u Bijeljini. A sad zamislimo, da nije tako bilo, zar bi mogao doći do izražaja naš mlađi naraštaj, koji je sačuvao džamije u svojim srcima i danas ih gradi još ljepše i bolje. To je samo Allahov hikmet.

 

Zar bi saznali za časna imena današnjih pregalaca i graditelja novih još ljepših džamija? Zar smo mogli zamisliti da će naš sin stati u safove novoizgrađenih džamija? Ko je tada mogao i zamisliti da ćemo imati danas nekoliko medresa u Bosni i Hercegovini sa najsavremenijom opremom? Takvih Allahovih hikmeta ima još mnogo, da ih dalje ne nabrajam.

 

U očima i duši svakog iskrenog vjernika, sva pobožna mjesta, sve bogomolje u kojima se služi Jednom Bogu su lijepe i poštovane. U tome, svakako, postoje izuzeci, kao što su bogomolje za koje je neko bio službeno vezan. U srcima takvih osoba, u njihovim dušama i njihovim očima ona nikada neće nestati, pa ni onda kada je bilo kojim slučajem nestane sa lica zemlje. Ona se sanja, a svi događaji, koji su se u njoj zbivali ostaju u sjećanju kao da su jučer bili, jer su ostavljali duboko otisnut pečat na duši, bez obzira kakvog su karaktera ili ma od koga dolazili.

 

Jedan Bijeljinac, koji živi u Tuzli, čiji se i rahmetli otac bavio historijom Bijeljine, još dok je bio kao učenik interesovao se i tražio od mene podatke o gradnji Atik – Sulejmanijje džamije u Bijeljini. Taj plemeniti čovjek je ovih dana snimao ovu ljepoticu sa svih strana osim unutrašnjosti, čija je ljepota još ljepša od vanjske. Snimak koji vidite poklonio mi je prof. Fejsal Grabčanović i ta džamija učinila mi se tako lijepom kao da sam ugledao „Tadž-mahal“ u Indiji.  Tako je kada se stekne ljubav prema bogomolji, u kojoj sam godinama službovao, obavljajući imamsku, hatibsku, muallimsku, va'isku službu i sl. Zar i ovo nije Allahov hikmet, da ja to doživim u svojoj 86-toj godini života?

 

Ovih dana – Allahovim hikmetom javljaju se hajrat-sahibije, da i ostale 4 (četiri) džamije u Bijeljini izgrade. Bil-hajr! Red bi bio da se nešto kaže i o samim džamijama i o samoj njihovoj izgradnji i njihovoj ulozi. Svaki graditelj kao projektant a i kao hajrat-sahibija unese svoje želje, svoj estetski smisao, svoju arhitekturu, jer je džamiji vjera dala poseban značaj.

 

U početku islama džamije su građene veoma skromno, ali su bile prikladne za ono doba. Enes sin Malikov prenio je od Muhammed, a. s., izjavu: „Muslimani će se kasnije ponositi velebnom izgradnjom džamije, a posjećivaće je između njih samo mali broj.“ (Buharija: Babu bunjetul-mesadžidi).

 

 

U prvo doba islama džamije su bile rasadnici nauke i kulture, sastajalište muslimana, a posebno omladine i to bi joj i u današnjem vremenu trebala biti glavna uloga. Stariji trebaju biti reflektori, koji će im rasvljetljavati mračne i trnovite puteve, da bi došli do prave istine. Zar stariji imaju obraz i zar ih nije stid da se tuže na svoju djecu. Oni time sami sebe optužuju, jer poroci nisu sami spali s neba. Nije uzalud Nasrudin-hodža šibao starija goveda zbog toga što su se mlađi razobadali i počinili zijan, jer da nisu vidjeli od starijih ne bi ni oni štetu pravili. Ljudi su ti koji  čine prilike i neprilike.

 

Danas, otac pije, a sin mu čašu lije! Roditelji psuju, a djeca im se podsmjehuju. Djeca, sve što čuju, čuju od starijih. Zato treba djetetu posvetiti što više pažnje. Dijete se razvija kao stablo u voćnjaku ili u šumi. Ispravljaj ga dok je mladica, obrađuj ga dok se nije pretvorilo u korov i postalo trnovito, čije bodlje nagrđuju ljude. Jedino vrijedan i savjestan roditelj, dobar muallim svojim upornim radom može preobraziti divlju biljku u plemenitu.

 

Mnogih Allahovih hikmeta, koji su blagodarni za nas, nismo svjesni i ne koristimo ih dovoljno, praveći velike propuste. Zahvaljujući Allahu, dž. š., nama je danas omogućeno da možemo iskazati svoja mišljenja, da možemo govoriti, pisati, dijalog voditi bilo s kim, prikazivati preko TV, pa i filmove snimati. Na žalost, mi to ne iskorištavamo dovoljno, još među nama ima onih koji znaju, umiju i sposobni su u svemu tome učestvovati, pa i dijalog voditi, ali su još kao u nekom bunilu, ošamućeni, nikako da se otarase toga gafleta i da doprinesu svoj udio zajednici.

 

Mi danas imamo različitih mišljenja i shvatanja. Zato je potreban dijalog, jer gdje toga nema, nema ni pune slobode misli. Istinu ne treba nametati, ona će se sama kao takva prihvatiti. Na pitanje profesora u gimnaziji postavljeno učenicima: „Ima li Bog?“ Jedan od njih je jednostavno odgovorio: „Sve što postoji u svijetu ima svoje ime. Prema tome Bog ima svoje ime i postoji.“ Ili, kada se nekome ne sviđa kako je Allah, dž. š., nešto stvorio i da bi to trebalo drugačije biti. Tako je Nasrudin-hodža sjedio pod kruškom, a blizu bio bostan. Razmišljajući sam sebi je postavio pitanje: Zar ne bi bilo priličnije da je Allah stvorio lubenicu na stablu, a krušku na vriježi? U tom momentu otpadne kruška sa stabla i pravo hodži na glavu. Uhvati se on za glavu i veli: „Bože, ja se više nikad neću kvartati u Tvoje stvari (hikmete)! Najbolje je onako kako si Ti stvorio! Da bijaše na kruški lubenica, ode li glava, ode!“

 Bože! Učini da sve bogomolje služe Tebi!

 

 

 

 

 

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine