Dr. Azinović: Ispruženu ruku Islamske zajednice bi neki mogli zloupotrijebiti

Autor: Oktobar 23, 2017 0

- ističe u razgovoru za naš list dr. Vlado Azinović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu s kojim smo razgovarali o suočavanju i borbi našeg društva protiv ekstremizma, radikalizacije i terorizma, te o manipulaciji u političke svrhe koja ove pojave prati

Razgovarao: Mirnes Kovač

- Poštovani profesore Azinoviću, u posljednje vrijeme svjedoci smo sve učestalijih izjava koje Bosnu i Hercegovinu označavaju kao prijetnju za Evropu. Kako gledate na ovu priču?

Dr. Azinović: Ne vidim tu ništa novo. Ta vrsta narativa kojom se sugerira da je Bosna i Hercegovina konstantna prijetnja za regionalnu i europsku sigurnost provlači se još od kraja posljednjeg rata i možete je naći u desecima novinskih tekstova, istraživačkih studija i knjiga objavljenih u zadnjih dvadesetak godina. Uz ostalo, tu se navodi kako je BiH leglo terorista i odskočna daska, ranije za Al-Kaidu, danas za ISIL, prema Zapadu, kako je svaki teroristički napad u svijetu povezan s BiH, te tumači kako je genocid u Srebrenici 1995. godine zapravo bio preventivna akcija protiv islamističkog terorizma čiju je istinsku narav naivni Zapad prepoznao tek nakon napada na New York i Washington 11. septembra, 2001. godine. To je ponegdje, nažalost, i danas dominantan narativ. On je nekad posljedica neznanja i predrasuda, ali je često vrlo smišljen i sračunat za postizanje izravnih političkih i drugih ciljeva. Međutim, ove tvrdnje nisu nastale iz ničega jer je evidentno da je ovdje još tokom rata postavljen temelj za jedan ozbiljan identitetski i vrijednosni preustroj tradicionalne društvene matrice u koji je uloženo dosta napora, novca i osobnog angažmana znatnog broja ljudi, mahom stranaca, ali i domaćih. Taj napor dosad nije proizveo priželjkivani ishod i još je uvijek na margini, prvenstveno zato što se nije, kako se to kaže – uhvatio u narodu, ali je oko njega bilo ljudi s opasnim namjerama. Trag počinitelja nekoliko terorističkih napada u Bosni i Hercegovini više je ili manje jasno vodio upravo do tih krugova. Iz njih je u posljednje vrijeme poticano iseljavanje naših građana u Siriju i Irak.

Opasnost priželjkivanja terorizma

- Najdalje je otišla hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, a hrvatski mediji su nedavno objavili kako se radi o brojci od 10 hiljada radikala u BiH koji su prijetnja Hrvatskoj. Koliko su ove prijetnje stvarne?

Dr. Azinović: Općenito, naš doživljaj sigurnosti svodi se na to osjećamo li se sigurnima i na čemu temeljimo taj osjećaj. Dakle, radi se uglavnom o percepciji i dojmu koji ovise od niza okolnosti, kako onih objektivnih tako i onih vrlo osobnih, subjektivnih. Zbog toga sam nekako skloniji o sigurnosti u BiH i prijetnji od terorizma razgovarati uz uvid u činjenice. A one sugeriraju kako se, prema različitim procjenama, u svijetu u 2016. godini dogodilo između 2.000 i 10.000 terorističkih napada, ovisno od toga tko ih je brojao i kako je definirao terorizam. Dakle, u prosjeku između 5 i 27 terorističkih napada dnevno, odnosno po jedan takav napad događao se svake 43 minute ili svakih 5 sati -  ovisno od toga kojoj smo od ponuđenih procjena skloni više vjerovati. Prema statistici koju je ljetos objavila krovna europska agencija za policijsku koordinaciju Europol, u zemljama EU u 2016. godini su izvedena, planirana ili spriječena ukupno 142 teroristička napada. Od toga polovina u Velikoj Britaniji 76, u Francuskoj 23, Italiji 17, Španjolskoj 10, Njemačkoj 5, itd. U isto vrijeme u Bosni i Hercegovini, pa ni u regiji, nije registriran nijedan akt terorizma. Sama za sebe ova činjenica ne mora značiti ništa, ali je ipak indikativna i ne može se zanemariti. Zbog nje smo dovedeni u paradoksalnu situaciju. S obzirom na široko rasprostranjenu percepciju o opasnosti od terorizma u BiH s jedne strane, i potpuni izostanak njegove pojavnosti s druge, od nas se sad traži da objašnjavamo zašto u BiH nema terorizma. I to me brine. Naime, procjep između ove percepcije i objektivne stvarnosti na terenu postao je tako dubok da se bojim kako sve više raste potreba za nekim terorističkim napadom koji bi se dogodio ovdje ili u inozemstvu, a čiji bi počinitelj bio iz BiH. Postoji značajan broj faktora, domaćih i inozemnih, za koje bi takav događaj predstavljao vrlo priželjkivan ishod, a posebno u kontekstu hibridnog rata koji se vodi protiv BiH, a kako bi se, uz ostalo, zaustavila njena euroatlantska integracija. Nedavni događaji u Makedoniji i Crnoj Gori svjedoče da su sile koje vode taj rat i njihove proksi-snage u regiji spremne za blokadu tog procesa, ako treba, izazvati i građanski rat. Znamo li da su domaći počinitelji terorističkih napada u BiH do sada po pravilu bile osobe sklone kriminalu, ovisništvu ili su patile od nekog psihosocijalnog poremećaja, jasno je da bi se iz takve, u nas sve brojnije baze, nekoga moglo lako potaknuti da izvede takvo djelo. Na taj bi se način konačno, pa makar i inscenirano, percepcija koja se nastoji stvoriti uskladila s objektivnom stvarnošću.  Strah me je da ima previše faktora koji ovdje priželjkuju upravo takav razvoj prilika.

Kako biste danas ocijenili općenito sigurnosno stanje u našem društvu? Posljednjih godinu i više nije bilo odlazaka za Siriju i Irak. Da li je time ovaj problem riješen?

Dr. Azinović: Ne mislim da su odlasci naših građana na ratišta u Siriju, Irak ili Ukrajinu ključna odrednica sigurnosnog stanja u zemlji. Na našu sigurnost utječe još niz možda i važnijih faktora. Ipak, u ovom slučaju, mogli bismo reći kako je ta vrsta sigurnosnog izazova stavljena pod kontrolu. Novih uspješnih odlazaka nema već drugu godinu zaredom. Povratak sa stranih ratišta je također kontroliran i u posljednje vrijeme minimalan, a unatoč dramatičnim najavama, nema opasnosti ni od nekog masovnog ili nekonotroliranog povratka stranih boraca preko teritorija BiH. Oko 70 naših ljudi je već poginulo u Siriji i Iraku, a takva bi sudbina mogla zadesiti i one koji su još uvijek tamo. U zatvorima je, bilo ili je još uvijek, dvadesetak ljudi koji su se vratili, a pretpostavljam da je većina povratnika pod nekom vrstom nadzora. Međutim, ne vjerujem da povratnici predstavljaju tako veliku opasnost kako se danas često tvrdi. Mislim da su neostvareni strani borci, oni koji su željeli, a nisu mogli ili smjeli otići na strana ratišta, potencijalno opasniji. Za povratnike se uglavnom zna gdje su, s kime su i kuda se kreću, dok za ove neostvarene i frustrirane najčešče i ne znamo tko su, ni kakve su im namjere. Istraživanja ukazuju da je među počiniteljima i planerima  terorističkih napada izvednih ili pripremanih na Zapadu u posljednjih nekoliko godina bilo nešto manje od 18 posto povratnika iz Sirije i Iraka, a više od 80 posto tih ljudi bili su upravo neostvareni ratnici koji vrlo često nisu ni bili ‘’na radaru’’ policijskih agencija u matičnim zemljama.

Cijeli tekst

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro