Presijeci svoje loše stanje

Autor: Decembar 18, 2018 0

Ovih su dana po bosanskim brdima i skrovitim predjelima oživljena turbeta i mezarja, skoro zaboravljenih vakufskih ostavština pa kao da se najavljuju ljepši dani, u graničnim obalama rijeke Drine koja je ostala svjedočiti kako će zauvijek posebni Allahovi robovi čuvati Allahove granice.

Onda kad Allah džellešanuhu hoće pobjedu nema dilema, sitnih, srednjih, krupnih, ovakvih, onakvih, lijevih, desnih, gornjih, donjih, tamte-vamte...Naredi i pobjeda bude. Nanese li vas put ka Presjeci na Jabuci svratite i darujte Fatihu barem pa će vas oni prekrasni mirisi koje ćete svakako osjetiti darovati posebnim mirom i stanjem. Njihova su naime vječna staništa posebna na svaki način. Ovdje su zakoračili stoljeće prije no što je slična svjetlost zasjala na bišćanskoj musalli, primjerice. Očuvana, slojevita, čudna, lijepa i trajuća, bilo da su posebno mjesto zauzeli gazije, šehidi, evlije koji su tu posijani zarad nas živih. Svaki selam ima smisla ako će mu pristići vesellam, svaki uzdah ima smisla ako će dočekati izdah, svaki pogled ima smisla ako dočeka otpogled - tako i ovaj vječni selam na kapiji Bosne. Čeka nas dok smo osokoljeni zlatnim teletom i jagma nas svakodnevna zaokuplja...za njim, zlatnim i teletnim, za moći i ambicijama, za pozicijama i rukovođenjima. Tako nas prečesto ovaj naš moderni racionalni um i stil života zavodi i odmiče od svega što nije suhi strogi racio proračun. Naše nas statistike, proračuni, brojke i numeracije zavode pa pomislimo kako se s njima i s pustim scijentizmom može i zvijezda na nebu dotaći. Mada se prosvijećenost i Objava u krajnjem kreću različitim sferama, pa duhovnost suha racionalnost zbog svoje same prirode ne može spoznati. A sem nabujale ekološke katastrofe, strahovanja od nuklearnih ratova i pustošenja, od gladovanja, siromaštva, izbjeglištava...veće dobiti od suhog racionalizma ne bude. Ta čuda li, upravo racionalnost uništi zdravi ljudski razum, kako se na Zapadu odavno primjećuje.

Ako urijetko dižemo svoj pogled ka zvjezdanome nebu, dani su doduše i tmurni, i ako urijetko svoje srce okrećemo ka najbitnijim pitanjima Postojanja, ona o životu i o smrti, onda je ovo zgodna prilika da nas privuče ova škola kabura. Jer nas svakako dočeka. Na zaboravljenim mjestima se nalazi tajna. Tajna našeg bosanskog uspjeha. Uspjeh naime mora imati tajnu. Bez prave tajne ni uspjeh ne postoji. Posebno univerzalni uspjeh. Golema Gospodareva tajna na vrletima bosanskim čeka da je se prepozna. Ne bi li se vrata makar odškrinula. Prvi je korak više davati, a manje iskati. Davati i od najmanjeg imetka. Davati bez kukanja i traženja. Bez škrtarenja i straha. ‘Pametan čojk on ne gleda, ne traži ni u malo ni u puno od dunjaluka, to jest od onog što će proći. Jer i malo i puno kad će proći, to je jednako.’(šejh Husni ef. Numanagić). I opet za ovim mudracem ponoviti: ‘Čojk kad ne traži zlata on je zlato, a čim traži zlata i časti, tj. on traži đubreta i on postane đubre i ništa’. Za taj put najpreče je biti skroman i uljepšati svoj odgoj, svoj edeb, svoj adab, moral, svoje ponašanje, svoje vrline, svoje visoke ćudi koje kažu da se nikome ne čini nepravda, uključiv ni samome sebi. Put uspjeha ide direktno preko strpljivosti. A nje, strpljivosti, u današnjoj cijeloj modernoj civilizaciji nema.

Treba pogledati u mezarje! U tračke duhovnosti. U samu Božju volju na terenu koja donosi spoznaju iz nadljudske ljepote Kur’ana Časnoga.

I ono je škola. Univerzitet, akademija stjecanja svih neprolaznih znanja. U tu školu se niko ne upisuje, a svako je na kraju završi. Mezarje je otvorena knjiga za čitanje i listanje, sve list po list, sve mezar po mezar, sve sarkofag po sarkofag, sve nauk po nauk...Što je jedan mezar uščuvan? A što je drugi nesto posve? Kome to poruka stiže? Kakav to treba biti da ti je i mezar trajan?! Uđi stoga u taj mali krug savremenih ljudi kojima je ovo naukovanje važno. Spremajući se i sami za stanovanje sa kabur-komšijama, spremivši naučene kamenčiće Jasina, Tebareka, Ammeta koja će se u tvoja vječna ćošeta metnuti. I prisjećat će te se ako si i ti se prisjećao. I pamtit će te budeš li i ti pamtio. I voljet će te budeš li i ti volio.

Ali, ne sebe, već druge!

Jer niko sam po sebi neće ništa postići ni dunjalučko ni ahiretsko dočim hoće samo i jedino po Vrhovnoj Volji postići kad ta Volja odredi i naredi. Svaka i najmanja moć dolazi od Njega.

00Sličica Želim Print

Fahira Fejzić

Redovni profesor na FPN-u UNSA.

Predaje nastavne discipline: Teorija informacija, Printano novinarstvo, Istraživačko novinarstvo, Medijska kultura te Novinarske prakse.

Napisala je veliki broj stručnih i naučnih radova te devet  knjiga: Medijska globalizacija svijeta (2004), Uvod u teoriju informacija (2008) – udžbenik za student novinarstva, Medijska kultura u BiH (2009), Putopisi (U susret znakovlju vremena I prostora) (2011.), Riječ je temelj društvenog života, (2011.), Stvarnost I mediji (2014.) te kaoutorsku knjigu Prilozi za istraživanje sociokulturnog položaja žene u BiH  (izabrana bibliografija 1900-2010.), (2011).  godine, Balkanski putopisi (2015.) te Nelagoda s medijima (2016.).

Član je uređivačkog kolegija časopisa “Godišnjak” BZK Preporod te član redakcije časopisa “Novi Muallim” Učestvovala je na brojnim naučnim, međunarodnim i domaćim konferencijama i simpozijima. Trenutno je šef Odsjeka za žurnalistiku/komunikologiju na Fakultetu političkih nauka. Dobitnik je interne nagrade Fakulteta za najbolji osvrt 2008. godine, za tekst o knjizi Carle del Ponte, objavljen u časopisu ANUBiH “Dijalog”.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro