Zrelost koja ne smije skliznuti u senilnost

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu 29. septembra svečano je obilježio 40 godina uspješnog i plodonosnog rada. Preporod u ovom broju donosi širi izvještaj sa svečanosti koje su ovim povodom organizirane i podsjeća na vrijeme i okolnosti osnivanja i početka rada Fakulteta islamskih nauka.

Nemjerljiva i neprocjenljiva je uloga Fakulteta islamskih nauka u stjecanju i širenju znanja o vjeri, afirmaciji islamske misli i islamske tradicije Bošnjaka, u vraćanju optimizma i nade tokom sumornih vremena vegetiranja islamskog obrazovanja i nepostojanja visokoškolskih islamskih obrazovnih ustanova u ovom dijelu Evrope. Nade mnogih muslimana u bivšoj Jugoslaviji da dolaze bolji dani bile su vezane za efekte rada FIN-a i u tome je njegov doprinos, zaista, ogroman. Njegovi diplomanti, poput krvotoka, prožimaju cijelu muslimansku zajednicu; teško je pobrojati gdje ih sve nema i na kakve sve odgovorne dužnosti nisu dospijevali.
Čini mi se da dijelim osjećaje najvećeg dijela muslimana ako kažem da nas je sve istinski obradovao ovaj jubilej, da nas, kao muslimane, čini ponosnim, da ga osjećamo svojim i bliskim. Naravno, sve generacije profesora, od utemeljivača do današnjih, zaslužuju istinske čestitke, kao i svi oni koji su na bilo koji način doprinijeli radu Fakulteta. Bilo je tu mnogo velikih vizionara i izuzetnih pregalaca, čiji iskreni trud će Allah vidjeti, a i Poslanik Njegov i vjernici. (Et-Tevba, 105).
Uz odavanje zahvalnosti i počasti zaslužnim ljudima, ovaj slavljenički i svečarski ambijent pogodan je trenutak da se istodobno oda priznanje nauci i učenosti, da se veliča i slavi posvećenost učenju i znanju. Obilježavajući 40 godina rada, ustvari, slavi se učenost i znanje. Muslimani općenito, a u Evropi posebno, mogu sačuvati svoj identitet, ljudsko i vjersko dostojanstvo, biti faktor progresa čovječanstva i kohezije među ljudima isključivo vrhunskim općim i specijalističkim obrazovanjem i posjedovanjem znanja koje će moći proizvoditi nove društvene i tehnološke vrijednosti. Konačno muslimani moraju postati važni proizvođači i ponuđači znanja, a ne samo puki konzumenti tuđih ideja, metoda i tehnologija. Nadograđivati svestranim obrazovanjem i znanjem vrijednosti islamskog identiteta, te sposobnošću pravilnog razumijevanja konteksta predstavlja sigurnu trasu spasa kojom se treba, bez izuzetka, sa strašću i entuzijazmom kretati muslimanska mladost i uzvišeni cilj kojem mora težiti. Taj put muslimanskoj mladosti neko stalno mora držati prohodnim, podsticajnim i atraktivnim. Svaka investicija u ovu trasu je višestruko korisna, opravdana i siguran dobitak.
S druge strane, muslimanske obrazovne institucije na ovim prostorima, posebno one koje nose islamsku oznaku, moraju ponuditi ne bilo kakvo znanje, nego znanje o vjeri koje će omogućiti preispitivanje i preslagivanje dosadašnjih evropskih (zapadnih) predodžbi o islamu i raznolikih muslimanskih interpretativnih tradicija, koje će nuditi novi koncept znanja ukorijenjen u izvorima vjere, a koji je istodobno potrebna okrjepa ljudskim dušama, radost i milost čovječanstvu, kao što to jeste naš poslanik Muhammed, a.s. Nažalost, naročito posljednjih godina, sve je manje svježe i okrjepljujuće hrane za muslimanski duh, a hrana koja mu se nudi je dosta jednolična, nekada ideološki prezačinjena, u nekim slučajevima preovlađujuće natopljena lokalnim i nacionalnim aromama, nerijetko ustajala ili joj je već odavno istekao rok trajanja; a da ne govorimo kako je tek siromašna mnogim potrebnim sastojcima koji omogućavaju prirodan i svestran razvoj, te prevenciju duhovnih deformiteta. Da bi duhovni “želudac” muslimana Bošnjaka mogao provariti ovakvu hranu i iz nje izdvojiti, a da se ne zatruje, korisne sokove i hranljive sastojke, nužno je da se hrana, koja se nudi muslimanskom duhu, ponovo prokuha u bošnjačkom muslimanskom “želucu” i putem duhovnog vrijenja u njoj se ubiju bacili nastali od ustajalosti, ideološke, lokalne i nacionalne zatrovanosti.
Zato je od presudne važnosti u ovom svečarskom ambijentu početi s dalekosežnim i sistematskim propitivanjem kako obrazovne ustanove Islamske zajednice mogu držati otvorenim puteve stjecanja nekontaminiranog znanja o vjeri koje će svim ljudima, a ne samo muslimanima, zdravo i obilno hraniti i milovati dušu i um, znanja na kojem će izrastati ljudska plemenitost, dobrota, moral i poštenje? Kako vršiti detoksikaciju zaraženih plodova i istodobno kultivirati nove plodove znanja o vjeri i pobožnosti koji nasušno trebaju i prijaju duši i umu svakog čovjeka?
Ozbiljno se ima uzeti u obzir konstatciju dekana FIN dr. Zuhdije Hasanovića u razgovoru za Preporod: „Ovo je prilika da se učini ozbiljna analiza rada Fakulteta islamskih nauka, kao i drugih obrazovnih ustanova Islamske zajednice i da se precizno utvrdi koje su to pozitivne aktivnosti s kojima treba nastaviti, a gdje su slabosti, posrnuća i mogućnosti poboljšanja koja treba izvršiti radi prosperiteta svih nas.“
Dekan Hasanović je naglasio da su četrdesete godine u pojedinačnim životima vrijeme duhovne i intelektualne zrelosti, a u radu institucija sasvim dovoljan period za odgovorno sagledavanje prijeđenog puta. Dakako, od doba zrelosti očekuju se još zreliji i plodonosniji rezultati.
U životu nekih ljudi nerijetko nakon doba zrelosti nastupi period senilnosti, drastičnog slabljenja i gubitka mnogih fizičkih i mentalnih funkcija, vraćanje u prošlost i ponovno življenje života i događaja koji su već jednom proživljeni, a koje je neumitni tok sudbine već odavno smjestio u historijske tokove i tradiciju. Sa obrazovnim ustanovama nije tako, što su starije to bi trebale biti kvalitetnije. Vjerujem da jesu i da će obrazovne ustanove Islamske zajednice i u budućnosti to stalno potvrđivati. Međutim, kada se već govori o zrelosti, ima smisla upozoravati na oprez kako doba naše obrazovne i intelektualne zrelosti ne bi u nekoj fazi skliznulo u doba obrazovne i intelektualne senilnosti ili besplodne imitacije prošlosti.

Sličica Želim Print

Ekrem Tucaković

Ekrem Tucaković je završio Gazi Husrev-begovu medresu i Fakultet perzijske književnosti te okončao magistarski studij iz književnohistorijskih nauka na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Dobitnik je nagrade “Najbolji prevodilac” u 2003. godini. Od 2006. je uposlenik Rijaseta, kao urednik portala islamskazajednica.ba; od 2009. rukovodilac Rijasetove Službe za odnose s javnošću, a od 1. aprila 2015. do 15. oktobra 2017.  glavni i odgovorni urednik Preporoda. Doktorirao je iz oblasti sociologije na temu odnosa Islamske zajednice s javnošću. 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro