U sudskom postupku koji je završen pred MRMKS u Hagu, Stanišić i Simatović, najviši funkcioneri obavještajne službe Srbije (SDB) proglašeni su krivim. Osuđeni su na po petnaest godina zatvora. Umješanost rukovodstva Srbije, tadašnje SR Jugoslavije na čelu s Miloševićem, u agresiju na Bosnu i Hercegovinu ovom presudom je i sudski potvrđena. Njome je sudski dokazan i potvrđen karakter onoga što je srbijanski politički, vojni, policijski i obavještajni vrh planirao i sprovodio u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995. godine.

Jesmo li mi, građani Bosne i Hercegovine, znali da je Srbija orkestrirala agresiju na Bosnu i Hercegovinu? Jesmo li bili svjedoci da su specijalne jedinice različitih vojnih, policijskih i obavještajnih institucija Srbije planirale i činile nezamislive zločine protiv čovječnosti po Bosni i Hercegovini? Jesmo. Naše živote su u dobroj mjeri odredili udruženi zločinački poduhvati. Ovaj, za koji su 31. maja 2023. presuđeni dvojica najbližih Miloševićevih saradnika, uokvirio je ram za sliku Srbije kakvu smo preživjeli. I koja više pred međunarodnom javnošću ne može uzmicati od odgovornosti. Ne samo da su, u provođenju zločinačkog poduhvata, institucije tadašnjeg režima pružale logistiku i podršku nego su aktivno i u kontinuitetu učestvovale u etničkom čišćenju, progonima i zločinima protiv čovječnosti. Jedinice za specijalne namjene koje su pripremane, obučavane i plaćane kroz SDB kojim su Stanišić i Simatović rukovodili bile su poznate po teroru i okrutnostima. U zločinačkim pohodima za sobom su ostavljali dokaze, bilježeći neke od najstrašnijih zločina koje su činili – i Crvene beretke, Arkanovi tigrovi, Škorpioni, Beli orlovi, Žute ose, Mauzerova srpska nacionalna garda i mnogi drugi. Sjećate li snimaka strijeljanja srebreničkih mladića u Trnovu? Taj zločin je paradigma, najvjernija ilustracija onoga što su jedinice za specijalne namjene iz institucija Srbije činile po Bosni i Hercegovini.

Ova presuda jeste historijska i trebala bi imati političke i pravne implikacije na Srbiju. Njeno minimiziranje u javnosti, ma s čije strane i s kojim namjerama dolazilo, neće pomoći. Stoga će biti od izuzetne važnosti da se domaći pravni stručnjaci angažiraju u sagledavanju svih aspekata onoga što je naslijeđe procesa vođenih pred Haškim tribunalom. Država Bosna i Hercegovina i njene institucije imaju odgovornost da ovom pitanju pristupe krajnje temeljito. Udruženi zločinački poduhvati u agresiji na Bosnu i Hercegovinu su presuđene sudske činjenice.

Suđenje je dugo trajalo. Ovom presudom Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove u Hagu poništilo je presudu iz 2021. godine i odbilo žalbe Stanišića i Simatovića po svim tačkama. U sažetku presude čuli smo kako su Stanišić i Simatović “dijelili namjeru da promovišu zajednički zločinački plan da se nasilno i trajno ukloni većina nesrba s velikih područja Hrvatske i Bosne.” Komentirajući presudu, glavni tužitelj Haškog tribunala, Serge Brammertz, kazao je kako je presuda “potvrdila da je UZP obuhvatao mnoge dijelove BiH, ali i Hrvatske”, te kako je “pokazala da u BiH nije bio građanski, već međunarodni sukob u kojem su sudjelovala i politička vodstva susjednih zemalja, u ovom slučaju rukovoditelji obavještajnih službi, konkretno Beograda. Ponovno ističem da se ovdje radi o individualnoj kaznenoj odgovornosti vojnog i političkog vodstva, u ovom slučaju rukovoditelja obavještajnih službi”, kazao je Brammertz. Podsjetio je i na još jedan presuđen UZP, kazavši: “Istovremeno, presuda u Predmetu Prlić također potvrđuje da su i vlasti u Zagrebu bile dio UZP-a, povezane s počinjenjem zločina u BiH”.

Brammertz je naglasio da, unatoč tome što je ovo posljednja haška presuda, rad se nastavlja jer je ostalo mnogo nezavršenih predmeta koji se tiču ratnih zločina u cijeloj regiji.

Iz Srbije muk. Osim kratkih medijskih izvještaja – nema komentara. Svi znaju šta ova presuda znači. Stanišić, bivši šef Državne bezbjednosti Srbije, i njegov zamjenik Franko Simatović, bili su ključni igrači i vrh režima bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića. Imali su moć. Imali su kontrolu. Za dio onog što su učinili su presuđeni. I bez obzira na trenutnu situaciju, nema više prostora za negiranje uloge Srbije. Neće ga biti ni ubuduće jer će ta uloga s protokom vremena biti dodatno rasvijetljena. Posebno kada budu skinute i oznake tajnosti s dokumenata iz ovog ali i drugih procesa vođenih u Hagu. A ratni zločini ne zastarijevaju.

Šta će se dalje događati? Ova presuda jeste historijska i trebala bi imati političke i pravne implikacije na Srbiju. Njeno minimiziranje u javnosti, ma s čije strane i s kojim namjerama dolazilo, neće pomoći. Stoga će biti od izuzetne važnosti da se domaći pravni stručnjaci angažiraju u sagledavanju svih aspekata onoga što je naslijeđe procesa vođenih pred Haškim tribunalom. Država Bosna i Hercegovina i njene institucije imaju odgovornost da ovom pitanju pristupe krajnje temeljito. Udruženi zločinački poduhvati u agresiji na Bosnu i Hercegovinu su presuđene sudske činjenice. Historičarima, istraživačima, pravnicima i medijima u Bosni i Hercegovini predstoji jedan od najozbiljnijih zadataka koji su ikada imali. Zbog dječaka s vezanim rukama na leđima. Ubijenih djevojčica s cuclama. Silovanih djevojaka i žena. Masovnih grobnica. I zbog svih nas koji svoju budućnost imamo u Bosni i Hercegovini najvažniji zadatak je da udružene zločinačke poduhvate od sada vidimo samo u udžbenicima historije.