digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Šta bi bilo kada bi te Poslanik a.s., posjetio?

Autor: Bilal ef. Hodžić Decembar 12, 2015 0

Nalazimo se u danima mjeseca rebiul-evvela. To je mjesec kada se najviše govori o ličnosti našeg Poslanika s.a.v.s. Znamo da je naš Poslanik a.s., već dugo vremena u blizini svog Gospodara, da nije bar fizički sa nama.

Želio bih da se svi mi zapitamo šta bi bilo kada bi Allahov Poslanik s.a.v.s., Allahov miljenik odlučio da nas posjeti, da dođe u naše kuće i stanove. Pitam se da li bi nas Poslanik prepoznao? Pitam se kako bi ga mi dočekali? Pitam se, da li bi se tom susretu radovali? Da li bi nas bilo strah? Da li bi voljeli da Poslanik s.a.v.s., što duže ostane sa nama ili bi jedva čekali da on ode???

Ljude bi kada je Poslanik s.a.v.s., u pitanju mogli podijeliti na tri grupe.

Prva grupa ljudi je ona koja bi s nestrpljenjem iščekivala njegov dolazak. Koja bi se njegovoj posjeti radovala isto onako kao što su se Ensarije radovale dolasku Allahova Poslanika u Medinu, pa su izlazili ispred Medine, penjali se na Senijjetil-veda’ ne bi li Poslanika što prije ugledali. Kada su ga vidjeli, kakva li je samo radost zavladala Medinom. Bila je to radost od koje ljudska srca nisu mogla da miruju, nisu mogla da šute. Medinom se zaorila poznata ilahija koju i mi često učimo. Sa svih strana se čulo: Taleal bedru alejna min senijjetil veda’…Puni mjesec nas obasjao od Senijjetil-veda’… Kakva li je bila samo radost Medinelija. Svaki od njih se potajno nadao da će Poslanik s.a.v.s., baš njemu doći, da će odsjesti u njegovoj kući, da će on moći da ga ugosti i da služi. Pogledajmo samo kako su se Ensarije borile i potajno radovale da Poslanik s.a.v.s., bude njihov gost. Danas ćemo ovu gostoprimljivost veoma teško naći. Šta nam je? Jesmo li postali i mi pravi zapadnjaci?

 

 Jedan od Ensarija zvani Ebu Ejjub El-Ensarijj je tog dana bio najradosniji čovjek na zemaljskoj kugli. Deva Allahova Poslanika s.a.v.s., se zaustavila upravo ispred njegove kuće. Ebu Ejjub je bio radostan, a ostali su bili tužni. Bilo im je žao što Poslanik s.a.v.s., nije kod njih svratio. Zamislimo šta bi bilo kada bi se kod nas ovako odlučivalo? Pa da gost ide od stana do stana, od kuće do kuće i gdje mu auto stane, taj ga mora primiti.

Ebu Ejjub je pritrčao devi Allahova Poslanika i uzeo ono malo njegovih ličnih stvari kao da nosi najveće blago ovoga svijeta. Nije to mala stvar. To je ogromna počast za Ebu Ejjuba. Poslanik s.a.v.s., će biti njegov gost.

Kako li ga je samo Ebu Ejjub ugostio. Iznio je pred Resulullaha sve što je imao, ali ga je počeo mučiti jedan problem. Htio je pod svaku cijenu da Poslanik s.a.v.s., spava na gornjem spratu, a on i žena na donjem. Poslanik je rekao da on želi biti na donjem spratu. Te mu Ebu Ejjub obrazloži  i reče: „O Božiji Poslaniče, ne mogu sebi dozvoliti da ispod mene spava Allahov Poslanik s.a.v.s., i da na njega pada prašina dok se ja okrećem u postelji. Subhanallah!!! Čak ni prašinom nije htio da ezijeti Allahova Poslanika s.a.v.s. Da li smo i mi takvi? Da li gledamo da ugostimo musafira što je moguće bolje? Da li pazimo šta govorimo i kako se izražavamo?

Ako bi ovako na ovaj način dočekali Poslanika kao što ga je Ebu Ejjub dočekao, onda si ti od onih koji ga iskreno vole, a čovjek će na budućem svijetu biti sa onim koga je volio na ovom.

     

Druga grupa ljudi je ona koja uopšte ne mari za Poslanikov dolazak. Uopšte ne postavljaju sebi takva pitanja. Ne raduju se njegovom dolasku i ne bi željeli da ih Poslanik s.a.v.s., posjeti. Zašto? Zbog čega?

 Razlog je sasvim jednostavan. Prije nego bi Poslanik s.a.v.s., došao morao bi temeljito očistiti svoju kuću. Isprazniti regale i podrume od alkohola i pivskih gajbi. Morao bi pobaciti u smeće kojekakve revije i časopise. Morao bi uništiti video kasete nemoralnog sadržaja. Morao bi ukloniti iz kuće razne postere, slike i kipove. Hazreti Aiša r.a., je okačila na prozor zavjese sa likovima živih bića, kada je to Poslanik vidio rekao joj je da to skine, te reče: “Tako mi Allaha, meleki ne ulaze u onu kuću u kojoj se nalaze slike, kipovi ili pas”. A zamislimo one koji su i cuku učinili dijelom svoje porodice. Zamislimo šta bi Poslanik na to rekao onima koji su dozvolili da im pas mirno šeta po kući.

Zatim, zar bi se smio u Poslanikovom društvu ponašati kao što je i prije. Ne bi se smio ružno izražavati. Ne bi smio psovati. Zar bi žena smjela izaći pred Poslanika bez marame bez hidžaba? Za ovakve Poslanikov dolazak bi bio čista blamaža. To bi bio teret koji ne bi mogao da podnese. Ako pripadaš ovoj grupi onda si ti od onih koji odbijaju da uđu u Džennet.

Ima i onih koji govore da bi voljeli da Poslanik s.a.v.s., dođe i u njihov dom ali su neiskreni u svojoj ljubavi. Takvi bi sve ovo pomenuto uklonili, dodvoravali se Poslaniku, sa njim najljepše razgovarali, ali čim bi Poslanik s.a.v.s., otišao nastavili bi da žive po starom.

Primjer ovih ljudi Allah spominje u Kur’anu te kaže:

“A kada ti munafici dođu govore mi svjedočimo da si ti doista Allahov Poslanik, Allah najbolje zna da si ti uistinu Njegov Poslanik, Allah svjedoči da su munafici pravi lažljivci.” (El-Munafikun, 1)

Mi možda ne možemo ni da shvatimo šta znači imati Poslanika pored sebe, jer nismo sa njim živjeli, ali su nam zato oni koji su živjeli sa Poslanikom to najbolje pokazali. Poslanik je bio uzor koji se slijedi, u svemu što čini i radi. Jedne prilike je Poslanik s.a.v.s., dok je klanjao izuo svoju nanulu, te su svi ostali ashabi to isto uradili misleći da se tako mora učiniti. Poslije namaza Poslanik s.a.v.s., im je objasnio da mu je došao melek Džibril i obavijestio ga da je njegova nanula nečista. Vallahi, mene bi bilo strah da bilo sta učinim u prisustvu Poslanika. Bojao bih se za svoje postupke, za svoje riječi, za svoje misli. Zašto??? Zato što je Poslanik s.a.v.s., taj koji uvodi u Džennet, a izvodi iz Džehennema. Zamisli da uvrijediš Poslanika s.a.v.s. Zamisli da se Poslanik s.a.v.s., na tebe naljuti.

 

Ja Rabb, kako ne osjećamo da se Poslanik doista na neke razljutio, jer ga nisu kako treba prihvatili u svojoj kući. U tim kućama se ne čuju Allahove riječi, niti riječi Poslanika. Ne čuje se: Kalellahu ve kale resulullah-rekao je Allah i rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s. Ali se zato čuje: Rekao je Huso i Haso, rekla je Fata i Zlata. U tim kućama ima mjesta za sve drugo ali nema mjesta za Poslanika. Poslanika s.a.v.s., ne možemo ugostiti kao živu ličnost, ali ga možemo svaki dan u svojoj kući imati. Oni koji žive i rade onako kako je Poslanik živio i radio oni su ugostili Poslanika na najljepši mogući način, a oni koji ga ne slijede oni odbijaju da im Poslanik s.a.v.s., bude gost.

      Ja Rabb, Ti nas učini od onih koji slijede Poslanika, koji rade ono sto je najljepše i koji se vesele susretu sa njim u džennetskim basčama. Amin.

 

 

 

 

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine