Redakcija

Redakcija

Alžirske vlasti su u proteklih 14 mjeseci vratile više od 13. 000 migranata preko Sahare u Niger i Mali, prenose agencije. Vlasti te zemlje ranije su demantirale kritike da krše ljudska prava migranata koje vraćaju u njihove zemlje

Svjetske agencije tvrde da posjeduje video materijale koji prikazuju stotine ljudi koji lutaju Saharom, te podsjećaju da su masovna protjerivanja iz Alžira počela od 2017. godine, nakon što je EU pojačala pritisak na tu sjevernoafričku zemlju da zaustavlja migrante na putu za Evropu.

Portparol EU izjavio je da je Unija svjesna šta Alžirci čine, ali da suverene zemlje imaju pravo da protjeraju migrante sa svoje teritorije. Prema podacima Međunarodna organizacija za migracije na svakog migranta koji se utopio prelazeći Sredozemlje, dolazi dvoje koji su život izgubili u pustinji.

00Sličica Želim Print

Krađa najpoznatije slike na svijetu 1911. godine je izazvala do tada neviđenu medijsku pažnju

Mona Liza Leonarda da Vincija najpoznatija je umjetnička slika na svijetu. Leonardo da Vinci je sliku ponio sa sobom kada ga je francuski kralj Fransoa I pozvao da ga posjeti. Kralj je sliku kupio 1516. godine. Da bi bila dostupna običnom narodu, u vrijeme Francuske revolucije Mona Liza je postavljena u muzej Louvre u Parizu. Francuski državnik i vojskovođa Napoleon, sprovodeći svoju diktatorsku vlast nakon revolucije, uzeo je Mona Lizu i objesio je iznad kreveta u svojoj spavaćoj sobi. Nakon pada diktatora, slika je opet vraćen u Luvre.

Krađa jednog tako poznatog predmeta 1911. godine je bila vrlo neobičan događaj koji je izazvao ogromnu medijsku pažnju. Građani su masovno posjećivali Lovre da vide prazno mjesto gdje je stajala ukradena Mona Liza. Smatralo se da su krađu organizirali modernistički umjetnici, neprijatelji tradicionalne umjetnosti. Među osumnjičenima bio je i poznati moderni slikar Pablo Picasso, ali kako nije bilo dokaza, pušten je na slobodu.

00Sličica Želim Print

Dvije godine je prošlo dok nije otkriven pravi lopov. Bio je to talijanski sitni kriminalac Vincenzo Perugia koji je doselio u Pariz 1908. i radio u Louvru neko vrijeme. Došao je u muzej u bijeloj radnoj kecelji kakvu su nosili svi uposlenici Louvrea. Sakrio se i sačekao noć da se muzej zatvori, izrezao je sliku iz okvira i gurnuo je pod kecelju. Kad je muzej ujutro otvoren, hladnokrvno je izašao i odnio sliku u svoj stan. Sve do novembra 1913. uspješno se skrivao dok nije stupio u kontatkt s talijanskim trgovcem umjetninama Alfredom Gerijem. Ponudio mu je Mona Lizu za nagradu od 50. 000 lira. Perugia je otputovao u Firencu gdje je odsjeo u hotelu koji će kasnije promijeniti ime u hotel La Gioconda. Po dogovoru sa trgovcem umjetninama Gerijem sliku je donio u njegovu galeriju. Geri ga je ubijedio da sliku ostavi radi ispitivanja autentičnosti, a policija je istog dana uhapsila lopova. Perugia je, očigledno zadojen talijanskim nacionalizmom, pogrešno vjerovao da je Mona Lizu iz Firence ukrao Napoleon. Mislio je da će biti heroj i da zaslužuje nagradu za obavljanje patriotske dužnosti vraćanja slike u njenu domovinu - Italiju. Jedno vrijeme je bila izložena u galeriji Uffizi u Firenci, a mnogi posjetioci galerije su plakali od sreće što vide Mona Lizu u svojoj domovini. Perugia je dobio kratku zatvorsku kaznu, a Mona Liza je vraćena u Louvre gdje do danas mirno i sigurno visi na zidu poznatog muzeja.

DESET FAZA GENOCIDA

Juli 02, 2018

Genocid se nikada ne desi samo tako. Uvijek postoji sklop okolnosti koje se dešavaju ili se kreiraju kako bi se izgradila klima u kojoj se može desiti genocid. Naš list donosi grafiku “10 faza genocida” urađenu prema studiji Gregory H. Stantona, objavljenoj na stranici
www. genocidewatch. net

Priredio: Mirnes Kovač
Infografika: Safer Muminović

fazegenocida2

Prije tačno 555 godina u Milodražu!

On (tj. Bog) je jedini pomoćnik. (Tugra) Mehmed, sin Murad-hanov, vazda pobjedonosan! Zapovijed časnog, uzvišenog sultanskog nišana (znak) i svijetle carske tugre, osvajača svijeta je slijedeće:

"Ja, sultan Mehmed-han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam slijedeće: Neka niko spomenutim (kaluđerima) i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje. Neka oni bezbrižno stanuju u mome carstvu. A oni koji su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko veličanstvo, ni iko od mojih vezira, ni od mojih sluga, ni od mojih podanika, niti iko od stanovnika moga carstva, – ne vrijeđa i ne uznemiruje spomenute. Neka im ne upada i neka ih ne ugrožava i ne vrijeđa ni njih, ni njihove duše (živote), ni njihov imetak, niti njihove crkve. Isto tako neka im je dopušteno da dovedu čovjeka sa strane (iz tuđine) u zemlje moga carstva. Zbog toga spomenutim veledušno podarujem carsku zapovijed i zaklinjem se slijedećim teškim zakletvama: Tako mi Stvoritelja zemlje i neba, koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našeg velikog vjerovjesnika (Muhameda), i tako mi sablje koju pašem, – niko se neće protiviti onome što je napisano sve dokle god mi oni budu služili, dok se budu pokoravali i dok budu odani mojoj zapovijedi."

Napisano 28. maja u stanu Milodraž

00Sličica Želim Print

Završio je Filozofski fakultet u Sarajevu na odsjeku Bosanski jezik i književnost. Pohađao je i postdiplomski studij književnosti na istom fakultetu. Radi kao profesor književnosti u Sapni i Tuzli a do sada je objavio dvije zbirke poezije Nad Drinom 1996. i Generacijama nepoznatih predaka 1998. Bio je novinar, član nekoliko kulturnih i drugih organizacija i udruženja, recenzent i lektor. Uporedo sa radom u obrazovanju radi na razvoju web aplikacija pri BMG Tuzla.

 

ZID

Nje kao da nema

i gleda ga tek što mora

jer ne bira.

njemu nije težak pogled

otrpit će, kamen mu je

otvrdnuo u tren mramor, rubin kakav,

njegov um mu.

i žalit će

što se znaju, što se trpe

jer imaju

bijele plahte

i jastuke popeglane

jer imaju

zid od šutnje

i snom samo iste želje

a pod suncem riječi nijeme.

šta će sutra

po polasku na posao reći drugom?

sretno, hajde, vidimo se?

ili nijemo rukom mahnut

radujuć se svome poslu,

predajuć mu sebe

kao što se daju ljubavnici jedno drugom u naručje?

i za stolom

dok večera topla dimi

osjećajuć stegu, vrevu misli

oboje se zanimaju

samo za se, svoju tugu

dočekuju da ih spasi neka

tuđa sreća, smrt.

na kraju će otić jedno,

i samo u sobi tiho

poželjeti ono drugo

da u miru šute skupa.

jer je šutnja manje šutnja

kad se tuđi dah osjeti

pa makar zlovoljan bio

drug u tuzi - drug najpreči.

 

 

NEKOM ČOVJEKU, NEKOM PSU

Ponekad

Zalaj na mjesec

Na sunce

Zalaj na noge

Ružne plesačice

Zalaj i na mene

Ako me sretneš

Jer sve što se kreće

Zlo u sebi nosi

Dok se nebo stere

Umjesto zvjezdanih lađa

Zalaj na horoza

Nadvikuj mu pijev

Zalaj na seljaka

Njivu dok ob‘lazi

Kad zapjeva dječak

Zalaj mu na glas

Ali ne laj na smrt

Kad povorka na mezarje krene

Ne laj ni na život

Kad se rodi beba

Jer još si čovjek

Makar nečovjek bio

Iako na oblak laješ

I ono što oblak krije.

 

 

IGRA

Otišli smo jednog popodneva

mi, djeca

u naču pećinu

i smišljali koga ćemo uzeti

za neprijatelja,

u modi više nisu bila stabla

stalaktiti,

krave na ispaši

Podijelili smo se u dvije grupe

i ginuli

uživajući u svojoj domišljatosti

i genijalnosti

poslije smo

neki živi neki mrtvi

nastavili sa svojim učenjima

U džematu Bogovolja, lociranom uz granični prelaz Hadžin Potok, između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na teritoriji općine Cetingrad, pri Medžlisu Islamske zajednice u Karlovcu, 06. maja 2018. ili 20. ša’bana 1439. h. godine svečano je otvorena džamija

Posebnost džemata što je prvi na području Karlovačke županije koji uz džamiju ima i munaru, odnosno što je uz onaj u Gunji, Zagrebu i Rijeci četvrti vjerski objekat takve vrste u Hrvatskoj. Ovom činu radosti prisustvovao je, osim džematlija Bogovolje kao domaćina, veliki broj gostiju i zvanica iz vjerskog, političkog i društvenog života s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine među kojima predsjednik džematskog odbora u Bogovolji Ramo Hozanović, imami i glavni imami iz više džemata i medžlisa IZ u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, izaslanici Veleposlanstava Irana, Turske i Indonezije, predstavnici brojnih udruga, predsjednik Medžlisa IZ u Karlovcu Suljo Bašić, predstavnik Udruženja građana Semerkand iz Sarajeva Mirsad Topčagić, ravnateljice osnovnih škola u Cetingradu, Vojniću, Krnjaku, predstavnik OŠ u Topuskom, načelnici općina Cetingrad, Vojnić i Topusko, gradonačelnici gradova Karlovac, Slunj, Cazin i Bihać, župan Karlovačke županije Damir Jelić, župan Sisačko-moslavačke županije Ivo Žinić, predstavnici Katoličke i Pravoslasne crkve, tajnik Mešihata IZ u R Hrvatskoj mr. Nermin Botonjić, zamjenik predsjednika Mešihata Mevludi Arslani, predsjednik Sabora IZ u Hrvatskoj dr. Ferid Latić, umirovljeni zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić i predsjednik Mešihata IZ u Hrvatskoj dr. Aziz Hasanović.

 Osnivanje džemata i početak gradnje

Iako je bilo predviđeno da se zvanični program svečanosti realizuje u prostranom džamijskom predvorju zbog kiše je održan unutar džamije. Moderator programa Kenan Alagić je izrazio dobrodošlicu prisutnima, a zatim se skupu obratio imam domaćin Almir ef. Šabić. On je, uz ostalo, rekao da je džemat Bogovolja osnovan 2003., da broji 80 domaćinstava; da su se početne vjerske aktivnosti odvijale u četiri privatne kuće; da je rahmetli Džemila Durmić uvakufila 4500 kvadratnih metara zemlje za mesdžid čija je izgradnja počela 2005; da se mesdžid s mektepskom učionicom, uredom i stanom za imama ukupne površine 350 kvadratnih metara počeo koristiti sredinom 2007. godine; da džemat ima vlastitu parcelu za mezarluke koju je uvakufio hadži Smail Hozanović; da je izgradnja munare finansirana najvećim dijelom sredstvima džematlija i da je gradnja trajala oko 3 godine, računajući dobijasnje građevinske dozvole i pripremne radnje. Dalje su se skupu obratili načelnica općine Cetingrad Marina Kalić, u ime Udruženja Semerkand iz Istanbula sa predstavništvom u Sarajevu Mirsad Topčagić, glavni imam Medžlisa IZ u Karlovcu Admir ef. Muhić, gradonačelnik grada Cazin mr. Nermin Ogrešević, gradonačelnik grada Karlovac Damir Mandić, župan Karlovačke županije Damir Jelić i predsjednik Mešihata IZ-e u R Hrvatskoj i zagrebački muftija Aziz Hasanović.

Ne tako česte svečanosti

Glavni imam Admir ef. Muhić je rekao: „Čast mi je uz imama Almira ef. Šabića biti domaćin ovoj velikoj svečanosti koje u Hrvatskoj nisu česte, možda desetljećima jedna od druge. Ponosan sam imam ovog Medžlisa i ponosan na one koji su činili sve kako bi ova džamija danas ugledala svjetlo dana.“

Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftija dr. Aziz ef. Hasanović u svojoj besjedi je kazao: “Ljudi grade džamije, a džamije grade ljude. Džamije mogu biti svjedok za i protiv, ovisno o tome kako se konzumira sve ono što Bog za vjernike propisuje, kao vjeru, odgoj, obrazovanje i razne vrste prevencija”. Dalje je podsjetio da se u Hrvatskoj živi život, a ne suživot, „suživot smo prevazišli“, da je 1.180 boraca Bošnjaka poginulo braneći državu Hrvatsku, te da ta činjenica obvezuje njega, imame i sve ostale da se u Hrvatskoj gradi društvo po mjeri svih njenih građana bez obzira na vjeru, naciju, podrijetlo, boju kože, spol ili bilo koju drugu odrednicu.

Inače, svečanosti u Bogovolji je prethodio čin stavljanja u funkciju gasulhane u Širokoj Rijeci, džemat Maljevac gdje je domaćin bio Admir ef. Muhić.

U organizaciji Islamske organizacije Milli Goruš (IGMG) i humanitarne organizacija ‘’Hasene International’’, 2. maja 2018. u njemačkom gradu Kelnu je održana Međunarodna konferencija pod nazivom “Kriza Rohinja i moguća rješenja”.

 00Cijeli tekst

Kelnska deklaracija

Preambula:

  1. Prava ljudi na život, slobodu i težnju za srećom neotuđiva su prava. Ni jedna vlada, narod ili zajednica ne može prisvajati niti kršiti ova prava.
  2. Počinitelji genocida i zločina protiv čovječnosti, bilo da su državni ili nedržavni akteri, i oni koji im pružaju pomoć i podršku moraju snositi odgovornost. Direktno odgovorni i oni koji su njihovi saučesnici moraju biti izvedeni pred lice pravde, pojedinačno i kolektivno.
  3. Treba priznati ulogu onih koji su preuzeli odgovornost da podrže i štite progonjene žene, muškarce i djecu, ublažavaju štetu odnosno koji su dali sve od sebe da učine pravu stvar i koji, kao takvi, služe kao primjer drugima.
  4. Odlučno naglašavamo predanost da spriječimo mučenje, zločine, djela genocida i masovnog nasilja te da ponovo uspostavimo, zaštitimo, promoviramo i osiguramo poštivanje ljudskih prava za sve.

Mi, sudionici međunarodne arakanske konferencije o «krizi Rohinja i mogućem rješenju», ovim putem

  1. Pozdravljamo sazivanje Međunarodne arakanske konferencije o krizi Rohinja i mogućem rješenju, koju je organizirala organizacija Hasane International, Keln, Njemačka.
  2. Zahtijevamo od međunarodne zajednice otvorenu posvećenost brzom i odgovarajućem rješavanju izbjegličke krize Rohinja.
  3. Priznajemo pojam «odgovornost za zaštitu» koji obavezuje međunarodnu zajednicu da štiti izbjeglice kroz višestruke intervencije usmjerene, između ostalog, na suzbijanje pojava strašnih međunarodnog zločina poput genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti.
  4. Pozivamo Ujedinjene nacije i druge članove međunarodne zajednice da koriste diplomatske kanale kako bi pružili odgovarajuću humanitarnu pomoć i drugu podršku i osigurale zaštitu i prava žena, djece i drugih ranjivih skupina Rohinja.
  5. Priznajemo da svi pripadnici naroda Rohinja imaju pravo da se vrate u svoju domovinu. Pozivamo međunarodnu zajednicu da osigura njihov dobrovoljni, dostojanstven, informiran i siguran povratak u zemlju njihovih predaka u Mijanmaru s punim građanskim pravima i etničkim identitetom i da insistiraju da Mijanmar donese zakone koji podržavaju socio-kulturna, politička i ekonomska prava Rohinja.
  6. Pozivamo međunarodnu zajednicu da opsežno istraži počinjena djela genocida, masovne zločine, zločine protiv čovječnosti i djela etničkog čišćenja u Mijanmaru i da zahtijeva krivično gonjenje i kažnjavanje onih koji su odgovorni za takve zločine te za zaštiti Rohinje od daljnje opasnosti.
  7. Naglašavamo važnost i potrebu jačanja saradnje na različitim nivoima, unutar zajednice, civilnog društva, na regionalnom, nacionalnom i međunarodnom nivou kako bi se spriječilo nastavljanje masovnog nasilja nad narodom Rohinja.
  8. Iskazujemo solidarnost i podršku Vladi Bangladeša u njihovim nastojanjima da osiguraju i zaštite progonjenu zajednicu Rohinja i pronađu trajna rješenja izbjegličke krize Rohinja, poštujući pri tom načela vladavine zakona i međunarodnih normi i praksi.
  9. Naglašavamo potrebu za konstruktivnijim osnaživanjem Rohinja, naročito žena i njihovim angažiranjem kao liderica u iznalaženju budućih rješenja održivog razvoja u skladu s ciljevima održivog razvoja.
  10. Pozivamo zemlje, pojedinačno i kolektivno, uključujući regionalna i međunarodna tijela, da nametnu sveobuhvatnu sankciju Mijanmaru sve dok ne okonča genocid, vrati državljanstvo stanovništvu Rohinja, ukine aparthajdne zakone i vrati imovinu i zemljište raseljenoj populaciji Rohinja.
  11. Podržavamo posebnog izvjestitelja UN-a u njegovoj preporuci da Mijanmar «uspostavi dokumentacijsku strukturu za prikupljanje, mapiranje i očuvanje dokaza o kršenjima i povredama ljudskih prava i svjedočenju izbjeglica iz Cox Bazara» i pozivamo Generalnu skupštinu UN-a da provede preporuku u cilju krivičnog gonjenja počinitelja međunarodnih zločina, uključujući genocid i zločine protiv čovječnosti, pred bilo kojim sudskim mehanizmom koji je nadležan za gonjenje tih zločina.
  12. Obvezujemo se da ćemo redovno revidirati mehanizam u pogledu sadržaja i provedbe “Kelnske deklaracije”.

Potvrdila Međunarodna konferencija o «krizi Rohinja i potencijalnim rješenjima», u hotelu Maritim u Kelnu, 3. maja 2018.

Britanska premijerka Theresa May se bezrezervno izvinila Abdu-l-Hakimu Belhaju i njegovoj supruzi Fatimi Boudchar u svoje i u ime vlade zbog uloge Velike Britanije u njihovom izručivanju libijskim vlastima i „užasnog tretmana kojima su bili zbog toga izloženi“. Sadržaj pisma izvinjenja ovom bračnom paru, žrtvama operacije izvedene uz koordinaciju sa MI6,  javno je objavljen. Premijerka May je u njemu priznaje da je Britanija trebala učiniti više da zaštiti par od maltretiranja, te da je pogrešno propustila prilike da im pomogne dok su držani u zatvorima u Libiji.

Britanska premijerka u pismu posebeno ističe žaljenje zbog tortura kojima je bila izložena Fatima Boudchar koja je u vrijeme hapšenja bila u petom mjesecu trudnoće. „Jasno je da ste oboje bili podvrgnuti užasnom postupanju i da ste mnogo propatili. Vlada Velike Britanije je uvjerena u vaše tvrdnje. Nijedno od vas nije trebalo biti tretirano na ovaj način. Akcije Vlade Ujedinjenog Kraljevstva doprinijele su vašem zatvaranju, izručenju i patnji. (...) U ime Vlade Njenog Veličanstva bezrezervno se izvinjavam. Mi duboko žalimo zbog teškoća zbog kojih ste oboje propatili i naše uloge u tome. Britanska vlada je naučila puno lekcija iz tog perioda“, stoji u ovom pismu koje je Belhaju lično predao britanski ambasador u Istanbulu, te ističe da trudnoća Fatime Boudchar u to vrijeme činila cijelu situaciju još težom.

 00Sličica Želim Print

Boudchar i njihov danas 13-godišnji sin Abdurrahim su imali priliku u Londonu s javne galerije promatrati sjednicu britanskog parlamenta na kojoj je glavni pravobranilac Jeremy Wright obavijestio zastupnike da je vlada nakon posredovanja postigla potpuno i konačno poravnanje sa parom koji je povukao svoje zakonski opravdane zahtjeve protiv britanske vlade. 

Downing Street je potvrdio da će parlamentarni odbor za obavještajne i sigurnosne poslove (ISC) imati pristup svim vladinim dokumentima o slučaju Belhaj zbog odvojene istrage o izručenju, o čemu će se ​​kasnije ove godine očitovati.

Bračni par Abdu-l-Hakim Belhaj i Fatima Boudchar su vodili ovu pravnu bitku šest godina. Uhapšeni su 2004. na Tajlandu i odvedeni u zatvor u Libiju gdje je Belhaj mučen i osuđen na smrt. Oslobođen je šest godina kasnije. Njegova supruga je bila u petom mjesecu trudnoće na dan ove otmice. Oslobođena je malo prije porođaja.

Nakon što je primio pismo izvinjenja od britanske premijerke Belhaj je u izjavi za britanski list The Guardian pozdravio ovaj čin izvinjenja britanske lade. „Od prvog trenutka sam insistirao da se moraju izviniti. Nikada nisam tražio novčanu nadoknadu, jer ne želim da se to nameće poreznim obveznicima, da se ta patnja brzo završi, ali ono zbog čega smo pribjegli sudu je njihovo odbijanje naših zahtjeva da se izvine. Pozdravljam ovaj korak, prihvatam izvinjenja i nadam se da se ovo isto neće ponovi sa nekim drugim. „

„Važno je da postupamo u skladu sa našim vrijednostima i u skladu sa vladavinom prava“, kazao je generalni pravobranilac Wright.

Advokatica Belhaja i njegove supruge Cori Crider , koja ih je zastupala ispred organizacije za zaštitu ljudskih prava Reprieve je izjavila da se radi o izvinjenju koje je bez presedana.”Šire je i dublje i iskrenije od svakog izvinjenje koje smo imali prilike vidjeti otkako imamo rat protiv terorizma”, rekla je Crider.

Moto i motiv EU

Maj 24, 2018

Povodom obilježavanja Evropske sedmice i Evropske godine kulturne baštine Direkcija za evropske integracije Vijeća ministara Bosne i Hercegovine organizirala je 10. maja „Dan otvorenih vrata“.

U prvom dijelu programa gostima su se obratile profesorica s Akademije likovnih umjetnosti dr. Amra Zulfikarpašić, koja je bila i predsjednica Komisije za izbor vizualnog identiteta procesa evropskih integracija BiH, i Nahla Nukić, autorica slogana i loga „Embrace Diversity“. Profesorica Zulfikarpašić i autorica Nukić su govorile o vizualnom rješenju, razlozima zbog kojih je logo i slogan evropskih integracija BiH odabran i porukama koje sadrži.

U drugom dijelu „Dana otvorenih vrata“ izuzetno zanimljivo predavanje održao je i dr. Adnan Efendić, vanredni profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Profesor Efendić je predstavio rezultate višegodišnjeg istraživanja o utjecaju etničke diverzifikacije na razvoj biznisa i društveno odgovorno ponašanje s akcentom na pitanje da li je etnički pluralizam u BiH poslovna mogućnost ili prepreka, te kako raznolikost može biti stimulans razvoja biznisa.

Raznolikost kao stimulans razvoja biznisa

 S obzirom da u svijetu u kakvom živimo ekonomija ima najkonkretniji upliv u zajedničke političke i svake druge institucije na putu ka evropskim integracijama to smo zamolili dr. Efendića da nam, imajući u vidu opredijeljenost Bosne i Hercegovine i želju da postane članica EU, odgovori na pitanje: Koliko se BiH kao multikulturalna zemlja, koja je uvijek gajila raznolikost kao svoju vrijednost, može pronaći u EU, odnosno koliko BH raznolikost utječe pozitivno ili negativno na ekonomiju BiH? Prof. Efendić ističe:

“Bosna i Hercegovina je kroz svoju povijest oduvijek gajila kulturnu raznolikost, a evropsku budućnost, također, prepoznaje u svojoj specifičnosti. Najnovija ekonomska literatura identificira važnost raznovrsnih etničkih dimenzija u ekonomiji. Kao ekonomista istraživač želio sam provjeriti ovo za nas bitno istraživačko pitanje – da li BiH raznolikost ima ekonomske efekte na pojedinca, porodicu, poslovni sektor i društvo u cjelini?

 Ono što je zanimljivo jeste da nalazimo jedan konzistentan pozitivan učinak etničkog pluralizma u BiH, kako na ekonomski uspjeh pojedinca koji živi u takvoj sredini, tako i na poslovni sektor i društveni kapital zajednice. Rijetkost je dobiti ovako stabilne nalaze u ekonomiji, koji potvrđuju da je etnička raznolikost u BiH ekonomski resurs. Samim tim, BiH slogan za integrisanje u EU «prihvatimo raznolikost» (Embrace diversity) odražava i vrlo korisnu ekonomsku politiku. Budućnost etnički heterogene BiH u Evropskoj uniji, zajednici raznolikih zemalja, je sasvim prirodno opredjeljenje koje donosi ekonomske koristi za sve građane“.

00Sličica Želim Print

Nakon što su posmrtni ostaci izgorjelih u Hemlijaškoj lomači prebačeni u zajedničku grobnicu u mezaristanu u Hemlijašima 1997., 2016. su ekshumirani, identifikovani i konačno, nakon 26 godina čekanja, ukopani u svoje mezare


Allah me ostavio da svjedočim za ove tabute

Tog 8. maja 1992. godine među deset zarobljenih Bošnjaka u štali strijeljanih, a zatim spaljenih, bio je i Alija Ibrišević, danas jedini preživjeli svjedok ovog užasnog zločina o kome neumorno svjedoči 26 godina.

„Cijeli taj dan je pucalo. Bili su nam sve bliže i bliže, a nas samo deseterica. Morali smo pobjeći u šumu. Spustiti smo se u potok, a četnici došli s obje strane. Dozivali su se muslimanskim imenima, Huso, Alija..., i predveče nas zarobili u onoj šumi tamo – Jasik se zove, a onda odveli u štalu kod potoka. Štala mala, tri sa tri“, prisjeća se Ibrišević i pokazuje u pravcu šumice nedaleko od džamije u Hemlijašima, a zatim nastavlja: „Prvo su rekli da ispraznimo džepove i uzeli nam sve što smo imali. Onda su se dogovarali ko će nas strijeljati. U sebi sam govorio: Bože ja te volim, pa dao i smrt, hvala ti.“

-„Uđoše u štalu i jedan kaže ubijaj ovu turu, a ja ću sljedeću“, nastavlja Ibrišević, koga su meci rafalne paljbe mimoišli. Dva metka su mu prošla kroz jaknu. „Čujem viču: daj sjeno, pali!“ Jedan viče: uđi vidi jesu’l balije žive, ali, žurilo im se ... Ja vidim nisam oštećen, a srce hoće da iskoči“, prisjećao se Ibrišević preživljavajući po ko zna koji put strahote kojima je svjedočio.

Alija se uspio izvući iz štale i dok je bježao prema šumi zaustavio ga je drugi preživjeli, teško ranjeni Omer Mehmedović. „Vodio sam ga uz rijeku, vukao za sobom i preživio je hvala Bogu. Umro je prije nekoliko godina“, kaže Alija i dodaje: „Allah mene ostavio da svjedočim. Ko bi sad prič’o da mene nema? Vidiš ove tabute. Tabuti šute. Oni ne mogu govoriti, ja za njih svjedočim dok sam živ.“

„Omera su rafalom pokosili po stomaku. Drob koja mu je od toga izišla, košuljom je stegao i puzeći izašao kroz prozor u štali kroz koji se baca džubre...“, slušamo kako priča Ismeta Vildić, supruga Mustafe Vildića izgorjelog u Hemlijaškoj lomači sa još pet članova ove porodice. Sa njom je i Ibran Vildić koji je u ovoj dženazi u Hemlijašima ukopao oca i brata, Ibrahima i Pašana i amidžu Muju. „Tužilaštvo BiH do sada nije uradilo ništa. Postoje svjedoci, jedan od njih je još uvijek živ. Znaju se imena počinilaca, a i ovih osam mezarova su dokaz tog zločina“, kaže Ibran koji je u ovoj dženazi ukopao i dajdžu Ibrahima Turkića, oca Mihnete Halilović koja je na ovu dženazu došla iz Danske. Njen brat Ismet je prvi vidio zgarište sa spaljenim kostima i od tog strašnog prizora u maju 1992. pogodio ga je infarkt.

 00Cijeli tekst

Mina Mujanović je došla iz Njemačkoj da sa sestrom isprati oca Smaila Vildića.

Nedžibu Zuliću su na dženazu došle tri kćerke sa porodicama, Zarfija Selimović, Refija Smailović i Zejfa Sinanović. Sa njima je i Sadeta Husić koja je prije pet godina u Potočarima ukopala muža Suada Husića. „I ja sam ukopala samo nekoliko košćica od muža. Čekala godinama da se nađu. Djeca ga nisu ni upamtila. Jedno mi dijete imalo samo 40 dana, drugo dvije i po godine kad smo krenuli za Tuzlu, a on ost’o u Potočarima. I eto te košćice pronašli prije 5 godina, a djeca se sve nadala doći će babo ... Dok se kosti ne nađu sve se nadaš nekom čudu, doći će, ispašće odnekud živ... Davali smo im pare kad su govorili da je živi, da je u nekom logoru, da ga mogu izvući ...“, s uzdahom govori Sadeta.

Oni koji su ovaj zločin počinili neće se smiriti ni na Ovom, ni na Onome svijetu

Najstarija žrtva koje je pronađena u ovoj masovnoj grobnici bio je Mustafa Kuduzović koji imao 67 godina kada je ubijen. Mnogobrojna rodbina i prijatelji su ispratili njega, kao i sve druge žrtve Hemlijaške lomače.

„Ne može ljudski um pojmiti takav zločinački i osvetnički čin, čin spaljivanja živih ljudi, sinova Ademovih“, kazao je tuzlanski muftija Vahid-ef Fazlović u svom obraćanju nakon dženaze. Podsjetio je da Allahove riječi u Kur’anu govore o vrsti ljudi koja je spremna da druge ljude baci u vatru i da ih spaljuje samo zato što su drugačiji, zato što su vjernici, a zatim zapitao: „Zamislite šta bi sa ljudskom civilizacijom bilo kad bi ljudi ustali jedni protiv drugih da se uništavaju zato što su različiti’!“

„Mi ne možemo shvatiti da se taj zločin može počiniti. Mi smo muslimani. Naša vjera, naš Šerijat nam strogo naređuje da u vatru, koju zapalimo zbog naših potreba, ne smijemo ništa živo spaliti. Kad palimo vatru u prirodi moramo dobro gledati ima li neki mrav da ga ne bi plamen vatre dokačio. To je naš din, naša kultura, civilizacija i naš duh“, kazao je muftija. Istakao je da su se duše ukopanih odmah smirile čim su se s tijelom rastavile. „A oni koji su to počinili, nikada, ni na Ovome ni na Onome svijetu, neće biti mirni. Moraju to znati i generacije koje dolaze poslije nas u ovoj našoj lijepoj zemlji u kojoj želimo živjeti sa svima koji je vole i zajedno s nama grade“, poručio je muftija Fazlović.

 

 

Stranica 1 od 29
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro