digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Kultura i nauka

Pripovijedačko magnovanje “starinskog kova”

Autor: MUSTAFA SMAJLOVIĆ Juni 07, 2016 0

Kako je pripovijedačko magnovanje “starinskog kova” očaralo čitatelje društevene mereže Facebook koji , i svojim komentarima u ovoj knjizi, svjedoče kako se iz Uzeirbegovog muhabeta, uz miris kahve i poetične slike, čuju glasovi, otkucaji sata (čitati: protok vremena), zvuk tihanog života…

Nageti nad knjigom kratkih priča “Hadžibeg” možemo sa užitkom gasiti čitalačku žeđ i usputno uživati i u lijepoj spoznaji kako smo na dobitku novih, korisnih spoznaja o moći pisane riječi, a odmah potom odgonetanja gotovo mistične tajne zašto je pripovijedanje Kemala Čopre osvojilo čitatelje planetarno raspletene društvene mreže Facebook.  Ovakvo pripovijedačko magnovanje, kako neko reče “starinskog kova”, ali moderne osnove u smislu povezivanja i premoštenja negdašnjeg i ovdašnjeg vremena, očaralo je čitatelje svih starosnih doba, o čemu svjedoče mnogobrojni komentari podastrijeti dokazima kako se iz Uzeirbegovog muhabeta, uz miris kahve i poetične slike, čuju glasovi, otkucaji sata (čitati: protok vremena), zvuk tihanog života... Drugim riječima, ovo jesu sestre pričama koje su nastajale u vremenu kada se mirnije, sporije, ali duže i zdravije živjelo, ali su ovovremenim događajima i ljudima “utkane” u savremene tokove života u kojima se brzo živi i još brže umire. Pripovjedački šarm našeg pisca, rođenog 1962. godine u Sarajevu, mozaički je razvrstan i lijepo posložen poput čarobnih šara na ćilimu istkanom na starinskim razbojima, sa vremenski uramljenom slikom na zidu na kojoj vidimo mudrog dedu, negdašnjeg usmenog pripovijedača, ali krunsku ljepotu priča treba tražiti u umjetničkoj protkanosti kroz dijaloge, opise, pjesničke slike i u ljekovitoj poruci i pouci koju nosi svaka od priča koje čine ovu pripovjedačku seharu do vrha punom i bogatom. 

Umijeće pripovijedanja

         Knjiga ima raritetnu vrijednost, jer priče su autorske umotvorine, autohtona prepoznatljivost ili ti “lična karta” pisca koja je sretno ukomponovana u sadašnje vrijeme i u stalnom je dosluhu između vremena kojeg više nema i vremena u kome smo prolaznici. Njihova bliskost sa čitateljem se može promatrati i kroz Paskalovu (Blez Paskal) spoznaju kako su “najbolje one knjige za koje svatko misli da bi ih mogao sam napisati”.

         Neizbježno je kazati kako se u riznici priča protkanih narodnom mudrošću, u skladnoj harmoniji nadovezuju i prožimaju humoreska i satira, sa aforističkim nabojem, ali nerijetko sa matricom prepoznatljivom kod narodnih predaja i pripovijesti koji pripadaju tzv bosanskohercegovačkoj usmenoj književnosti. Ne (u)kazuje li to da je naš pisac, po spisateljskom nervu i umijeću pripovjedanja, uz urođenu darovitost, čist produkt genetskog koda upravo takvog kakvog posjeduju pripovijedači iz starogradskog jezgra Sarejeva, ali i drugih urbanih sredina koje su njegovale šeretski čaršijski muhabet još u vremenima kada su mastilo i papir bili misaona imenica.

Na pravom putu

         Svaka knjiga ima svoju sudbinu, a ovoj je predodređeno da (sa)čuva stare bosanskobošnjačke adete i običaje, da od(brani) od zaborava ljepotu i autentičnost starobosanskog urbanog jezika koji je odveć digitalizacijom potisnut iz svakodnevne upotrebe. Najvjerovatnije da se pisac suočio i sa takvim pitanjem koliko ga mogu razumjeti kompjuterizovane generacije, ali testirajući faceboook čitateljstvo uvjerio se da je i takvu prepreku prebrodio i da je na pravom putu.

Zahvaljujući takvoj pobjedi, književnost je bogatija za  nesvakidašnje vrijedno djelo, pa i u spoznaji Henri Milera (Henry Miller) kako “danas više nego ikad treba tražiti knjige, pa makar imale i samo jednu dobru stranicu: moramo tražiti komadiće, djeliće, sve što u sebi ima zlato, sve što nam može oživjeti tijelo i dušu.” Međutim, Kemal Čopra je otišao i dalje, putanjom misli genijalnog Ernesta Hemingveja (Ernest Hemingway): “Sve dobre knjige djeluju istinitije kao da su se stvarno desile i nakon što pročitaš jednu, osjetićeš kao da se to desilo tebi i nakon toga ona pripada tebi; dobro i loše, uzbuđenje, kajanje i žalost, ljudi i mjesta i kakvo je vrijeme bilo.”

 

 

 

« Islamska baština: Medrese u Prizrenu Sajam časopisa: Gazi Husrev-begova bilioteka predstavila se turskoj javnosti »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine