Učiteljica iz Grčke: Sretni muslimani nesretne Europe

Autor: Akbar Ahmed Decembar 05, 2018 0
Nuseybe Bosnak: Ja sebe vidim kao Europljanku, Grkinju, Turkinju, Pomakinju, muslimanku. Nuseybe Bosnak: Ja sebe vidim kao Europljanku, Grkinju, Turkinju, Pomakinju, muslimanku.

- priča o pomačkoj učiteljici iz Ksantija u Grčkoj, iz nove knjige "Putovanje u Europu: islam, imigracija, identitet" koja će se uskoro pojaviti na bosanskom jeziku.

Nuseybe Bosnak, mlada učiteljica i etnička Pomakinja, nam je bila vodič u Ksantiju. S njom nas je upoznala Anna Stamou, istaknuta grčka muslimanska konvertitkinja i medijska glasnogovornica Muslimanske asocijacije Grčke, s kojom smo se sreli u Atini. Nuseybe je rođena u Medini, u Saudijskoj Arabiji, gdje je studirao njen otac koji je imam. Porodica se vratila u Grčku kada je Nuseybe imala godinu dana. Kao osnovnu školou pohađala je posebnu "školu za manjine" za muslimansku djecu u Komotini. Potom je išla u školu na ostrvu Kos sa grčkim kršćanima gdje je nastava bila isključivo na grčkom jeziku, što je ona opisala kao jedno "veliko iskustvo." U dobi od dvanaest godina preselila se u Tursku da studira, a sada predaje engleski jezik lokalnoj djeci.  

Vjerovatno smo iz Bosne

Nuseybe je objasnila da Pomaci govore jedan nepisani jezik. "To je samo govorni jezik," kazala je, "i on je slavenski. Postoje Pomaci u Grčkoj, u Bugarskoj, u Turskoj i u Makedoniji." Osvrćući se na raspravu i debatu koja se dotiče porijekla Pomaka, Nuseybe je prokomentirala: "Ne znam odakle oni tačno potiču. Postoje mnoga predanja o Pomacima, ali ko zna? U pomačkom jeziku postoji jedna riječ pomaga koja znači "pomoć", "pomaganje". Stoga Pomak znači nešto kao "pomagač", vjerovatno to izvorno dolazi od te riječi." Nuseybe je uvjerena da bi njeno prezime, dočim, moglo ukazivati na bosanske korijene. "Još uvijek nismo pronašli naše korijene. Ali smo vjerovatno iz Bosne, jer kada je Osmanska carevina dovodila ljude ovdje, dovodili su ih od svakuda, a ja imam bosanskih prijatelja koje mnogo volim, stoga mislim da nam je krv nekako ista."

Definirajući svoj identitet Nuseybe je kazala: "Ja sebe vidim kao Europljanku, Grkinju, Turkinju, Pomakinju, muslimanku. Ja sam sve to sada, jer ja sam Grkinja, ali pripadam turskoj manjini." Ipak, kazala je Nuseybe, "pesimistični smo ovdje u Grčkoj, muslimani, jer smo manjina." Prije nego što se Grčka pridružila Europskoj zajednici, Nuseybe je objasnila kako se muslimanska manjina suočavala sa ozbiljnim ograničenjima. "U prošlosti, oko trideset do pedeset godina, nismo mogli sagraditi kuću. Nisu nam lahko davali dozvolu. Nismo mogli ići na univerzitet. Ali sada, sve je uredu. Možemo voziti, možemo graditi kuće, ali sada je problem ekonomski . . . Kada je Grčka ušla u Europsku uniju, za nas su se ovdje stvari počele mijenjati . . .  Sada smo sretniji." 

Nuseybe je kazala kako je obrazovanje glavni problem s kojim se suočava muslimanska manjina danas. "Standardi nisu isti" za državne službene manjinske škole, ustvrdila je. "One su slabije, niskog nivoa." Manjinske škole "ne žele da znamo mnoge stvari," dodala je. Kazala je da učenici u manjinskim školama ne uče ništa o znamenitim ličnostima kao što je Mustafa Kemal Atatürk, osnivač moderne turske države. Nedostatak obrazovanja prisiljava muškarce u migrantsku radnu snagu, tvrdi on, što porodice izlaže pritisku. "Djeca ne dobijaju odgovarajuće obrazovanje u manjinskim školama, i osjećaju se nekako kao ribe izvan mora. Stoga idu raditi, većinom momci, idu u Njemačku, u Poljsku, u mnoge zemlje Europe, idu tamo i imaju dobru platu i dođu ovdje, ožene se, vraćaju se, rade čitav svoj život, a njihova djeca odrastaju bez svojih očeva. To je veliki problem, možete shvatitii, za dijete da odrasta bez oca. Ima djece koja ne vide svoje očeve godinu dana. Možete zamisliti situaciju majke, podižući djecu bez pomoći oca, one moraju brinuti o djeci . . . One su potpuno same, majke."

Govoreći o starijim Pomacima, Nuseybe napominje: "Većina njih su uzgajivači duhana  . . . Naravno, postoje neki obraovani ljudi koji su bili u Turskoj ili Saudijskoj Arabiji, ili Egiptu, tamo su studirali. Ali, većina njih su poljoprivrednici ili radnici . . . Muslimanski muškarci su građevinari u Ksantiju i Komotini." Dok su Pomaci i muslimani radnici i seljaci, kazala je, većina radnji je u vlasništvu kršćana. "Mi smo samo radnici u tim trgovinama. Kršćani imaju više . . . imovine, recimo."

Ljubav prema Grčkoj

Unatoč ekonomskim i vjerskim razlikama, Nuseybe kaže da "većina ljudi koji studiraju ovdje u Grčkoj imaju mnogo prijatelja kršćana." "Naprimjer, oni sada dijele sobe na univerzitetu. Zajedno su, idu na vjenčanja jedni drugima, idu na zabave zajedno, i naravno, sigurna sam ukoliko se desi nešto, mislim, poput rata, dobri prijatelji će im pomoći, nadam se." U pogledu međuvjerskog dijaloga, ona je uvjerena da imami koji govore samo turski, a nimalo grčkog su jedan veliki nedostatak. 

Osvrćući se na opasnosti krajnje desnice u Grčkoj, Nuseybe je ukazala: "Postoje neke političke stranke, rasističke političke stranke, koje nam prijete, koje otvoreno govore da oni ne žele druge ljude u Grčkoj, samo Grke. Prošle godine, prije izbora, dvoje pripadnika mog naroda ovdje u Ksantiju su napadnuti od te grupe sa crnim majicama, znate, noću. Pa smo se svi bojali izaći napolje noću. A nekada napadaju naše džamije, razbijaju prozore, ostavljaju svinjske glave u džamijama . . .  Mislim, u svojoj sopstvenoj zemlji se osjećate, osjećate se kao da niste poželjni." Nuseybe je objasnila da se u posljednje dvije do tri godine anti-muslimanski pritisak pogoršao. Grčka djeca u školi se podučavaju verziji historije koja je anti-muslimanska, kazala je, i govori im se da "Grčka pripada Grcima."

Bez obzira na to, uvjerena je Nuseybe, "mi smo sretni što smo Europljani, znate. Postoji mnogo zemalja koje su u gorem položaju od nas. Mnogo muslimana koji su u mnogo gorem položaju nego mi, pa mislim da smo mi ovdje sretni." Nuseybe nam je govorila o njenim nadama za budućnost i za svoju djecu. "Prije svega," objasnila je, "želim dobro obrazovanje za svoju djecu. To je moj problem broj jedan. Nadam se da će se ovdje obrazovanje nekako promijenti za manjine." Kazala je da je mogla ostati u Turskoj, ali se željela vratiti nazad u Grčku. "Želim da moja djeca žive u Grčkoj. Ja volim Grčku, te ne želim da moja djeca odu. Želim im dobar život. Želim da imaju dobre poslove . . . I želim da mi bude ugodno kao muslimanki."

Nuseybe tvrdi da sve što muslimani traže jesu njihova prava. "Manjinski narod Zapadne Trakije nije primitivan. Oni su veoma ljubazni prema grčkom narodu. Poslušni su. Mi poštujemo pravila. Ovdje nemamo visoke stope kriminaliteta. Ljudi vjeruju muslimanima. Stoga možemo tražiti naša prava, ljubazno, tražimo ih ljubazno i nadam se da će nam ih Grčka, vlada Grčke, dati, kako bismo mogli živjeti u miru svi zajedno."

Prijevod: Mirnes Kovač

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro