Bošnjaci Njemačke - duhovni potomci Gazi Husrev-bega

Autor: Elvedin Subašić Maj 20, 2019 0

Putevima “Gazi Husrev-bega“ 1:  Humanitarni fond “Gazi Husrev-beg“, koji je osnovala Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj, jedan je od svijetlih primjera bošnjačke plemenitosti i institucionalnog djelovanja na humanitarnom planu. Preporod će u narednom periodu posvetiti posebnu pažnju ovom fondu kako bi predstavio plemenitu ideju koja okuplja Bošnjake u Njemačkoj i odao priznanje svim stipenditorima koji su učestvovali i učestvuju u radu ovog fonda

“Hvala pripada Allahu, Koji je oživotvorio skromnu Zemlju prašnu školama za znanosti blagodatne i koje najblistavije su; Koji obasjao je okean nebeski svjetiljkama što blistaju i što previsoko su; Koji pouči Adema imenima u školi Dva Univerzuma; Koji Knjigu Jasnu spusti sa Neba; Koji učinio je dvorce Dženneta vakufima za one što predani su djelima dobrotvora i dobročinstvima…“ 

Ovim riječima je veliki Gazi Husrev-beg započeo jednu od svoje tri vakufname sačinjene u toku njegovog gazijskog života 1480 – 1541. Niko ne može zamisliti Bosnu bez Gazi Husrev-bega i teško je naći nekoga u Bosni ko nije čuo barem za Begovu džamiju, ako ne i za Gaziju. Njegovi vakufi su od Sarajeva napravili veliki šeher, glavni grad koji je stoljećima oaza islama i izvanredne civilizacije u Evropi, ali i izvor generacija učenjaka, kao bivših učenika medrese, i dobrih ljudi koji su vodili Bosnu kroz burna vremena sve do danas. Gazija je prije pet stotina godina postavio duhovni svjetionik kojem se Bošnjaci diljem svijeta okreću i vraćaju. 

Bošnjaci Njemačke jednoga dana su odlučili izgraditi u Njemačkoj svjetionik na plemenitim idejama Gazije i njime osvjetljavati put Bošnjacima u Bosni i njenom okruženju koji su na putu stjecanja znanja. Osnovali su humanitarni fond koji su nazvali upravo po velikom Gaziji.

 

Gazijin svjetionik u Njemačkoj

Ugodno je biti Bošnjak u Americi, Njemačkoj, Turskoj, Australiji, Norveškoj, ali istinsku ljepotu većina ovih Bošnjaka osjeti hodajući popločanom Baščaršijom, vodeći za ruku svoje potomstvo. Ovaj duhovni zavičaj teško je prenijeti u drugi evropski grad ma koliko u njemu hiljada Bošnjaka živjelo. Međutim, plemenite ideje koje rađa i čuva ovaj Gazijin ambijent mogu se oživjeti na svakom kraju svijeta. Upravo su Bošnjaci Njemačke jednoga dana odlučili izgraditi u Njemačkoj svjetionik na plemenitim idejama Gazije i njime osvjetljavati put Bošnjacima u Bosni i njenom okruženju koji su na putu stjecanja znanja. Osnovali su humanitarni fond koji su nazvali upravo po velikom Gaziji. Humanitarni fond “Gazi Husrev-beg“ iduće godine obilježava 20 godina postojanja i u svom dosadašnjem radu realizirao je različite humanitarne projekte, dok je mnogima ovaj fond od iznimne važosti za Bošnjake jer pomaže učenicima i studentima u Bosni, ali i šire. Na zadnjoj dodjeli stipendija, 2018. godine u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, dodijeljeno je 215 stipendija, kojima je obuhvaćeno preko 250 učenika i studenata u BiH i Sandžaku, a iznos za 2018. godinu bio je 107.500 eura odnosno oko 210.000 maraka. S prošlogodišnjom podjelom ovaj fond je podijelio oko 2.500 stipendija ili dva miliona i 450 hiljada maraka. Preporod će ovim prilogom posvetiti pažnju Fondu kako bi predstavio plemenitu ideju koja okuplja Bošnjake u Njemačkoj i odati priznanje svim stipenditorima koji su učestvovali i učestvuju u radu ovog fonda. Ovaj prilog nije priređen hronološki, ali za početak kažimo samo da je Fond osnovan u Njemačkoj 23. oktobra 2000. godine, s ciljem uvezivanja humanitarnih akcija kroz džemate kako bi se na jedan organiziran način što bolje i više pomoglo onima kojima je pomoć potrebna. 

Džemat 'Darežljivih ljudi'

Omer-ef. Sarajlić, imam u Dortmundu, jedan je od prvih aktivista Fonda, koji je svoju imamsku karijeru posvetio organiziranju Bošnjaka u Njemačkoj, te kroz taj posao i promicao ideju o Fondu koji je svjetlo mnogim studentima u Bosni i regionu.

“Od svih projekata koje je Islamska zajednica Bošnjaka u Njemačkoj pokrenula ovo je jedini koji iz godine u godinu niže uspjehe. Ideja je potekla od imama u Njemačkoj, na čelu s tadašnjim glavnim imamom Mustafom ef. Klancom, na jednom proširenom sastanku u Heilbronu. Prije Fonda je svaki od imam vodio neku humanitarnu akciju. Na samom početku reakcija ljudi je bila izuzetno pozitivna i imali smo značajan broj članova. Preko 200 članova je godišnje ili mjesečno plaćalo članarinu. To je bio, kako sam ga nazivao, džemat 'Darežljivih ljudi'. To su bili ljudi koji su, pored drugih humanitarnih akcija i projekata u svojim džematima, odvajali sredstva i za ovaj humanitarni fond, iz kojeg su se pomagali studenti, ali realizirale i druge akcije poput pomoći u liječenju ljudi u Bosni, kupovine osnovnih stvari za socijalno ugrožene itd.“, kazao je Omer efendija Sarajlić.

omer2

Omer Sarajlić

Prema njegovim riječima akcija se sprovodila, uglavnom, tokom ramazana. “Svakom imamu smo ostavili na volju kako će promovirati ovu ideju u svom džematu. Mi smo u svom džematu zamislili da to bude u ramazanu, s obzirom da je sadaka u tom mjesecu efdalnija i što ljudi najviše daju u ramazanu, iako je tada najviše akcija različitog karaktera. Ja sam lično u svom džematu čitao molbe koje smo dobivali od učenika i studenata i to su vrlo dirljiva pisma. To su tužne i teške sudbine koje su dovodile do suza sve nas. Svako ko je slušao pozive tih učenika nije mogao ostati ravnodušan. Ljudi su davali od 50 do dvije-tri hiljade eura“, prisjetio se efendija Omer, koji je istakao šta ljudima koji daju danas znači ovaj fond. 

Fond koji pomaže i onima koji daju

“Danas više ne čitam niti pozivam na akciju, niti čitam imena ljudi koji daju, a oni i dalje daju. Moj cilj je upravo bio da jednoga dana ljudi budu na tom nivou svijesti da daju bez obzira spomenuo ih neko ili ne, pohvalio ili izostavio zahvalnicu. To je onaj stepen na kojem ljude to sada usrećuje. Čini ih radosnim što su u situaciji da mogu nekome pomoći. Danas je to fond koji pomaže onima kojima se daje, ali i onima koji daju. Oni koji primaju to uzimaju iz potrebe, a oni koji daju pomaže im da se čiste, čine hajr i osjećaju zadovoljstvo darežljivosti“, istakao je efendija Omer.

O osjećaju zadovoljstva govorila nam je džematlijka u Dortmundu hadži Niska Ajanović, koja u Njemačkoj radi hajr sličan onom što njena sestra Teta Zilha radi u Javnoj kuhinji u Sarajevu.

niska

hadži Niska Ajanović

“Jedne prilike otišla sam na dodjelu ovih stipendija. Kada sam vidjela naš narod, tu djecu, vratila sam se kući i kazala svom mužu da ću skupljati novac svaki mjesec, a bio mi je običaj to stavljati u čašu na regalu, te redovno davati stipendije. I nakon pet godina otkako mi je muž preselio na Ahiret nastavljam davati s Božijom pomoći sve dok sam živa. Jedno veliko zadovoljstvo je dati nekome i pomoći ga. Presretni ste kada vidite da je to vaše nekome pomoglo“, kazala je i prisjetila se jedne situacije sa stipendistkinjom: “Imala sam djevojku koja je dobila stipendiju i prisustvovala sam kada je te pare primila. Ja u životu nikada nisam vidjela takvu sreću kao kod te djevojke.“ 

2000

godine osnovan Fond Gazi Husrev-beg 

2.500 

stipendija podijeljeno u okviru Fonda

 

miliona i 450 hiljada maraka iznos dosadašnjih stipendija

 S obzirom da mnogi mladi napuštaju Bosnu i Sandžak, oni koji ostaju prema riječima stipenditora zaslužuju posebnu pažnju i brigu

“Svaka humanitarna akcija je dobro došla, a pogotovo ova koja ide za školovanje. Škola je naš spas. Imamo priličan broj školovanih ljudi, ali trebamo ih još više. Mi moramo omogućiti svima da se školuju. Mi smo, nažalost, u situaciju da školovanje pa i druge stvari su dostupne prvenstveno onima koji su imućni i koji mogu sebi priuštiti najkvalitetnije školovanje“, kazao je Smail Salković. Prema njegovim riječima na Zapadu svako može odvojiti da pomogne nekome ko je krenuo putem stjecanja nauke: “Svako može odvojiti za ovu vrstu pomoći. Odvajamo svi za mnoge druge stvari koje uopće nisu prioritet. Mislim da smo mi u Njemačkoj i inače na Zapadnu u mnogo većoj mogućnosti nego što pomažemo.“

smail

Smail Salković

Učinjeno je sve da se onemogući bilo kakva zloupotreba stipendija pa je doneseno pravilo kako ne može dobiti stipendiju neko ko ima familiju u Njemačkoj ili poznanstvo s imamima i drugima uključenim u rad Fonda. 

“Mi ne dodjeljujemo samo najboljima. Iz ovog fonda stipendiju mogu dobiti i oni koji su slabijeg prosjeka, a stipendija im je potrebna. Tako nam je jedan učenik, kada mu je uručena stipendija, ushićen i radostan kazao: 'Nikad u životu nisam vidio hiljadu maraka.' Ono u što sam siguran jeste da oni koji su dobili stipendije neće zaboraviti ovo dobročinstvo i da će oni biti ti koji će sutra davati stipendije. To i jeste svrha ove akcije. Trebamo pomoći drugima da bi oni pomogli trećima itd. Neke od onih koje smo mi stipendirali sada pomažu i daju stipendije. Imamo u Njemačkoj jednog mladića koji je dobivao stipendije i to ne toliki iznos, a on sada stipendira druge i to sa značajnim iznosom“, kazao je efendija Omer. 

Taj osjećaj zadovoljstva pomaganja ima i Emina Tufekčić, koja je je od stipendiste vremenom postala stipenditor teu vezi s tim kazala: “Oduvijek sam imala želju da i ja nekad budem stipenditor i barem na taj način se zahvalim i odužim našim vrijednim imamima u Njemačkoj koji su sa svojim džematlijama na različite načine prikupljali novac za naše stipendije. Tu priliku sam, hvala Allahu dž.š., dobila te stipendirala i učenike i studente. Biti u prilici da stipendirate nekoga, a to ne uraditi je veliki gubitak ne samo za tu osobu, nego i za cijelo društvo. Smatram da je investicija u znanje i mladost ono što pokreće ovo društvo naprijed i izaziva osjećaj ponosa.“

 Fond je 'dobri Bošnjak'

Nakon uspješno završenog fakulteta Emina se zaposlila i sada, s ove vremenske distance, o pomoći iz Fonda kaže: “Biti stipendista Fonda Gazi Husrev-beg je za mene prije svega bila čast zbog činjenice da ljudi koji imaju svoju djecu i svoju porodicu odvajaju dio svog imetka da bi pomogli školovanje, kako mene, tako i moje sestre i mog brata. Sjećam se svakog telefonskog poziva iz Njemačke u kojem me efendija Omer obavještava da sam dobila stipendiju i da će podjela biti u petak poslije džuma namaza u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Susreti sa stipenditorima i studentima iz cijele Bosne i Hercegovine u Gazi Husrev-begovoj medresi su bili prilika da razmijenimo svoja iskustva sa studentima koji vrijedno rade i bore se, odrastaju bez jednog ili oba roditelja, a pored toga su među najuspješnijim na svojim fakultetima. Fond je, svakako, bio motivacija da dajem svoj maksimum u pogledu učenja i stjecanja novih znanja, jer je to bio jedini način da pokažem zahvalnost stipenditorima, odnosno našim Bošnjacima u Njemačkoj.“

Svoje viđenje Fonda je zaključila riječima: “Danas je Fond prepoznatljiv po dugogodišnjoj tradiciji koja njeguje znanje i vjeru, te spaja iskustvo i mladost. Iskreno, mene rad i djelovanje Fonda podsjeća na skromnog Bošnjaka, koji se ne hvali svojim djelima, koji u nedaćama istraje i čiji rad donosi plodove, kako na Ovom tako i na Budućem svijetu.“

Iz molbi studenata

“Od prve svoje godine živim sa nenom i ocem. Majka me ostavila kao malu bebu i od tada mi se nikada nije javila niti došla da me vidi. Srednju ekonomsku školu sam završila odličnim. Nažalost, 2009. godine izgubila sam babu koji je bolovao četiri godine. Bilo je teško gledati njegove patnje i bolove, ali poslije sedam operacija lijeka nije bilo. Dok je babo bio živ puno je ulagao u mene i moje obrazovanje, a sada sam u situaciji da me nena školuje od svoje minimalne penzije. Nena mi daje veliku podršku u životu i moli se za mene. To meni mnogo znači da se još više trudim i napredujem, ne gubeći nadu u Allahovu pomoć preko dobrih ljudi koji pomažu učenicima i studentima u daljem školovanju. Zahvaljujem se svima koji mi pomognu, a ako i ne prođem znači nije bilo sudbine, a Allah najbolje zna.“

A.M. iz Lukavca, Prirodno-matematički fakultet u Tuzli

 

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija