50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

"Vi ste moja djeca"

Autor: Faruk Agić Maj 20, 2020 0

Možda ne iskazujemo međusobnu ljubav dovoljno onda kada je sve uredu, efendija prema džematlijama ii obratno, ali ovo stanje nas je naučilo da moramo dijeliti međusobno lijepe emocije

Nećemo zaboraviti našu džematlijku i njenu reakciju koja nas je posebno dojmila. Toj hanumi je muž preselio na Drugi svijet mjesec dana prije vanrednog stanja u državi. Ostala je sama, nisu imali primanja osim što bi muž zaradi pomažući drugima kada ga pozovu. Kada je preselio, hanuma je sama ostala bez ičega sa neplaćenim računima i bez osnovnih životnih namirnica. Naše pitanje šta joj je potrebno, te naša spremnost da joj pomognemo, kod nje je izazvala takvu reakciju sreće popraćene suzama koje pokazuju zadovoljstvo, zahvalna što će riješiti bar nakratko svoje probleme, ali i stid jer joj je potrebna pomoć drugih ljudi. Ovo je primjer hanume koja nam je izrekla najljepše riječi taj dan, riječi zahvale glasile su: "Vi ste moja djeca". Neko jutro krenem u Kakanj i sretnem pred džamijom Zihnu, nismo se vidjeli od kad je nastupilo vanredno stanje. Obradovali se jedan drugome, a Zihno je uvijek vedre ćehre što bi narod rekao i šaljivđija. Kaže mi Zihno, prije selama, ni prve ni druge: "Je l' tebi neobično efendija?", ne čekajući odgovor, reče: "Vallahi meni jest, sad u petak malo je falilo da Sidik i ja dođemo na džumu, frezo mi on njivu i kontamo mogli smo otići, neće nas hodža vratiti, ali ipak nismo, treba poštovati sve odluke."

Džematlija Enver šalje poruku preko društvenih mreža pred prvu džumu sa trenutnim mjerama: "Selam efendija, možemo li Hamo i ja na džumu? Mi ćemo negdje u kraj!" Kad sam mu objasnio odluke, reče mi: "Znam efendija al rekoh da pokušam, nekako mi šuhveli da ne klanjam džumu." Postoji jedna grupa džematlija posebno vrijedna, predvođena mutevelijom Hasanom, na koju sam kao imam posebno ponosan. Običaj nam je da svaki dan klanjamo sabah u džamiji, a nakon toga nastavimo muhabet u džamijskoj čajhani, naravno uz čaj i kahvu. Kojeg god da sretnem od njih kažu mi da im je najžaljivije što se na sabahski ezan ne mogu odazvati te da onaj muhabet poslije sabaha vrijedi više od svakog drugog druženja. Kaže jedan: ''Onaj čaj kod kuće nije brate ni blizu onom u našoj čajhani, pa kad hanumi to kažem nije joj drago. Da hoće i ovo proći pa da se vratimo džamiji i čajhani. Ja sam u godinama pa molim Allaha da mi ovo ne bude zadnji ramazan nego da ih dočekam još, da mogu u džamiju na svaki vakat''.

U nemogućnosti da držimo mektebsku nastavu u džematu smo prešli na online nastavu i tu radost i ushićenje kroz poruke i riječi djece kao efendija nikad neću zaboraviti. Čak me i pozitivno iznenadilo koliko se djeca vežu za efendiju. Pa tako jedan roditelj dvoje mektebske djece piše: "Radujemo se nastavi i ne možete zamisliti koliko su vas djeca poželjela". Ovo je mali dio komunikacije i poruka sa džematlijama, ali sva ta komunikacija pokazuje koliko je džematlijama stalo do džamije, koliko su džamija i efendija važni u životu džematlija. Možda to ne iskazujemo dovoljno onda kada je sve uredu, efendija prema džematlijama i obratno, ali ovo stanje nas je naučilo da moramo dijeliti međusobno lijepe emocije, više se poštovati, te pomagati jedni druge jer nas upravo svemu tome uči naša vjera, naš lijepi islam. Upućujmo dovu Uzvišenom da ne postanemo svjesni blagodati Njegovih tek kad su nam uskraćene!

 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija