digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg
Teme

Očuvanje muslimanskog identiteta između ezana i ekrana

Autor: Šejma Bešlić Oktobar 01, 2025 0
Očuvanje muslimanskog identiteta između ezana i ekrana

Povodom 55 godina misije i djelovanja, Islamske informativne novine Preporod su sredinom jula raspisale Konkurs za literarne radove, fotografije i slike/ilustracije putem modela umjetne inteligencije pod nazivom "Vjerni tradiciji, svjesni algoritma", o temi "Dimenzije muslimanskog identiteta i baština islamske i muslimanske tradicije u Bosni i Hercegovini i regionu". Konkurs je imao za cilj da afirmiše tematsku određenost i dosljednost Preporoda tokom proteklih decenija, ujedno afirmišući i propitujući mogućnosti savremenih digitalnih alata, u konkretnom slučaju različitih modela umjetne inteligencije (UI ili eng. AI – Artificial intelligence). 

Pored pobjednika u dvije kategorije, s obzirom na kvalitet prijave, redakcija je odlučila da simbolično nagradi i esej Šejme Bešlić iz Sarajeva, kojeg donosimo u cjelosti i na našoj web stranici.

 Rođena sam u pogrešnoj generaciji – rečenica koju mladi ljudi tako često izgovaraju da bi se istakli kao posebni, kao oni koji „ne pripadaju ovom vremenu“ i navodno znaju živjeti život punim plućima, daleko od svjetla svojih telefona. Na prvu ta potraga za izgubljenim vremenom u kojem nismo čak ni živjeli zvuči gotovo romantičarski zanosno, kao da nas potpomaže da više cjenimo život i ne trošimo nijedan momenat dana. Zaista bila bi to potpuno inspirativna misao samo da nije potpuno lažna i neiskrena. Hajde da budemo iskreni sada, svi ti „rođeni u pogrešno vrijeme“ zapravo odlično koriste baš ovo pogrešno u kojem su rođeni. Sve šale i duhovite opaske čitaju na tviteru, rodbinske veze čuvaju putem lajka na fejzbuku, seminare pišu uz pomoć ChatGPT-a, ljubavne simpatije iskazuju nizom srcolikih lajkova na Instagram storijima, a uspomene sakupljaju ne u albumima nego na digitalnom oblaku svog smartfona. Pa kako su onda mladi ljudi zaboga, rođeni u „pogrešnoj generaciji“ ako je njihov život do posljednjeg detalja potčinjen digitalnom dobu i internetu?

Kako se onda tek mlada, vjerujuća osoba muslimanske vjeroispovijesti uopšte nosi sa izazovima današnjeg društva? Na prvi pogled odgovor se čini jednostavan. Drži se vjere i njenih principa te pokušava po njima i živjeti. Daleko složenija od toga je zapravo realnost situacije. Mladi ljudi odrastaju u vremenu u kojem pate za epohama u kojima nikad nisu živjeli, sanjaju neka „bolja vremena“ iz serija i romana, a istovremeno sasvim jasno i gotovo rigidno odbacuju tradicionalne norme, dogme i bilo kakva obilježja identiteta i pripadnosti. Mladi muslimani nose se sa nevjerovatno zahtjevnim izazovom da jasno prihvate i afirmiraju svoj identitet ali da istovremeno budu progresivni članovi društva. U vremenu kada je mladića ili djevojku gotovo sramota priznati da im vrijednosti koje su njegovali njihovi roditelji, nane i dede još uvijek nešto znače, pred muslimanskom omladinom stoji izazov pomirenja dvaju svjetova, svijeta vjerskog identiteta i tradicije, te digitalnog, svijeta post-istine koji nastoji da sruši sve ono što se stoljećima pokušavalo očuvati. S jedne strane, tradicija im zna djelovati kao teret i podsjetnik na stara pravila koja sputavaju i kontrolišu, dok s druge strane vrli novi svijet obećava slobodu, kreativnost i prostor za izražavanje, ali često ostavljajući mlade ljude bez čvrstih temelja i uporišta što za rezultat nosi hroničnu podijeljenost ličnosti i konstantne egzistencijalne krize koje manjak ideala nužno nosi kao posljedicu. Upravo na tom razmeđu svjetova, u toj napetosti, u tom pokušaju da ne odbace ni jedno ni drugo, oblikuje se savremeni muslimanski identitet mladih ljudi.

On je istovremeno ranjiv, ali i snažan jer konstantno mora da odolijeva privlačnim strujama svijeta oko sebe. Biti mladi musliman nekada je značilo jedno, danas znači živjeti na raskrsnici svjetova, boriti se sam sa sobom, vraćati se izvorištima s kojih se krenulo, konstantno biti razapet između zvuka ezana i svjetla ekrana ali nadasve ipak odolijeti iskušenjima i očuvati svoj vjerski identitet i tradiciju. S jedne strane, tu je želja za individualnošću orginalnošću i potpuno novim početkom. S druge strane postoji mladalačka potreba za korijenom, za pripadanjem, za osloncem u vremenu u kojem je očuvati bilo kakav identitet težak i naporan put do samospoznaje. Baštiniti muslimanski identitet i tradiciju danas ne znači zatvoriti oči pred svijetom oko sebe, niti ga slijepo prihvatiti i pomodarski slijediti. Potrebno je pronaći ravnotežu. Zadržati srž onoga što nas čini onim što jesmo, a istovremeno biti dovoljno hrabar i integrisati se, rasti, napredovati i uživati u benefitima svega što današnje vrijeme nudi. Dakle novi naraštaji muslimanske omladine nisu rođeni u pogrešnoj generaciji. Rođeni su tačno u vremenu u kojem trebaju biti, samo nam je danas lakše da za individualne slabosti i nesigurnosti okrivimo vrijeme a ne sebe. Put do samospoznaje nikada nije bio lagan, pa nije ni danas. Razlika je u tome što su nekada prepreke bile nepremostive pustinje i nedostatak inofmacija, a danas su to beskonačani okeani mogućnosti koji preplavljuju i zatrpavaju mlade ljude brzo prolaznim informacijama i uvjerenjima. Ipak, vrijednost tog puta ostaje ista, pronaći sebe u svijetu koji stalno pokušava oblikovati onako kako on hoće. Biti dovoljno mudar  i znati kome kao mlada misleća osoba pripadaš, i istovremeno biti dovoljno hrabar da u tom pripadanju rasteš i napreduješ u koraku sa vremenom u kojem živiš. Ako to uspijemo, očuvanje muslimanskog identiteta i življenje u koraku sa vremenom neće biti sukob prošlosti i sadašnjosti, nego most koji povezuje tradiciju i inovaciju, stvarajući identitet za koji vrijedi živjeti.

« Vjerni tradiciji, svjesni algoritma: Pobjednička ilustracija generisana putem AI Preporod između svjetla kandilja i plavog svjetla ekrana »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine