digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Između kladionice i sergije

Autor: Enes ef. Ljevaković Oktobar 02, 2015 0

Piše: Dr. Enes ef. Ljevaković, muftija sarajevski

Ne tako davno glavni imam jednog ovdašnjeg medžlisa Islamske zajednice u jednom od naših manjih gradova, čiji broj stanovnika ne prelazi deset hiljada duša, pričao mi je da je došao do informacije da se godišnje u tom gradu u kladionicama potroši veći iznos novca nego što IZ godišnje prikupi zekjata i sadekatu-l-fitra u Bejtu-l-mal u cijeloj BiH i dijaspori. Riječ je o višemilionskom iznosu. Odmah sam pomislio koliko se tek novca baci u sarajevskim kladionicama i kockarnicama, kojih je neuporedivo više od onih koje se nalaze u spomenutom gradiću, a koliko tek širom BiH?! Posigurno radi se o velikim novčanim iznosima.

On je tokom razgovora sa ženom, koja radi u kladionici,

došao do saznanja da ogroman broj Bošnjaka ostavlja po cijelu platu za dan igrajući neku igru na sreću u kladionici. 

Kome, kuda i ušto idu te haram utrošene pare i haram stečene (ne)zarade, možemo samo nagađati. Neki vjernici su primijetili da ima džematlija koji iz džamije idu direktno u kladionice gdje nastavljaju s učenjem „dova“ ne bi li im Svevišnji „pomogao“ da se domognu uloga/uplata drugih jadnika, koji, isto tako, očekuju da se na lahak način domognu uplata onih prvih. Možda računaju da je prethodno obavljeni namaz dodatni impuls i vjetar u leđa da se Svemilosni smiluje i uputi „igrača“ na dobitnu kombinaciju. Unatoč činjenici da je Svevišnji u Kur'anu, kao jedan od ciljeva namaza naznačio „odvraćanje od ružnih djela i postupaka“, u šta svakako spada i klađenje/kockanje prema jasnom tekstu Kur'ani-kerima. Neki ironično primjećuju da su kladionice postale mjesta gdje se, mimo džamije, najviše uče dove. Za stjecanje haram imovine. Zato se ne treba čuditi što su u blizini mnogih džamija, kao i škola, otvorene kladionice, iako je to zakonom zabranjeno.

Klađenje je nekima preraslo u naviku, strast i ovisnost. O uzrocima moralne naravi, slabostima imana, i načinu borbe protiv ovog poroka govore imami, vaizi, etičari. Ovih dana je jedan zabrinuti vjernik postavio pitanje o ovom problemu sugerirajući da se na (web) stranici Rijaseta otvori „rubrika koja bi ukazivala na nesreću koju sa sobom donosi kocka/kladionica“. On je tokom razgovora sa ženom, koja radi u kladionici, došao do saznanja da ogroman broj Bošnjaka ostavlja po cijelu platu za dan igrajući neku igru na sreću u kladionici. Prema njenim riječima dnevno se u jednoj kladionici ostavi preko 1000 KM, a samo u Sarajevu ih je preko 200!? Pitalac se nada da bi naš odgovor na postavljeno pitanje (po njegovoj zamisli, potvrdan) mogao dovesti „do rasprava i polemika oko najvećeg zla koje je snašlo Bošnjake nakon 1995.“ Potom je postavio sugestivno pitanje: da li klađenje i kockanje izvodi iz islama?

Naravno da se na ovo pitanje ne može odgovoriti potvrdno, unatoč želji i nadi pitaoca da se tako sročenim odgovorom isprovociraju „rasprave i polemike“ i doprinese iskorjenjivanju tog društvenog belaja. Jer bismo tada prihvatitli haridžijsku doktrinu anatemisanja vjernika (tekfir) zbog počinjenog velikog grijeha. Budući da u islamu cilj ne opravdava sredstvo, ne možemo udovoljiti želji i nadi pitaoca pa veliki grijeh proglasiti vjeroodmetništvom, čak pod pretpostavkom da bi to odvratilo ljude od klađenja i kockanja u potpunosti. Zato što bi to bilo suprotno doktrinarnom učenju islama. Time bi prihvatili i opravdali logiku haridžijske doktrine. Štaviše, i kada bismo prihvatili načelo odvraćanja od zla, makar i na uštrb doktrinarne principijelnosti (tj. princip da cilj opravdava sredstvo), vjerujemo da to ne bi imalo vidljivijeg učinka na ponašanje posjetioca kladionica. Jer, koga od štetnog postupka i ponašanja ne spriječava stroga vjerska zabrana, neće mu mnogo značiti ni njegova teža kvalifikacija, uključujući i onu najtežu, poput vjeroodstupništva. Rješavanju spomenutog problema treba pristupiti sveobuhvatno i multidisciplinarno. Poltika, ekonomija, zakonodavstvo, mediji, vjerske zajednice sa svojim moralnim autoritetom, prosvjetni radnici, mediji i dr. u sinergijskom djelovanju mogu najefikasnije utjecati na suzbijanje, ne samo ove, nego i drugih negativnih društvenih pojava. Za početak, treba insistirati na primjeni zakonske odredbe o zabrani otvaranja kladionica u blizini škola, vjerskih, kulturnih i sportskih objekata. I na strožijoj inspekcijskoj i poreznoj kontroli.

Solidarišući se sa sirijskim, iračkim, afganistanskim i drugim prognanicima/izbjeglicama, koji u talasima traže selamet po svijetu, uključujući i evropske zemlje, Rijaset IZ je skoro, nakon džume namaza, u svim našim džamijama organizirao sergiju za te napaćene ljude. Čini nam se da je odziv vjernika bio dobar, mada još uvijek nemamo informacija o prikupljenim sredstvima u svim džematima. Pretpostavljamo da taj iznos nije ni blizu jednodnevnog iznosa potrošenog u kladionicama, kockarnicama, za alkohol, drogu, duhan i druge štetne svrhe i poroke. A kada bi se tu pridodali i iznosi koji se troše na luksuz i druge nepotrebne stvari, disproporcija između uloženih novčanih sredstava u dvije spomenute svrhe bila bi ogromna. A Svevišnji nam poručuje: „Nije isto dobro i zlo“.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine