Veliko mi je zadovoljstvo i neizmjerna čast upoznati širu bošnjačku javnost o udruženju žena „Zlatne niti“ i njihovom aktivnom radu u mjesnoj zajednici Željezno Polje u općini Žepče. Mjesna zajednica Željezno Polje smještena je ispod planine Mahnjače i sastavljena je od dvanaest sela: Biljevine, Ivlja, Delića, Balačića, Šahmana, Mjestove Ravni, Ravni, Grablji, Orčevića, Brižđa, Jastrebca i Čola. Centar ove mjesne zajednice su Ravne, gdje se nalazi osnovna škola „Abdulvehab Ilhamija“. Mjesna zajednica Željezno Polje broji oko pet hiljada stanovnika, mada je ova brojka vjerovatno smanjena zbog velikih majskih poplava i klizišta koje su 2014. godine zadesile ovu mjesnu zajednicu. Klizišta i poplave, maja 2014. godine, imali su devastirajući učinak na mještane ove zajednice. Posljedice straha i trauma preouzrokovane ovom nezapamćenom prirodnom katastrofom među stanovnicima Željeznog Polja još uvijek se osjećaju. Čak je jedno mjesto u Željeznom Polju, naselje Čole, totalno sravnjeno sa zemljom, a ni naselje Šahmani nije prošlo mnogo bolje. Poplave i klizišta drastično su izmijenila demografsku strukturu Željeznog Polja. Dosta stanovništva se iselilo iz ove zajednice, te je samim time uveliko smanjen i broj djece koja pohađaju osnovnu školu „Abdulvehab Ilahamija“.
Nažalost, nezapamćena prirodna katalizma koja je pogodila Željezno Polje, pored materijalnih šteta koje su prouzrokovane, izazvala je i podjelu među stanovništvom. Tako da je jedan dio stanovništa zagovarao kompletno iseljenje iz Željeznog Polja, pošto su bili ubjeđenja da se porušene kuće i infrastruktura, kao i glavni put koji je povezivao Željezno Polje s magistralom M-17, nikada više ne mogu osposobiti i vratiti u prijašnje stanje. Ta grupa nije vidjela svoju budućnost u ovom mjestu, te je zagovarala cjelokupno iseljenje stanovništva. Druga grupa entuzijasta ljubomorno je zagovarala ostanak u Željeznom Polju te uporno tražila pomoć od države i općine da se štete što brže saniraju i život normalizuje, te da se stanovnici Željeznog Polja, koji su bili priseiljeni na napuštanje svojih kuća, odmah vrate u svoje kuće.
Poslije žučnih i žestokih rasprava i podjela, koje se nažalost osjećaju i danas, većina mještana se vratila svojim kućama. Nastradale kuće su uglavnom popravljene, vodovodi obnovljeni i život vraćen u svoj uobičajeni tok. Putevi se još uvijek popravljaju i novi prave. Džamije se grade i proširuju, nove firme otvaraju, a malinjaci – po kojima je ovo mjesto nadaleko poznato – još uvijek se uzgajaju. Uprkos svim nedaćama i oštrim podjelama među stanovnicima Željeznog Polja, koje su nastale poslije ove neviđene prirodne kataklizme, ima i radosnih vijesti koje dolaze iz ovog mjesta. Jedna od radosnih vijest bilo je osvojeno prvo mjesto na turniru u nogometu na nivou općine Žepče od strane dobrih i telentovanih fudbalera iz Željeznog Polja. Međutim, kao zlatna kruna svih pozitivnih dešavanja i vibracije u ovoj mjesnoj zajednici, svakako je oganiziranje i osnivanja udruženja žena „Zlatne niti“.
U razgovoru s predsjednicom „Zlatnih niti“, gospođom Zijadom Efendić, te ostalim članicama udruženja, saznala sam da je ovo udruženje žena nastalo spontano, a zjednička nit koja ih je povezala jeste želja za druženjem. Tako gospođa Efendić opisuje početak rada ovog udruženja, objasnivši da je ono i zvanično osnovano 28. oktobra 2016. godine, poslije završenog kursa krojenja i šivenja koje je bilo organizirano za žene u Željeznom Polju, u selu Balačići. Istakla je da se kurs održavao u prostorijama mjesne džamije te je pristup kursu bio otvoren za sve zainteresovane žene. „Po završetku kursa učesnice programa su izrazile želju za druženjem, te da nastavimo naše druženje i prijateljstvo koje smo stekle tokom kursa šivenja. Odlučile smo da osnujemo udruženje koje je ujedno i prvo udruženje žena u Željeznom Polju i da tako ozvaničimo i okrunišemo naše buduće skupove“, objasnila je predsjednica Efendić, dodavši: „Mada su mene izabrale za predsjednicu ovog udruženja, to ne znači gotovo ništa, pošto smo u ovom udruženju sve ravnopravne i svaka od nas je na svoj način vitalni nosilac ovog udruženja. Zbog toga se i zovemo 'Zlatne niti'. Ipak, moram naglasiti da pored mene dosta administrativnog posla obavlja moja dobra prijateljica Sabina Efendić“, poručuje Zijada.
Prema njenom kazivanju, sve je počelo od želje za učenjem, sticanjem novih znanja i kreiranja nečeg novog. Na kursu krojenja i šivenja, žene su dobile priliku da pokažu svoje talente i svoju maštu pretovore u kreaciju, prenoseći svoje talente na platna pokazujući svoje sposobnosti. Kurs za krojenje i šivenje bio im je idealna platforma za povezivanje i zbližavanje, baš kao i niti koje vežu materijal. Njihova srca su se povezala prijateljstvom i ljubavlju, te su osjećale sve veću tugu i žalost kako se približavao kraj kursa krojenja i šivenja. Stoga su odlučile da njihovo druženje ne ostane tek lijepa uspomena, već svakodnevnica. Na pitanje kako je došlo do izbora samog imena „Zlatne niti“, predsjednica udruženja je odgovorila: „Birale smo ime i dugo razmišljale o samom nazivu udruženja. Pošto je naša umjetnost i rad vezana za dizajniranje, šivenje, pletenje, te radimo s koncima i nitima, a već su nam srca bila povezana ljubavlju i prijateljstvom, a bila nam je velika želja da tako i ostane, nekako je bilo prirodno da naše udružnje nazovemo 'Zlatne Niti'. Jer, niti spajaju materijale, a i mi smo željele da ostanemo spojene ljubavlju i prijateljstvom.“ Zatim je dodala kako ime „Zlatne niti“ na naprirodniji i najperfektniji način reflektira njihovo udruženje te želju za druženjem i povezivanjem. „Ujedno nam je želja da ujedinimo naša znanja, talente i ideje, te tako proizvodimo zadivljujuće rezultate, oduševimo i inspirišemo našim radom svijet oko nas“, zakljužila je predsjednica udruženja, gospođa Efendić.
Zbog nedovoljnog prostora sjedište „Zlatnih niti“ premješteno je iz sela Balačići u lijepu i novosagrađenu džamiju u selu Orčevići, a rad udruženja uveliko pomaže „Medica“: „Ne vjerujem da bismo mogle uspjeti bez pomoci Medice“, naglašava gospođa Efendić. Inače, „Medica“ je stručna nevladina organizacija, smještena u gradu Zenici. Ova ogranizacija, između ostalog, pruža psiho-socijalnu i medicinsku podršku ženama i djeci žrtvama ratnog, a potom i poslijeratnog nasilja. „Radile smo nekoliko plaćenih projekata za 'Medicu' te smo za zarađeni novac kupile sebi bolje, kvalitetnije i brže šivaće mašine sa više operacija. Zatim smo šile posteljinu za jedan odjel u bolnici u Zenici, a materijal za posteljinu dobile smo od Švicarskog Humanitarnog Fonda, naših ljudi u Švicarskoj, koji podržavaju naš rad“, kaže Efendić. Ovaj projekat šivenja posteljine za bolnicu u Zenici radile su od sebe, gratis, a gospođa Efendić ističe da su sve članice udruženja ponosne na taj projekat. „Pored ovog humanitarnog projekta, uradile smo još brojne humanitarne akcije, doduše manjih razmjera ,ali itekako vrijednih spomena. Jedna od njih je i posjeta starijim osobama bez djece uoči Ramazana, te pokloni koje smo same sašile i darovale im. Zatim, pripremanje iftara za starije, bolesne i nemoćne osobe, sakupoljanje hrane za Siriju... Ovo su samo neki od naših humanitarnih projekata“, poručuje ona.
Još jedan projekat na koje su članice udruženja posebno ponosne i koje žele naglasiti, prema riječima gospođe Efendić, jeste jedno iznenađenje koje su pripredile svojim komšijama. „Napravile smo iznenađenje za naše džematlije za ramazanski Bajram tako što smo ispred džamije servirale naše tradicionalne specijalitete: halvu, hurmašice, te hladnu limunadu da se osvježe i zaslade. Ova naša gesta je džematlije prijatno iznenadila i oduševila. U svrhu očuvanja naše tradicije i prenošenja iste na mlađu generaciju, čvrsto smo odlučile da nastavimo s ovom tradicijom narednih Bajrama“, kazala je predsjednica Efendić.
Na pitanje kako finansiraju svoj rad i svoje projekte, gospođa Efendić je odgovorila: „Što se tiče finansiranja, uglavnom same sebe finansiramo. Kupimo materijala od svojih novaca, mada to nije puno, i onda šijemo. Ponajčešće šijemo kuhinjske potrepštine, stoljnjake, krpe, zatim tunike, suknje, posteljinu, i onda to prodajemo. S profitom kupujemo novi materijal i tako opstajemo.“ Ističe kako se svakodnevno javljaju nove žene i žele da se priključe ovom udruženju. Međutim, prostor koji trenutno imaju je nedovoljan. „Velika nam je želja da se proširimo i da uključimo više žena. Nadam se da ćemo uspjeti naći veći prostor u skorijoj budućnosti. Ipak smo sretne da se družimo, ovo što nas ima, i da napokon ima udruženje žena u Željeznom Polju koje će organizovati mnoge kulturne događaje u našem mjestu. Vidjet ćemo šta nosi budućnost, ali ja sam optimistična da će naša budućnost biti još prosperitetnija“, zaključila je predsjednica Efendić.
Prema njenim riječima, konačni cilj i fokus udruženja žena Željeznog Polja jeste samo druženje. Udruženje bi trebalo omogućiti kvalitetnu platformu za žene sa sela koje nisu imale priliku da postignu visoko obrazovanje da ipak napreduju u na druge prenesu svoje Bogom date talente i zadivljujuće rezultate. Zatim, da imaju organizaciju na kojoj će se kulturno i edukativno usavršavati i napredovati, ujedno razvijajući svoj talenat prenoseći ga na mlađe generacije. Udruženje žena „Zlatne niti“ još želi da svojim radom i zalaganjem bude prepoznato i poštovano, i to ne samo u svojoj porodici i svome mjestu. One žele da njihovi radovi i ideje dosegnu puno dalje, te da insprišu i povežu Bošnjakinje širom svijeta svojim „Zlatnim nitima.“
Zamolila sam predsjednicu udruženja Zijadu Efendić, kao i ostale članice udruženja, da u kratinkim riječima kažu šta za njih znači uduženje žena „Zlatne niti“, pa njihove izjave donosimo u nastavku. Njihove su izjave najbolji svjedok značaja sličnih udruženja za razvoj lokalnih zajednica.
Izjave članica:
Zijada Efendić: „Počela bih svoju priču s 'Medicom', nevladinom organizacijom sa sjedištem u Zenici, koja je meni lično, kao i hiljadama drugih žena, pomogla da se izgradim u bolju, jaču, samopouzdaniju i sigurniju ženu, kakva sam danas. Organizacija 'Medica' je uistinu ispunila moj san kojeg sam dugo imala i vjerno ga skrivala i pohranjivala duboko u sebi. Rođena sam i odrasla na selu, a u to vrijeme je samo pohađanje srednje škole bila privilegija rezervisana za dječake, ili one pojedine sretne djevojčice koje su se nekako izborile da nastave sa školovanjem. Osnovno obrazovanje je bilo obavezno za sve, i dječake i djevojčice, tako da sam i ja imala sreće da završim osnovnu školu. Bila sam odličan učenik i voljela sam školu i učenje. Molila sam Boga da i srednja škola bude obavezna za sve, tako da bih i ja morala ići i završiti srednju školu, i tako se i dalje obrazovati. Moja želja za učenjem i obrazovanjem je bila i ostala jaka sve do današnjeg dana.
Kao predsjednica ovog udruženja, mada ovdje moram odmah da pojasnim i napomenem da smo mi sve članice udruženja 'Zlate niti' na svjoj način predsjednice i u potpunosti ravnopravne, imala bih puno toga za reći, ali se bojim da bi se to oteglo, pa ću spomenuti samo nekoliko važnih tačaka. Mogu ukratko da kažem da je udruženje žena 'Zlatne niti' meni lično puno pomoglo, prije svega u komunikaciji s ljudima. Cijeli moj život imala sam šta reći i znala sam šta treba reći u datoj situaciji. Međutim, uvijek sam se bojala da iskažem svoje mišljenje i imala sam neki strah kako će okolina reagovati. Imala sam uvijek neku blokadu. Da li je to bilo samo u mojoj glavi, ili je to bio rezultat okoline u kojoj sam se rodila i živim – ne znam, ali sam uvijek imala osjećaj da se od žena očekuje da šute, rade i slušaju. Pošto si žena, sramota je da govoriš. Ženino je da šuti i sluša.
Ovo udruženje žena pomoglo mi je da pronađem poštovanje, prvo prema samoj sebi. Uvidjela sam da me i članice „Zlatnih niti“ pažljivo slušaju kad govorim, što mi je vratilo vjeru u samu sebe. Shvatila sam da, iako sam žena, znam pričati i znam da imam nešto važno za reći, te da me moje prijateljice pažljivo slušaju. U ovom udruženju naučile smo se pažljivo slušati i poštovati jedna drugu. Zatim sam primjetila da su i muškarci počeli pažljivije slušati šta imam da kažem, što opet potvrđuje da, iako žena, ipak i ja imam pravo da progovorim. U suštini, kako naše udruženje napreduje, tako se i moje samopouzadanje vraća i učvršćuje.
Ponosna sam na sve moje žene, na naš zajednički rad i sve što smo do sada postigle. Nadam se da ću to iskustvo jednog dana uspjeti staviti na papir i upoznati svijet o našem zajedničkom radu. Ponosna sam na svaku našu zajedničku suzu, svaki naš zajednički osmjeh, svaku našu raspravu i zajedničko rješavanje problema. Ali sam također ponosna i na naše zajedničke suze radosnice, naše sretne momente, naše uspjehe. Ponosna sam na 'Zlatne niti' – prvo i jedino udruženje žena u našem Željeznom Polju.“
Azra Dikes: „Sa 'Zlatnim nitima' sam skoro dvije godine. Te žene i djevojke puno mi znače i puno ih volim. Uz njih se se lijepo i opušteno osjećam, a kako i ne bih! U 'Zlatnim nitima' zlatne su žene.“
Alma Efendić: „Prije par mjeseci ukljužila sam se u udruženje žena 'Zlatne niti'. Ovo je malo i mlado udruženje, ali je njegov značaj veliki. Moj glavni cilj uključenja u udruženje 'Zlatne niti' bio je da naučim krojiti. Međutim, uskoro sam uvidjela da pored krojenja udruženje pruža mnogo više benefita i satisfakcije. Pomaže nam da budemo bolje, jače i organizovanije. Uz druženje i kahvu, putovanja i dijeljenja svojih problema i radosti s drugima, dajemo podršku jedna durgoj i osjećamo se kao jedna porodica.“
Mevlida Sinanović: „Meni je bila velika čast i privilegija da upoznam žene iz 'Zlatnih niti'. To su doista zlatne žene i stvarno mi je lijepo družiti se s njima. Radujem se dolasku srijede jer je to dan kad se sastajemo i družimo, uz krojenje i šivenje, kahvu i tople riječi. Ovo druženje i rad sa 'Zlatnim nitima' je lijek za dušu.“
Hata Hadžić: „U udruženju žena 'Zlatne Niti' od samog sam početka. Puno mi znači ovo naše udruženje. Nučila sam dosta novih tehnika oko šivenja. Tu sam sebe osnažila u svakom pogledu, psihološki i novčano, jer sad mogu sama sebi da sašijem garderobu, a uz to da i zaradim nešto novaca sa strane koji mi itekako dobro dođe. Sve u svemu, za ovo naše udruženje imam samo riječi hvale i želju da nam još dugo, dugo ostane aktivno i ujedinjeno.“
Šemsa Efendić: „Prije pet mjeseci odlučila sam da se priključim udruženju žena 'Zlatne niti', prije svega zbog druženja, ali isto tako da nešto naučim oko šivenja i krojenja. To se pokazalo kao ispravna odluka jer svaki put na našem druženju dosta novog naučim. Uduženje žena 'Zlatne niti' promijenilo je puno toga u mom životu.“
Selma Ibrić: „Članica sam udruženja žena 'Zlatne niti', i ovo udruženje mi znači sigurnost, potporu, nova prijateljstva i ljubav koja nas sve veže. Ovo je jedna velika porodica i biti dio ove porodice je velika čast i zadovoljstvo.“
Emina Purak: „Počašćena sam i zadovoljna što sam članica udruženja 'Zlatne niti' koje baštini ljudske vrijdnosti, druženje, edukaciju i društveno koristan rad. Posebno sam zadovoljna što to nije samo formalno udruženje, već suštinska organizacija koja brine o našim potrebama. Da nam dragi Allah dž.š. pomogne i osnaži nas u naporima da radimo korisne projekte i hajr poslove.“
Ramiza Zvekić: „Udruženju 'Zlatne niti' pridružila sam se prije pet mjeseci. Članice udruženja su predivne žene. S njima se osjećam doista lijepo i ugodno. Sastajemo se jednom sedmično i s velikim nestrpljenjem isčekujem novo druženje. Družimo se i radimo zajedno, a posebno me raduje što zajedno učestvujemo i u humanitrarnim akcijama sa našim udružnjem.“
Nazifa Efendić: „Za neme 'Zlatne niti' znače puno toga. Prije svega: lijepo druženje, upoznavanje, te odmaranje od svakodnevnice.“
Fatima Aganović: „U udruženju žena 'Zlatne niti' sam od prvog dana. Meni ovo udruženje znači puno, jer sam završila samo osnovnu školu, a 'Zlatne niti' mi omogućavaju da učim nešto novo i da dalje napredujem. Uz 'Zlatne niti' naučila sam krojiti, šiti i tapacirati. Znanje i vještinu koju sam naučila uz ovo udruženje primjenjujem i kod svoje kuće. Posebno me raduje naš zajednički odmor gdje zajedno pijemo kahvu.“
Admira Sinanović: „Prije pet mjeseci uključila sam se u udruženje žena. Na samom početku sam se dvoumila da li bih se uključila u udruženje ili ne. Ipak sam odlučila da se priključim ženama 'Zlatnih niti' i sad kad sam ih upoznala i radila s njima, ne bih se dala od njih odvojiti. Jako sam zavoljela žene iz 'Zlatnih niti' i lijepo mi je s njima raditi. Družimo se, dogovaramo i radimo zajedno. Super nam je!“
Sabina Efendić: „Osnivanjem udruženja 'Zlatne niti' žene su se ujedinile, zbližile, povezale i zavoljele. Ostvarena su i nova poznanstva i prijateljstva, a ujedno i nova iskustva i saradnja sa Mjesnom zajednicom, Osnovnom školom i Medžlisom Islamske Zajednice Žepče. Također, žene su se osnažile ekonomski, kako pojedinačno, tako i grupno.“
Rezija Mujić: „Kada su osnovane 'Zlatne niti' ja nisam odmah bila članica udruženja, tako da sam tek poslije godinu dana rada i djelovanja ovog udruženja i ja odlučila da se priključim 'Zlatnim nitima' . Žao mi je što se odmah nisam priključila, ali ni sada nije kasno. Dosta sam naučila i veoma sam zahvalna 'Zlatnim nitima' na toplini, znanjima i iskustvu koje su mi ponudile.“
Fikreta Mujić: „Veoma mi je drago što sam članica 'Zlatnih niti'. Dosta mi znači što sam dio ove organizacije i dosta sam naučila od kako sam dio ovog udruženja. Zahvalna sam 'Zlatnim nitima'.“
Hazba Efendić: „Pohađala sam kurs krojenja i šivenja koje nam je organizovala 'Medica'. Pošto smo se lijepo družile, odlučile smo da sebi napravimo udruženje kojeg smo nazvale 'Zlatne niti', tako da se i danas družimo i usvajamo korisna znanja.“
Samo se razmjenom ideja i iskustava osigurava napredak
Za kraj, važno je napomenuti da su kroz historiju ljudskog roda žene i njihovi pokreti mijenjali svijet. Samo su kroz organizirano djelovanje žene uspijevale izmijeniti kontekst u kojem su živjele, prekrojiti zakone i mijenjati politiku identiteta koja ih se direktno ticala, a koja im je nerijetko uskraćivala neka od osnovnih ljudskih prava. No, njihova borba za boljitak njih samih nije završena. Nažalost, još i danas u kontemporarnom modernom svijetu, žene ne uživaju sva prava i privilegije u drušvu, pa čak ni u onim razvijenim zemljama poput Amerike, gdje još uvijek žene, za isti posao i s istom kvalifikacijom, dobijaju oko 20 centi manje novca nego muškarci, i to u onim slučajevima kad se radi o ženama bjelkinjama, dok žene sa tamnijom kožom dobivaju čak i do 40 centi manje za svoj rad u odnosu na američke bijele muškarce.
Pokret žena je uvijek imao svoju snagu i ostavljao neizbrisiv trag, kako u mjestima i državama gdje je pokrenut, tako i na globalnoj svjetskoj areni. Stoga, organiziranje udruženja žena 'Zlatne niti' ima historijski značaj za Željezno Polje i njegove stanovnike, tim više što će potaknuti i inspirisati i druge žene i omladinke da se sakupljaju oko zajedničkog cilja i ideje, te samim time učine prvenstveno svoj život bogatijim i prosperitetnijim. Naravno, to će ostaviti traga i na aktivnom razvoju zajednice i svog naroda. Stoga ne treba stati na organiziranju sličnih udruženja na nivou lokalnih zajednica, ali istovremeno treba raditi i na knonačnom uvezivanju takvih udruženja s ostalim udruženjima Bošnjakinja, prvo svog regiona, a zatim treba obuhvatiti i region cijele bivše Jugoslavije. Samo se širenjem ideja, znanja i iskustava može napredovati i donijeti prosperitet sebi i svojoj zajednici. Iskreno se nadam da će u skorijoj budućnosti „Zlatne niti“ dočekivati i ugostiti u svome Željeznom Polju Bošnjakinje Srbije, Crne Gore, Kosova i Makedonije, Slovenije i Hrvatske, i drugih dijelova svijeta.
