Ramazan je mjesec u kojem se više nego u bilo kojem drugom vremenu otvaraju i pomjeraju granice između nutrine i vanjštine, duha i tijela, neba i zemlje. To je vrijeme koje je Allah, dž.š., odabrao da u njemu prenese Svoj vječni zapis upute i istine, Časni Kur'an, koji iz vječnosti čeka svoj momenat da s dobro skrivene ploče ugleda usne ljudskoga roda za koje je namijenjen. Ramazan je posebno duhovno iskustvo. Zapravo, moramo reći da ramazan i post kao poseban ramazanski ibadet, čisti ljudsko srce, um i intelekt, da bi se bez ikakvih pregrada, mogao predati duhovnim iskustvima, i na svome primjeru osjetiti Božiju blizinu, o kojoj Gospodar govori, odmah nakon ajeta o mjesecu ramazanu, kada kaže: „A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kada Me zamoli. Zato, neka se i oni na Moj poziv odazovu, neka vjeruju u Mene, kako bi bili na Pravom putu.“

Onoga momenta kada su u pećini Hira, nad mekkanskom dolinom, odjeknule Božije riječi: Iqre' (Čitaj!) uzdrmale su tok hijeropovijesti i zauvijek promijenile duhovnu, moralnu, kulturnu sliku ummeta, odnosno ljudske civilizacije. Također, onog momenta kada je Muhammed, a.s., dršćući iz pećine požurio u naručje hazreti Hatidže, vrijeme arapske idolatrije i politeizma započelo je svoj kraj, koji će opet u mjesecu ramazanu doživjeti svoj potpuni krah mekkanskim fethom i čišćenjem blagoslovljene doline od kipova.

Isti kipovi u svako doba

Poslanik Muhammed, a.s., nije došao samo s misijom da fizički uništi arapske kipove i idole, već da sruši u ljudskim srcima one vrijednosti i pojave, čija su samo personifikacija bila kipovi, poput žudnje za ugledom, vlasti, odnosno sve ono što Kur'an naziva šahawāt (čulne naslade i pohote). Kipovi su bili bezdušni, ali ne bezlični, jer im je društvo odredilo lik i namjenu. Kur'an i Božiji poslanik Muhammed, a.s., uzdižu ljudski duh nad čulima i materijom i vode ga vječnim, nepatvorenim, istinskim vrijednostima. Na tragu istoga, Allah, dž.š., kaže: „Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha. Reci: “Hoćete li da vam kažem šta je bolje od toga? Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili imat će u Gospodara svoga džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost – a Allah poznaje robove Svoje - oni koji budu govorili: ’Gospodaru naš, mi, zaista, vjerujemo; zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u ognju!’oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji se budu u posljednjim satima noći za oprost molili.” (Ali Imran,14-17)

Predislamsko društvo s objavom Kur'ana i poslanstvom Muhammeda, a.s, pravi hidžru od idola koji su oličeni u materijalizmu, ljudskom egoizmu, prema vrlinama i poslaničkom idealu koji se sastoji od strpljivosti, istinoljubovisti, pravednosti, empatiji, i od drugih vrijednosti na koje je ukazivao Muhammed, a.s. Kome na početku ne bi ni pismo poznato, a bolje, jasnije i uspješnije kolektivno odgojio svoje društvo nego bilo ko drugi u ljudskoj povijesti. Ibrahim, a.s., je na početku svog poslanstva odmah razrušio vidljive i materijalne kipove i idole. Međutim, oni su i dalje ostali u ljudskim srcima. Muhammed, a.s., prvo ruši idole u duši, srcu, naravi kod ljudi, a kao kruna svoje misije, bez ikakvih problema, negodovanja društva i one kamene, što predstavlja trijumf njegovog poslanstva.

Vratimo se u naš trenutak i vrijeme, te uporedimo s vremenom poslanstva Muhammeda, a.s., iako govorimo o dva različita historijska konteksta, primjetit ćemo da postoje određene poveznice. Pod utjecajem globalnih kretanja, ni naše malo bosansko društvo, nije ostalo imuno na razne bolesti postmodernizma, poput konzumerizma koji dovodi do ogavne komercijalizacije, pa čak i onog sakralnog, nihilizma i drugih pojava. Potrošnja postaje životni stil, naši gradovi su veliki trgovački centri, ljudski duh je postao bezvrijedan, otuđen i stjeran u zaborav. Preko modernih medija, poput Facebooka i TikToka pojavljuje se tržište idola, posebno preko influencera kojih je svaki dan sve više i čiji publicitet iz dana u dan raste, nameću nam se idoli, kao što je bilo nametnuto predislamskom arapskom društvu, koji dovode do katastrofalnih društvenih devijacija. Sve to dovodi do problema s kognitivnim, intelektualnim, pa čak psihomotoričkim razvojem kod naše djece i omladine.

Znanje se gubi kao vrlina, a zamjenjuje ga novac i publicitet. Došlo je do toga da se čak očima javnosti serviraju najintimniji životni momenti poput namaza, voziti skupocjen auto je veći uspjeh od fakultetske diplome, a jedan nastavnik je izgubio autoritet nauštrb influencera. U vrtlogu svega toga gubimo ljude idealiste, koji se žrtvuju za ideal, za ideju, vrijednost i vrlinu, postajemo društvo ulizica i parazita. Ko bi danas bio spreman ustati protiv nepravednog režima kao mladići iz pećine, protiv kipova idola kao što je Ibrahim, a.s.? Možda nemamo na ulicama Lata, Uzza, Menata i druge idole na našim trgovima, ali zato imamo velike reklamne panele koji otvoreno promoviraju iste ideje za koje su stajali kao njihova persofinakacija ovih božanstva.

Mjesec borbe za opće dobro

Međutim musliman ne smije da se izoluje, to nije praksa našeg Poslanika, a.s., već do zadnjeg, u skladu sa svojim mogućnostima trudi se da nametne sebi i drugima poslanički ideal. Zato, iskoristimo mjesec ramazan da se vratimo i razmišljamo poslanikovim idealima, koji oplemenjuju ljudsku dušu i koji ga vraćaju njegovoj primordijalnoj (ezelskoj) čistini, koja mu je kao poklon dana. Ljudski duh (ruh) potrebuje novim spoznajama, jer bez njih ostaje uskraćen svoje duhovne hrane, a nezasićena duša je najveća bolest ljudskog bića. U ramazanu je svoje zemaljsko naličje dobio Kur'an, koji je gozba Allahova na zemlji, s koje se hranimo novim spoznajama. Mjesec ramazan je odlična prilika da naučimo sebe i druge da su ideali, temeljeni na Poslanikovom, a.s., uzoru, naš put ka spasenju, kako ovosvjetskom tako i onosvjestkom. Ramazan predstavlja svjedočenje siline Božijih blagodati u kojem trebamo iskazati spremnost da stanemo u odbranu ideala, a naš imperativ treba da se, prije svega, ogleda u zalaganju za opće dobro, za istinu, a ne u pukom nizanju invidualnih ibadeta.

I sâm poslanik Muhammed, alejhiselam, postio je mjesec ramazan. On je sam u ovome mjesecu doživljavao posebna duhova stanja, Džibril, a.s., ga je u ovome mjesecu preslušavao cijeli Kur'an, međutim, on je u ovom mjesecu stao u odbranu općeg dobra, vodio je muslimane u pohode, pobijedio na Bedru, oslobodio Mekku, ne ostajući zaključan u četiri zida medinske džamije. O njegovoj društvenoj ulozi u mjesecu ramazanu svjedoči hadis:

„Allahov Poslanik, s.a.v.s., je bio najdarežljiviji među ljudima, a najdarežljiviji je bio u ramazanu, kada se Džibril sastajao s njim. Džibril se sastajao s njim svaku noć tokom ramazana kada je zajedno s njim učio Kur’an. Allahov Poslanik, s.a.v.s., kada bi se s njim sastao, bio je darežljiviji od vjetra koji donosi plodonosnu kišu.“

Ljudska duša nije po svojoj ruhanskoj prirodi naklonjena zlu, ona je stvorena u svojoj čistoj prirodi, naklonjena dobru i žudi za njim. U ramazanu, ona je najmanje sputana, zato možemo u ovome mjesecu najtrezvenije razmišljati i najbolje doprinositi promjenama u društvu, bilo na našoj mikro ili makro sredini. Zato, iskoristimo ramazan, prepustimo se njemu i budimo oni koji mijenjamo vrijeme, a ne vrijeme nas.