crtice-banner.gif

Pametnom je i išaret dovoljan: “Po zakonu“

Crice za budućnost

Prva crtica. Iako obavlja dužnost imama u jednoj od najpoznatijih sarajevskih džamija ovaj hafiz nije toliko poznat javnosti, bar ne u terminima današnje pseudovjerske estrade, stoga ni njegov detalj iz života ne može biti poznat. Jedne prilike sasvim slučajno, pri razgovoru s poznanikom na čaršiji, saznao je da živi u stanu koji ne pripada vakufu njegove džamije, već druge sarajevske džamije koja, doduše, nema trenutno potrebu za tim vakufom. Informacija je djelovala šokantno na hafiza. U tom trenutku nije mogao ni trenutak dalje slušati poznanika koji ga je uvjeravao da je to sasvim normalno i opravdano, jer i on obavlja imamsku dužnost, a stan je uvakufljen upravo za te svrhe. Ipak, u roku od 24h hafiz je izbacio svoje stvari iz stana, sa ženom napustio stan i vratio ključeve medžlisu. I danas, u 2016. godini, postoje ljudi kojima je vakuf svetost i tako precizirana institucija da ne žele nijednu nejasnoću u vezi s njom. Oni dijele duhovni, kulturni, institucionalni prostor s onim muslimanima, našim Bošnjacima, koji koriste vakufske stanove, imanja, potpuno uvjereni da imaju neupitno pravo na to, čak i kada su im primanja iznad prosjeka njihovih sugrađana, prijatelja, kolega, stalno zaposlenih ili honorarnih radnika. Neki pokušavaju, barem oni koji nisu već ranije uspjeli, da privatiziraju te stanove, kuće ili šta već, ističući da im to omogućava zakon i da rade “po zakonu“. Neka ostane zabilježeno, usput, da je danas mnogo toga u svijetu po zakonu. Naprimjer, trenutno su u Holandiji prostitucija i droga po zakonu. također, neka ostane zabilježeno u ovoj 2016. godini: još uvijek ne postoji referentan okvir za kriterij ko ima prednost za korištenje vakufske imovine. kao što je nastanak institucije vakufa javan, transparentan, svečan, tako bi i vakufsko korištenje trebalo biti javno, svima dostupno pa i svečano obilježeno: s primopredajom ključeva korisniku, dovom za vakifa i mogućnošću da se korisnici javno zahvale i ukažu počast vakifu i njegovim potomcima. Naravno, uz ovo bi bio naznačen i vremenski period korištenja vakufske imovine. Zar to ne bi bilo divno i svečarski? također, vrlo brzo bi ovi prigodni programi dobili konture “Preporodovog/ skog“ prepoznatljivog pridjeva: tradicionalno.

Druga crtica. Ovaj broj Preporoda izlazi u jeku predizborne kampanje za lokalne izbore i u nekoliko navrata je analizirano šta lokalne zajednice, općinska vijeća i načelnici mogu uraditi za vakuf, koji je ranije oduzela bivša država. koliko je briga političare za vakuf, kako one koji se bore da ostanu u vlasti tako i one koji se bore da uđu u nju, dovoljno govori stanje vakufa u različitim općinama, ali ovdje će se umjesto apela šta bi trebali raditi za vakuf da ne završi na javnim tenderima, navesti par crtica iz prošlosti kako su završili oni koji su se nemarno bavili vakufom. tri primjera o svetosti vakufa bilježi hafiz Mahmut Traljić, poznati učenjak za kojeg kažu da je u svoje vrijeme imao najbolju memoriju, pamćenje u Sarajevu. “Nisam nimalo sujevjeran, ali tri stvari potpuno vjerujem: Sarajevski gradonačelnik onog dana kada je potpisao da se veliko groblje Čekrčinica preda državi da se otvori V eliki park, isti dan silazeći niz stepenice u opštini pao je i umro. Hidajetbeg K. potpisao je rješenje da se Veliko groblje na Vratniku ekshumira i da se na tom lokalitetu podigne osnovna škola. Isti dan na akšamu u džamiju zakasnio je u džemat pa je klanjao na sofi pred džamijom. Pao je i umro. Mustajbeg H. potpisao je da se turbe Ajnidedeta i Šemsidedeta prema Ali-pašinoj džamiji pomaknu za nekoliko metara da bi se proširila ulica. Isti dan za ručkom je umro kod kuće.” Naravno, ni mi nismo sujevjerni, ali bismo trebali imati na umu bosansku poslovicu: “Pametnom je i išaret dovoljan.”

Zadnji put promjenjen četvrtak, 17 Maj 2018 12:12
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro