Neka ti nakit bude džemat
Islamska zajednica je skoro pa zaokružila izgradnju i obnovu osnovne infrastrukture. Mnogo se uspjelo. Generacija rođena devedesetih, a stasala je, već može podvući i jasnije uočiti najveličanstveniju poruku ovog fascinantnog pokreta gradnje i obnove, da ga tako nazovemo: ima načina, a, svakako, ima i nade.
Digitalna revolucija jede svoju djecu
Porast broja nepismenih u razvijenim zemljama Zapada
UVODNIK: Na ispitu zrelosti i opstanka
Mnogima je jasno da će lokalni izazovi biti još dugo uz njih, te da će ih, izvan tog lokalnog, čekati globalni izazovi. I to izazovi onog svijeta za koji znamo da će biti drugačiji od našeg. Svijet je to u kojem će ovi mladi ljudi morati znati kako se nositi s poništenjem ljudskosti per se i gdje vrijednosti, koje danas smatraju svojima, mnogima ne znače ništa. Želimo im da se sutra sjete kako su kročivši u svoju Medresu izabrali otpor i da će ga znati dostojanstveno nositi. Neka znaju i da im se divimo. Kao što se ovih dana divimo diplomantima američkih univerziteta koji podižu palestinsku zastavu ili kefiju pokazujući da razumiju i da neće pristati na tišinu
Izašao je novi broj Preporoda
U novom printanom izdanju Preporoda 10/1260 od 15. maja 2024. čitajte:
Džamija Hasana defterdara – Arnaudija: Ušće historije, ljepote i života Banje Luke
Arnaudija, vrijedno naslijeđe islamske i muslimanske tradicije u Bosni i Hercegovini je 7. maja 1993. godine porušeno do temelja. Njeni ostaci su odvezeni na deponiju. Ovaj nulti spomenik kulture na UNESCO listi je potpuno uklonjen s lica zemlje. Do danas niko nije odgovarao za njeno rušenje. Trideset i jednu godinu nakon njenog rušenja, Arnaudija je u autentičnom izdanju je ponovo uspravljena u svome banjalučkom džematu.
O dokazanom nema rasprave
U vremenu kada je ponovo aktualizirano moguće donošenje Rezolucije o Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, u entitetu RS i Srbiji negatori genocida naprosto vape da o Srebrenici iznesu svoju „percepciju“. Toliko se pojavilo „stručnjaka“ za genocid da čovjeku više nije jasno kako isti nisu svoje naučne kapacitete iskoristili i odbranili Mladića, Karadžića i ostale optuženike pred Haškim tribunalom.
HOARE: Krajnji cilj rukovodstva Srbije i RS-a je dovršiti podjelu Bosne i Hercegovine i pripojiti RS Srbiji!
Za Preporod je govorio dr. Marko Attila Hoare, profesor na Odsjeku za političke nauke i međunarodne odnose Univerziteta “Sarajevo School of Science and Technology” (SSST) u Sarajevu
Najava svečanog otvaranja Vakufskog tržnog centra u Sanskom Mostu, u okviru manifestacije Vakufske direkcije IZ u BiH “Dani vakufa u Bosni i Hercegovini 2024”, izmamila je niz reakcija među kojima su i brojne negativne. Tvrdnje da Islamska zajednica treba graditi fabrike ne prestaju ni kada se unapređenjem vakufa kreiraju nova radna mjesta.
Više...
Woke i antiwoke su, svakako očekivano, polarizirali američko društvo, što se - ne beznačajano - proširilo i širom drugih zapadnih društava. Politike desnice u susretu sa zahtjevima pristalica woke kulture se često i pojačavaju. Otuda se produbljuju polarizacije društva ili kulturni ratovi
Taktika ruskih prijatelja na Balkanu: Intimidacija sukobom i novim genocidom
“Genocid se nikad ne desi samo tako!” (Genocide never happens out of nowhere!) - kažu učenjaci. Prema studiji Gregoryja H. Stantona, predsjednika organizacije „Genocide Watch”, a ranije profesora studija genocida na Univerzitetu “George Mason” u Arlingtonu, Virginia, (SAD) postoji deset faza genocida.
Sikofanti i produžena ruka Beograda u RS-u prelaze granice provokacije. Nadaju da će Bošnjaci reagovati, čime bi se situacija dodatno pogoršala. Time bi se barem u očima svoje domaće (glasačke) javnosti opravdalo to što će i dalje, ukoliko se ovako nastavi, trpjeti teški finansijski kolaps u koji ovaj enitet pada strmoglavom brzinom. Računaju to obrazložiti povikom o ugroženosti i svime što učitavaju ovoj rezoluciji.
Izazovi modernih radnih mjesta
Pored stalnih negativnih medijskih poruka o stanju u državi, radnička snaga se bori i s realnom nesigurnošću koju donose brze izmjene u globalnoj svjetskoj ekonomiji. Mnogima je karijerni cilj posao u “državnim firmama” koje pružaju kakvu-takvu sigurnost, a koji se kruniše penzionisanjem. Sa zadrškom se gleda na one koji napuštaju sistem i otiskuju se u karijere koje su fleksibilne i dinamične te kojima upravlja pojedinac, a ne organizacija.