Vrijeme mevluda koji se tokom rebi'ul-evvela, mjeseca rođenja Muhammed-pejgambera, a. s., održavaju širom Bosne i Hercegovine prilika je da pišemo i o specifičnoj tradiciji učešća mektepskih polaznika u organizaciji takvih programa. Mektepski mevludski program, održan nedavno u Zenici, može poslužiti kao temelj toj temi. Ne sam po sebi, već po naglasku koji je Medžlis Zenica postavio na svojevrsnom oživljavanju te tradicije, odnosno potrebi da se najmlađi uključuju u te programe uprkos tome što takve programe posljednjih godina na mnogim mjestima izvode zreli i vrsni interpretatori, što je na tragu riječi glavnog imama Sumedin-ef. Kobilice kazanih tokom mevluda. Dodatno, ta inicijativa je dio već vidljivih nastojanja Medžlisa Zenica da unaprijedi rad s mladima.

Ka očuvanju tradicije mektepskih mevluda

U okviru manifestacije “Želja za Resulom“ - Dani o Allahovom Poslaniku, koju već 23. godinu organizuje Medžlis Zenica, 7. septembra je u džematu Babina Rijeka, u Ensar džamiji, organizovan Mektepski mevludski program. Riječ je o još jednoj aktivnosti realizovanoj uslijed nastojanja Medžlisa Zenica da u središtu svoje misije naglasi značaj i ulogu mekteba i mektepskih polaznika

Dobrodošlicu je iskazao imam džemata Ahmed-ef. Agetović, a potom su nastupili najmlađi,  mektepski hor Medžlisa Zenica s izvedbom mevluda, ilahija, kasida i recitacija.

Ka posvećenosti mladima

Glavni imam Medžlisa Sumedin-ef. Kobilica čestitao je, prije svega, učesnicima programa, naglasivši da su time „pokazali da mogu voditi profesionalan i lijep mevludski program.“ Pored toga, istakao je doprinos Samir-ef. Ahmića, imama džemata Pehare, koji je organizovao i vodio pripreme mevluda.

U nastavku je naglasio cilj organizacije mevludskog programa koji su izvele polaznice mekteba.

„U posljednje vrijeme smo pokušali popularizirati mevlud i na određen način smo ga estradizirali. Izvode ga najbolji interpretatori ilahija, kasida i mevluda. Ipak, naprimjer, ono što je i mene kao dječaka vezivalo za mog imama i džamiju, jeste mevlud. Cijeli ramazan smo se družili sa svojim imamom, pripremali nastupe za 17. i 27. noć, i tako smo ostvarivali konekciju i komunikaciju, i s muallimom i s džamijom. Želja nam je bila da to na neki način ponovo vratimo u našu tradiciju. Hvala Allahu, vidjelo se da to funkcioniše, kao da su najbolji estradni umjetnici večeras s nama“, kazao je glavni imam Kobilica.

Također, potrcrtao je da Medžlis predano radi na tome da se posveti radu s mlađom populacijom te da kroz projekte, poput Mektepske akademije, žele da djeca i omladina budu uz Islamsku zajednicu.

Ljubav prema Poslaniku, a. s., i autentično življenje sunneta

Tokom svoga obraćanja, muftija zenički hafiz Mevludin-ef. Dizdarević je, prije svega, pohvalio sadržaje Manifestacije, posebno naglasivši vrijednost i kvalitet mevludskog programa koji su izvele polaznice mekteba.

Muftija je podsjetio na historijat mevluda iz doba Osmanskog Carstva, kada je mevlud proglašen državnim praznikom, te na ljubav i poštovanje koje su pojedinci iskazivali prema Muhammedu, a. s., poručivši da je izraz takvog poštovanja potreban i danas.

Činjenicu da su polaznici učili prvi mevlud na bosanskom jeziku, autora Saliha Gaševića iz 19. stoljeća, nakon skoro 150 godina, vidi kao specifičan fenomen, s obzirom na jezik kojim je pisan u odnosu na jezik koji danas poznaju i govore najmlađi.

„Stotinu i pedeset godina mi u bosanskim džamijama učimo ovaj mevlud, prenosimo ga s koljena na koljeno. I ne prenosimo samo riječi već i emociju utkanu u stihove“, kazao je muftija.

Shodno kazanom, naglasio je da je u okviru islamskog i muslimanskog kruga poetski izraz postao primarni umjetnički izraz.

„Mi još čuvamo ovu tradiciju poetskog iskazivanja ljubavi prema Božijem Poslaniku i na taj način pokušavamo tu žišku prenijeti na njih“, riječi su muftije Dizdarevića.

Dodao je da su muslimani Bosne kroz mevlud, praksu i običaje nastojali živjeti autentični sunnet Muhammeda, a. s. Tome za primjer istakao je dobre komšijske odnose koji počivaju, između ostalog, na davanju i istinskoj zahvalnosti, i riječju i djelom.

Nakon mevluda u Zenici polaznice mekteba su istakle svoje zadovoljstvo učešćem i samom realizacijom te ponos koji osjećaju. Posebno važnim su naglasile druženja i nova poznanstva koja su stekli s polaznicama iz drugih džemata tokom priprema ovog programa.

Sajra Suljić ističe da su se fino slagale, iako su iz različitih džemata. Također, ističe da se nije bilo zahtijevno ni pripremiti.

“Više smo se trebale pripremiti psihički i dale smo sve od sebe. Ponosna sam i na sebe i na ostale naravno”, kazala nam je Sajra.

Svoju radost učešćem u programu nije krila ni Hana Ibrahimagić iz džemata Vranduk. Zahvalna je svima koji su došli da ih čuju i podrže, a, kako veli, za nju su pripreme, ipak, bile zahtijevne.

“Ovo je i rad i druženje. Mene je obogatilo. Upoznala sam i nove prijateljice”, veli Hana.

Heni Hinović iz džemata Blatuša po prvi put je učila mevlud. Na početku je imala i tremu, ali je, kaže, brzo prebrodila, a osjećaj je lijep.

“Upoznala sam djevojčice iz više džemata. Ponosna sam i mislim da sam veoma lijepo proučila mevlud”, kaže Hana.

Sajra, Hana i Hena tokom priprema za mevlud stekle su i nova znanja i nova poznanstva

Mnogi vrsni učači, koji je naša tradicija iznjedrila posljednjih decenija, kvalitetom koji su pokazali pomogli su da se određeni standardi u izvođenju mevludskih programa podignu na viši nivo. Također, uslijed praktičnih i drugih okolnosti, mevludski i slični programi su, uglavnom, izmiještani iz džamijskog ambijenta. Prostor u kojem obično dominira halka, neposrednost u susretu i komunikaciji zamijenjen je prostorom bine i tribina, s dodatnom izraženoću protokola. To, naravno, može kazivati o infrastrukturnom razvoju Zajednice i njenim potrebama. Kako god, mogu se čuti i bojazni da bi prepoznatljiva estradizacija mevludskih i sličnih programa mogla dodatno utjecati upravo na prakse uključivanja najmlađih u takve programe, koji počivaju na intenzivnim pripremama s imamom, druženjima, ali i pokušaju vezivanja najmlađih za vrijednosti tradicije islama.

Glavni imam Kobilica: „Medžlis predano radi na tome da se posveti radu s mlađom populacijom.“

Autentična tradicija

O specifičnosti mevludskog naslijeđa nakon mektepskog mevluda u Zenici, razgovarali smo i s muftijom hafizom Mevludin-ef. Dizdarevićem. Prije svega, on naglašava da je mevlud, uz formalne promjene koje je doživljavao kroz vrijeme, ipak zadržao „notu porodičnog, intimnog i autentičnog“.

„Bili su to porodični, skupni, džematski, imamski, mektepski mevludi i zbog toga su autentični i posebni. Na mevlud su dolazili i publika i izvođači, u stanovitom smislu, kao učesnici. I oni su dio tog programa – i kroz horsko učenje i na druge načine, ali i na način da je čitava porodica bila uključena u obilježavanje mevluda“, istakao je muftija.

I on nosi upečatljivu sliku iz djetinjstva, dok je sjedio u krilu majke kada bi se mevlud učio, a pri takvom sjećanju uspijeva dozvati i specifičan miris iz takvog ambijenta.

Muftija Dizdarević: „To je, ustvari, bila naša autentična tradicija – da mektepski polaznici i porodice uče mevlude.“

„Mevlud je prolazio razne faze, pa i fazu estrade gdje su ga vrhunski izvođači i profilisani glasovi učili, što je dobro, lijepo i potrebno, ali držim da je važno da revitalizujemo tradiciju mektepskih mevluda. To je, ustvari, bila naša autentična tradicija. Hvala Allahu, pokušat ćemo to i na ovaj način afirmisati“, zaključio je muftija Dizdarević.

Nakon prijedloga glavnog imama Medžlisa Zenica da upravo polaznici izvedu mevludski program, efendija Samir-ef. Ahmić, imam džemata Pehare, koji je pripremao mektepski hor Medžlisa, imao je izvjesnu bojazan, s obzirom da mekteblije nemaju posebno iskustvo izvođenja takvih programa. Međutim, ipak su se odvažili, održali potreban broj proba te kvalitetno realizovali program.

Efendija Ahmić, Pehare: “Itekako imamo talenata i prostora, a da ga možda još nismo ni svjesni, u kontekstu mekteba ili Mreže mladih.”

„Ne treba sporiti, potrebni su nam i profesionalni izvođači, ali, zaista, svjedoci smo da itekako imamo talenata i prostora, a da ga možda još nismo ni svjesni, u kontekstu mekteba ili Mreže mladih. Sve su to segmenti u okviru kojih moramo raditi i na taj način osnaživati Islamsku zajednicu“, kazao nam je efendija Ahmić.

Zahtjevnije, ali višestruko korisno

Niz je primjera među imamima koji posvećuju značajnu pažnju animiranju najmlađih u ovakvim aktivnostima. Takav je i Elvedin-ef. Aličić, imam džemata Lepenica, Medžlis Tešanj, koji to čini tokom svog cijelog dvadesetpetogodišnjeg imamskog djelovanja.

Efendija Aličić se, prije svega, referiše na opštu tradiciju mevluda, od spomena u vakufnami Gazi Husrev-bega, kasnijih zapisao o učenju mevluda u Begovoj džamiji do toga da su mnogi bosanski vakifi u svojim vakufnamama oporučivali njegovo učenje. Uz to, napominje da se mevlud učio različitim povodima, a učili su ga i najmlađi.

„Ukoliko bi u muallimskom poslu pokušali analizirati segment vannastavnih aktivnosti, onda bi učešće mektepskih polaznika u pripremi i izvedbi mevludskih programa bila prvorazredna aktivnost“, ističe on.

Takve mevlude smatra upečatljivim sjećanjem iz mektepskih dana. I sam se prisjeća mektepskih dana (1984-1986) kada ih je tadašnji imam u džematu Matuzići Muharem-ef. Hadžić pripremao za brojen mevludske programe, hatma-dove, kućne mevlude i sl.

Takvu praksu je ustalio i on s jasnim obrascem u kojem su tri mevludska sadržaja nepromjenljiva: Prolog, Rođenje s ustajanjem i dova. Uz to, shodno povodu mevluda, uče se odlomci iz Kur’ana, čitaju recitali, kraći tekstovi ili hadisi s aktuelnom tematikom.

“Ovakvi programi su pokazali svoju svrsishodnost jer polaznici kroz takvu formu usvajaju islamske sadržaje a i džematlije, slušajući svoju djecu, također se upoznavaju s islamskim učenjem“, kaže Aličić.

Efendija Aličić, Lepenica: „Prilikom obilježavanja mubarek noći i dana učešće mektepskih polaznika ima mnogo snažniji efekat i na učesnike i na slušaoce.“

Dodaje da se kroz takve programe polaznici i profilišu u izvedbi ilahija, recitacijama i govorništvu. Džematski odbor osigurava i prigodne poklone i novčane hedije za njih. To postaje djeci dio usvojene tradicije i prateći sadržaj koji i sami povremeno priređuju, napominje on.

Imam džemata Bradići-Krušik, Medžlis Maglaj, Enis-ef. Salatović je od samog početka imamskog posla osjećao potrebu da okuplja djecu i zadrži ih u džamiji. Učinio je to osnivanjem mektepskog hora. Među njima je bilo talentovanih učača, ali i drugih, koji su doprinosili na druge načine.

„Svako od njih se osjećao podjednako važan, što je i bio krajnji cilj. Time smo pridobili djecu u mekteb, ali oživjeli i tradiciju učenja mevluda“, kazao nam je.

Efendija Salatović, Bradići-Krušik: „Bojim se, ipak, da ćemo svake godine imati sve manji broj onih koji žele učiti i posjećivati mevlude.“

Riječ je, kako kaže, o satima vježbanja u džamiji, gdje djeca uče o vjeri i stiču nova prijateljstva. Uz to, mevludski programi su uvijek plijenili veliku pažnju roditelja, djedova, nana, komšija i rodbine, jer su željeli vidjeti i čuti tu djecu.

Nekadašnja praksa iz Matuzića, Medžlis Doboj, koju je spomenuo efendija Aličić živi i danas u Salihija džamiji, a njeguje je sadašnji imam džemata Ahmed-ef. Mešić. Na naš upit o temi, napominje da je upravo u ovoj džamiji nastupio i veliki broj istaknutih učača, upravo na njegov poziv. U tom pogledu, on ističe da je imam u takvim slučajevima rasterećen i oslobođen značajnog organizacijskog dijela. S druge strane, primjećuje da je rad s mektepskim polaznicima i ostalom omladinom u pogledu organizacije mevludskih programa, ipak, još uvijek zastupljen u okruženju u kojem dijeluje. Tako čini i on već godinama. Pomažu mu i učenici medresa, posebno za ramazan.

„Kada nastupi mjesec ramazan, imami i nemaju mnogo mogućnosti da pozivaju profesionalne učače, pa te programe pripremaju s djecom i omladinom. No, to sa sobom nosi mnoge koristi i ima posebnu čar. Posljednji ramazan, pripremajući se za mevludske programe 17. i 27. noći, održao sam četrnaest proba s djecom. To iziskuje mnogo strpljenja i truda“, napominje efendija Mešić.

Dodaje da je svake godine sve više učesnika, a ove godine oko dvadeset. Uz to, uvijek se pronađu donatori koji djecu počaste novčano ili drugih hedijama, pa i cijeli džemat.

„To, zapravo, govori da djeca, a i odrasli, vole takve programe i da je to dječija prilika da se oni zajedno sa svojim imamom predstave džematu. Time se djeca vežu za džemat i džamiju te nerijetko ih možemo čuti kako pitaju kada ćemo se opet okupiti“, priča nam efendija Mešić.

Efendija Mešić, Matuzići: „Naši džemati bi, pored profesionalnih učača, barem jednom godišnje ovakvu vrstu programa trebali izvoditi zajedno s djecom i omladinom.“

Tradicija koja stvara sjećanja i uspomene

Efendija Aličić ukazuje da angažiranje vrsnih učača treba imati mjeru i svrhu te dodaje da je to i neophodno u određenim prilikama kao što su otvorenja džamija, večeri Kur'ana i sl.

„Ali, prilikom obilježavanja mubarek noći i dana učešće mektepskih polaznika ima mnogo snažniji efekat i na učesnike i na slušaoce. Očuvanje mevluda, kao načina našeg tradicionalnog vjerskog sadržaja, ne smije biti samo zadatak imama. Učešćem najmlađih takva tradicija živi i među mladima, a prenosi se i na njihove roditelje i ostale džematlije, čime mevlud dobija svoj puni smisao“, potcrtava Aličić.

Mešić dodaje da je to tradicija koja stvara sjećanja i uspomene. Osim toga, kako kaže, to je i način da se čovjek pozove vjeri te ima slučajeva da stariji, sebebom djeteta koje nastupa, nastave dolaziti u džemat.

„Naši džemati bi, pored profesionalnih učača, barem jednom godišnje ovakvu vrstu programa trebali izvoditi zajedno s djecom i omladinom“, predlaže on.

Specifičan benefit uslijed osnivanja mektepskog hora navodi i efendija Salatović.

„Mnoge smo lijepe i hairli džematske projekte na tim mevludima započinjali i završavali. Izuzetno je važno da se ta tradicija i nastavi, jer novi naraštaji treba da znaju da je mevlud bio i ostao dio našeg identiteta i naslijeđa. Iako danas imamo mnogo izvođača ilahija za koje možemo kazati da svojim izvedbama plijene našu pažnju, lijepo bi bilo da, i pored toga, veliki značaj damo našoj djeci i njihovim izvedbama“, naglašava efendija Salatović.

Natapati mevludsko korijenje

Pored ostalog, efendija Salatović smatra da je nekada bilo lakše animirati djecu da budu dijelom hora, jer im je to, često, kako kaže, bila jedna od najvažnijih vannastavnih aktivnosti. Danas je, dodaje, olakšana komunikacija, materijali su dostupni, ali je djecu teže animirati, s obzirom na izazove i način života u savremenom svijetu.

„Ipak, i tada i sada, uz prisutnost u životima naše djece i stalnu komunikaciju s njihovim roditeljima, postižem da djeca budu redovna, kako u mektebu tako i na vanmektebskim aktivnostima. Međutim, bojim se, ipak, da ćemo svake godine imati sve manji broj onih koji žele učiti i posjećivati mevlude“, mišljenja je efendija Salatović.

Nedostatak džematlija na mevludima u odnosu na neka prošla vremena kada ih je bilo znatno više primjećuje i Aličić.

„Sve sam uvjereniji da i u sadržajnom pogledu mevludski programi trebaju doživjeti prilagodbu vremenu u kojem mi živimo. Unošenjem novih sadržaja u mevludske programe poruka koju mevludski program odašilje se upotpunjava i obogaćuje. Jer, vrijeme u kojem živimo je „porodilo“ džematliju kojem ne nedostaje bilo kojeg sadržaja pa i vjerskog. Prezasićenost je očita. Mevlud nije prevaziđen. Korijeni su mu duboko u svijesti našeg naroda. Samo ih treba „natopiti“ plemenitim porukama s nepresušnog vrela naše čiste vjere“, zaključuje efendija Aličić.

Salatović dodaje da je jedan od razloga što mevludska tradicija blijedi i antimevludska propaganda, kako je naziva, prisutna na društvenim mrežama.

„Sve češće se mevlud izjednačava s grijehom i omladini koja tek formira svoje mišljenje se predstavlja kao ružno djelo. Na nama je da uložimo dodatni napor da kroz mekteb, mektepske horove, djeci – koja će sutra činiti naš džemat – omilimo mevlud i objasnimo im njegovo pravo značenje i značaj“, zaključuje Salatović.

S druge strane, efendija Mešić napominje da nedostaje i želje za pripremom mevludskih programa, ali napominje da posvećenost i trud daju rezultate, a odziv djece i ljudi postaje veći.

„Živimo vrijeme u kojem se kvalitetni rezultati očekuju s manje rada. Osim toga, džematlije su zasićene raznim programima, pa je potrebno uložiti veliki trud da ih se motiviše. I, naravno, među mladima se primjećuje gubitak volje i želje uz život pun izazova. Teško je pronaći istinsku motivaciju za njih i u mektepskim klupama, a kamoli da učestvuju u programima, bez obzira imaju li neku posebnu materijalnu korist od toga. Ipak, ostaje nam stalni napor da pronađemo najbolji model rada s njima“, zaključuje Mešić.