Prema posljednjim informacijama Ministarstva zdravstva u Gazi, u dosadašnjih 39 dana sukoba poginulo je više od 11.180 Palestinaca, od čega je većina žena i djece, odnosno, ubijeno je najmanje 4.609 djece. Ujedinjene nacije su objavile da je poginulo 102 radnika UNRWA - Agencije UN za pomoć palestinskim izbjeglicama, što je najveći broj humanitarnih radnika ubijenih u povijesti ove međunarodne organizacije. Također, prema procjenama Reportera bez granica i Komiteta za zaštitu novinara, u dosadašnjem sukobu poginulo je 49 novinara i medijskih radnika, što je više nego i u jednom sukobu u posljednje tri decenije. Također, u ovom sukobu zabilježen je enormno veliki broj poginulih ljekara koji rade u gotovo nemogućim uslovima u 30 bolnica u Pojasu Gaze, od kojih su neke u sjevernom dijelu enklave postale potpuno opkoljene i faktički prve linije sukoba. Sve navedene kategorije su nominalno „zaštićene“ međunarodnim konvencijama o ratovanju, ali ih Izrael u dosadašnjem toku sukoba pred očima svjetske javnosti flagrantno krši, što ovom sukobu daje sve konture jednog kompleksnog zločinačkog poduhvata koji uključuje ratne zločine, prisilno preseljavanje ljudi i u konačnici genocida. Ovome treba dodati informaciju da je od 7. oktobra, 70 posto od 2,3 miliona stanovnika Pojasa Gaze, odnosno 1,6 miliona ljudi interno raseljeno. Također, treba naglasiti da je otprilike oko 70 posto stanovništva Gaze izbjegličkog porijekla, dakle, ljudi koji su ranije protjerani iz različitih dijelova Palestine.
Prema zvaničnim izraelskim podacima, u napadu Hamasa od 7. oktobra, ubijeno je 1.200 Izraelaca, pri čemu je Hamas oteo 239 talaca, od čega je četvoro pušteno, a jedan spašen. Izraelske vlasti su, prema pisanju The New York Timesa, nakon mjesec dana i procesa identifikacije mnogih Izraelaca i stranaca, početnu cifru od 1.400 žrtava smanjile na 1.200, razdvajajući brojku od broja ubijenih napadača. Od te brojke ubijenih koje su identificirali izraelski forenzičari i policija je 845 civila, a ostatak je 365 izraelskih vojnika. Pri tome, od kako je otpočela izraelska kopnena ofanziva na Gazu 27. oktobra, izraelska vojska je objavila da je poginulo 45 izraelskih vojnika.
Nepojmljiva brutalnost prema civilnim ciljevima
Ovo je gruba skica podataka o dosadašnjim žrtvama ovog sukoba koja je zasigurno nepotpuna, jer se te brojke mijenjaju iz sata u sat, ali i zbog činjenice da se brojke uglavnom skrivaju i da se njima uveliko manipuliše u propagandne svrhe. To je, nažalost, praksa koja je konstantna tokom svih 75 godina ovog sukoba. Naveli smo ove brojke radi usporedbe opsega sadašnjeg konflikta koji, ukoliko se ne zaustavi, ima izglede da po broju ubijenih, ranjenih i protjeranih nadmaši sve ranije pojedinačne ratove u izraelsko-palestinskom sukobu. Za primjer ćemo uzeti prvi sukob koji Palestinci nazivaju „Nakba“ (Katastrofa), a Izraelci „Ratom za nezavisnost“ živote je izgubilo oko 15 hiljada Arapa i šest hiljada Izraelaca. U ovom ratu je Izrael protjerao između 750 hiljada i milion Palestinaca s njihovih ognjišta, odnosno 3/4 tadašnjeg ukupnog palestinskog stanovništva i okupirao 78 posto Palestine, 25 posto više od UN-ovog plana podjele, donesenog Rezolucijom UN-a 181(II) 29. novembra 1947. godine. I u nekoliko kasnijih sukoba omjer žrtava se uglavnom kretao 3:1 i bio je znatno povoljniji u korist Izraela. Naprimjer, broj poginulih arapskih vojnika (Egipat, Jordan, Sirija, Irak) kretao oko 20 hiljada u dva rata iz 1967. i 1973. godine. U dva velika palestinska ustanka, koji su trajali šest i pet godina, poginulo je 1.200 Palestianca i oko 160 Izraelaca u Prvoj intifadi (1987-1993), odnosno, oko 3.000 Palestinaca i 1.000 Izraelaca tokom Druge intifade (2000-2005). U svim ovim sukobima Izrael je protjerivao ili nanovo protjerivao nove stotine hiljada Palestinaca, kao što se to dešava u posljednjem sukobu u Gazi.
Međutim, pored navedenih sličnosti s ranijim etapama sukoba, najnoviji rat u Gazi je specifičan po nevjerovatno velikoj količini propagande i gotovo nepojmljivoj brutalnosti prema civilnim ciljevima, a što je posebno vidljivo posljednjih dana kada su izravnim granatiranjima i napadima, opkoljavanju i nasilnom prekidu i onemogućavanju dostave osnovnih sredstava za rad (struja, voda, lijekovi) izložene najveće bolnice u Pojasu Gaze. „Novorođenčad i drugi teški pacijenti umiru u najvećoj bolnici u Gazi zbog nestanka struje i najvažnijih resursa,“ saopćilo je 13. novembra palestinsko Ministarstvo zdravstva u Gazi. U saopćenju se upozorava da se najmanje 35 prijevremeno rođenih beba suočava s mogućom „smrti u svakom trenutku“ u bolnici Al-Shifa koja faktički ne radi od subote, 11. novembra, u jutarnjim satima, nakon teškog bombardiranja i intenzivnih borbi izvan kompleksa koje uzrokuju nestanak struje zbog nedostatka goriva potrebnog za rad generatora.
Propaganda i istina o bebama
A sada ćemo o propagandi. Za početak, sjetit ćemo se šokantnih informacija o „40 beba sa odrubljenim glavama“ koje je objavio Ured Premijera Izraela Benyamina Netanyahua. Ova vijest o užasavajućem zločinu se munjevitom brzinom proširila svjetskim medijima u prvim danima sukoba nakon 7. oktobra. Naime, kako je prenio CNN, premijer Netanyahu je 12. oktobra, prilikom prvog susreta s američkim državnim sekretarom Anthonyjem Blinkenom naznačio da je Hamas ljudima odrubljivao glave, ali nije precizirao jesu li to bila djeca. Njegov ured je to već objavio kao "strašne fotografije beba koje su ubila i spalila čudovišta iz Hamasa". Prema CNN-u, ove eksplozivne tvrdnje da su djeci odrubljene glave pojavile su se u utorak 10. oktobra, u izraelskim medijima, a dan kasnije 11. oktobra, je ovu vijest potvrdila i Netanyahuova glasnogovornica Tal Heinrich koja je rekla da su bebe i mala djeca pronađena s "odrubljenim glavama" u kibucu u Kfar Azi. Međutim, vrhunac ovog očiglednog i vrlo opasnog medijskog spina desio se kada je američki predsjednik spomenuo ove informacije na okruglom stolu s čelnicima židovske zajednice, također, 11. oktobra. Biden je izjavio: "Radim ovo dugo vremena, nikad nisam mislio da ću vidjeti... imati potvrđene slike terorističkih odrubljivanja glava djeci." Bijela kuća nije odmah komentirala mnogobrojne zahtjeve medija za pojašnjenje ove izjave, ali je dužnosnik američke administracije kasnije pojasnio Bidenove izjave, rekavši za CNN da ni Biden ni njegovi suradnici nisu vidjeli slike niti su primili potvrđena izvješća o djeci ili dojenčadi kojima je Hamas odrubio glave. Dužnosnik je pojasnio da je Biden mislio na javne komentare medijskih kuća i izraelskih dužnosnika. A onda, dakle istog dana navečer, 12. oktobra, kako je prenio CNN, izraelski zvaničnici su demantirali ovu specifičnu informaciju o „40 beba sa odrubljenim glavama“. Ipak, glasnogovornik IDF-a je kasnije tog dana kazao da su „teroristi najvjerovatnije izvršili odrubljivanje glava bebama u kibucu Be'eri, te da imaju veoma uznemirujuće izvještaje sa terena. Očigledno je da je priča o „40 beba sa odrubljenim glavama“ bila izuzetno moćna propagandna alatka. Istovremeno se na društvenim mrežama pojavila fotografija navodno spaljene bebe, za koju će se ispostaviti da je lažna i kreirana uz pomoć umjetne inteligencije na osnovu predloške bolesnog psa. Također, primjetno je da su izraelski zvaničnici ovu propagandu pokrenuli kako bi brutalnost Hamasa povezali s dobro poznatom brutalnošću ISIL-a na Zapadu. Ovome u prilog ide i činjenica da je glavna oznaka za povezivanje informacija na društvenim mrežama (hashtag) tokom prvih dana sukoba bila odrednica „Hamas je ISIL“ odnosno na engleskom: #HamasisISIS. Ovo, dakako, ne znači da brutalnosti u Hamasovom napadu 7. oktobra nije bilo, naprotiv, počinjeni su užasavajući zločini i masakri nad nevinim civilima i te zločine je osudio sav normalan svijet, ali priča o „40 beba sa odrubljenim glavama“ je itekako postigla svoj efekat.
Ratni zločini, zločini protiv čovječnosti i genocid
Ova propaganda je poslužila da se u prvim danima sukoba od skoro svakog sagovornika na zapadnim medijima ultimativno traži osuda Hamasovih zločina, ali i da se vodeći lideri Zapada redom izjasne o podršci „pravu Izraela da se brani.“ Paralelno s ovim narativom izraelski zvaničnici su nastavili s veoma otvorenim prijetnjama i dehumanizacijom cijelog palestinskog naroda i najavom kolektivnog kažnjavanja stanovnika u Gazi. Jedan od vodećih svjetskih eksperata za holokaust, istaknuti američko-izraelski profesor Omer Bartov, je 10. novembra za Democracy Now, izjavio kako postoji rizik da ovako brutalni napad Izraela na Gazu, ukoliko se nastavi, postane genocid. „Izraelski politički i vojni lideri su iznijeli veoma zapanjujuće i zastrašujuće izjave o Gazi, govoreći o sravnjivanju Gaze, govoreći o Hamasu, ali na neki način proširujući to također na Gazance, općenito, kao ljudske životinje, govoreći o premještanju cijelog stanovništva Gaze iz Gaze. To je jasna namjera etničkog čišćenja. Dakle, te izjave pokazuju namjeru. I to je genocidna namjera, koju je u genocidu često vrlo teško dokazati. Ljudi koji provode genocid ne žele uvijek reći da to čine.
Drugo je: Što oni zapravo tamo rade? A vojni čelnici na terenu stalno govore da ono što pokušavaju učiniti jeste pogoditi Hamasove ciljeve, da Hamas često - i mislim da je to često istina - postavlja svoje vlastite stožere, rakete i tako dalje ispod bolnica, unutar džamija, igrališta, škole i tako dalje. Dakle, vojska tvrdi da pokušavaju pogoditi Hamas, a ne stanovništvo, ali, nažalost, stanovništvo također biva ubijeno. U tom smislu jasno je da postoji nesrazmjerno ubijanje civila. Odnosno, brojke, kao što ste ranije citirali, sada se procjenjuju na preko 10.000. Čak i ako ne vjerujemo brojevima koje je dao Hamas, oni se još uvijek broje u hiljadama. Možda ih je čak i više, jer su mnoga tijela vjerojatno zakopana ispod ruševina. A od toga je najmanje 4.000 djece. I treba zapamtiti da je polovica stanovništva Gaze mlađa od 18 godina. Dakle, za mene postoji indikacija da se u Gazi događaju ratni zločini, potencijalno i zločini protiv čovječnosti. Da li je ovo u ovom trenutku genocid, moj vlastiti osjećaj je da to u ovom trenutku nije genocid, jer još uvijek nema jasnih naznaka pokušaja uništenja cijele populacije, što bi bio genocid, ali da smo vrlo blizu rubu toga. A ako se ova takozvana operacija nastavi, to bi moglo postati etničko čišćenje - djelomično, to se već dogodilo s preseljenjem tolikog broja Palestinaca iz sjeverne Gaze u južnu Gazu - i to bi moglo postati genocid,“ izjavio je profesor Bartov.
A sada ćemo se vratiti na drugu skupinu beba. Doduše brojka nije punih 40 koliko se spominjalo u izraelskoj propagandi, već se radi o potvrđenim informacijama i fotografijama koje je objavio norveški ljekar i humanista dr. Mads Gilbert u subotu, 11. novembra u večernjim satima (19:02) na svom Twitter/X profilu. Od 39 prijevremeno rođenih beba, nakon što su inkubatori prestali raditi zbog nestanka struje i uništenja mašine za kiseonik, tri su već umrle. Preživjele bebe su izmještene u drugi odjel i nemaju osiguran neophodni kiseonik i temperaturnu regulaciju. Bez tih uslova ova prijevremeno rođena bića su osuđena na smrt, samo je pitanje sati koliko će koje od njih izdržati. Kako su objavili mediji u ponedjeljak, 13. novembra, ljekari bolnice Al-Shifa prijevremeno rođene bebe zamotavaju u foliju i stavljaju pokraj tople vode kako bi ih održali na životu. Osoblje je primorano na takve očajničke tehnike pošto izraelske snage nastavljaju s opsežnim napadima, koji uključuju tankovsku opsadu i prijetnju snajperskim mecima za sve koji se kreću po bolničkim hodnicima.
Pozivi na prestanak sukoba
Na propagandistički narativ o „čudovištima iz Hamasa“ svijet je reagirao „željezno okovanom“ podrškom Izraelu i njegovom „pravu da se brani“, Hamas je efektivno izjednačen sa terorizmom, a Palestinci, pošto su „izrabrali“ Hamas na izborima koji su se desili prije 17 godina, u januaru, 2006. godine, su zapravo svi teroristi, ali ne samo oni. U psihotičnoj atmosferi koja je zavladala nakon 7. oktobra, posebno na Zapadu, svi oni koji su iskazali suosjećanje sa patnjama Palestinacima u najblažem su označeni etiketom antisemitizma, a ukoliko bi se usudili pružiti podršku palestinskom otporu promptno su etiketirani kao podražavaoci terorista. Najbolji primjer za ovu kulturu poništavanja na globalnom nivou je generalni sekretar UN-a Antonio Guterres, koji je, nakon jasne osude Hamasa, samo pokušao objasniti širi kontekst ovog najdužeg konflikta u modernoj povijesti, odnosno, da se napad Hamasa „nije desio u vakuumu“ suočio se sa salvom napada i pokušaja diskreditacije od strane Izraela, ne samo njega, već i same institucije koju predstavlja. Nakon posljednjih informacija koje svojom brutalnošću jednostavno jedna drugu potiskuju, neki zapadni lideri su reterirali i uz obavezne ponovljene osude terorizma Hamasa počeli pozivati na prekid vatre. Tako je francuski predsjednik Emanuel Macron u intervjuu za BBC, 11. novembra, pozvao Izrael da „prestane ubijati žene i djecu Gaze“ objasnivši da „nema opravdanja za bombardiranje i da će primirje koristiti Izraelu.“ Također, nakon potresnih slika granatiranja bolnica u Gazi i ubijanja civila koji su utočište pokušali pronaći u njihovim dvorištima i kompleksima oglasio se i američki predsjednik Joe Biden. Rekao je da najveća bolnica u Gazi "mora biti zaštićena.“ Obraćajući se u ponedjeljak, 13. novembra, novinarima u Bijeloj kući, Biden je rekao kako se nada da će vidjeti kako Izrael poduzima "manje nametljive akcije" u bolnici Al-Shifa, a čak se oglasio i britanski premijer Rishi Sunak koji je izjavio da „previše civila umire“ u pojasu Gaze. Pozive na prestanak sukoba već danima upućuju najvažniji vjerski lideri, ali su njihovi glasovi potpuno pali u drugi plan. Još jedan dokaz da ovo nije vjerski rat, već rat u kome se vjersko obilato zloupotrebljava!
Stanje na terenu u Gazi je sa svakim satom sve teže i izgledno je da će se ova humanitarna katastrofa nastaviti pogoršavati, barem u narednih dvije-tri sedmice, koliko je procijenio izraelski ministar vanjskih poslova Eli Cohen u komentaru od 13. novembra, kada je spomenuo da „diplomatski sat“ otkucava i da se pritisak na Izrael povećava. Očigledno je da kritike izraelskih napada u Gazi polahko mijenjaju odnos na globalnoj sceni i u ratu propagandnim narativima koje je Izrael u dosadašnjim ratovima veoma uspješno vodio. Izraelski napadi na bolnice u Gazi i njihovog neuspjelog propagandističkog predstavljanja kao objekata u čijim podrumima su komandni centri i baze Hamasa, po svemu sudeći razbijaju i potezi izraelskih vlasti koje su u nekoliko navrata prvo pokušale dostaviti neznatne količine goriva za generatore, te u posljednjem primjeru čak i inkubatore za ugrožene prijevremeno rođene bebe.
Tri dimenzije sukoba
Međutim, ima još nekoliko dimenzija ovog sukoba, koji je toliko oštar i intenzivan da ga je teško pratiti i najboljim poznavaocima prilika na Bliskom istoku, koje su krajnje zabrinjavajuće.
Na globalnoj sceni, to je potpuna podjela i radikalizacija, gubitak povjerenja u dosad uspostavljene institucije, kao donesene rezolucije, konvencije, pravila i druge norme koje određuju ono što se naziva međunarodnim poretkom. Iako Izrael ne priznaje Međunarodni krivični sud i premda je teško zamisliti da će za ove zločine ikada iko odgovarati, posebno je problematična kriza liberalnih demokratija na Zapadu koje su zbog dvostrukih standarda, a pogotovo u slučaju Palestinaca, sada očigledno pred ambisom i možda kasno shvate da ih krajnje radikalno, desničarsko i korumpirano rukovodstvo Izraela pod vođstvom Netanyahua vodi u ponor iz kojeg će se teško izvući. Stravični podaci sustižu i prestižu jedni druge, tako da je u općem haosu gotovo nemoguće smireno i trezveno sagledati sve posljedice ovog sukoba koji će iza sebe ostaviti na nekoliko nivoa.
Na nivou tzv. „Muslimanskog svijeta“ to je očigledna razjedinjenost i nemoć što je najbolje pokazao nedavni samit u Rijadu 11. novembra, kada su se faktički svi važniji lideri muslimanskih država, članica Arapske lige i Organizacije za islamsku saradnju, tek dogovorili da osude izraelsku agresiju i nastave sa apelima prema međunarodnim organizacijama i vladama da se konflikt zaustavi i omogući pružanje humanitarne pomoći. Izgleda da su od ovog susreta poglavara „islamskog Ummeta“ imali korist svi osim Palestine i Palestinaca. Naime, svi prisutni su iskoristili priliku da iznesu neke svoje agende, osude i stavove, uglavnom retorički i beskorisno, što zapravo mnogo govori i što bi trebala biti veoma važna poruka za nas u Bosni i Hercegovini.
Dakle, još jednom smo se uvjerili kako se za kratko vrijeme, za jednu nepunu četeresnicu, može efektivno urušiti ono što se sa svim manjkavostima i rezervama smatralo međunarodnim svjetskim poretkom (institucije, povelje, konvencije, pravila). Sjećam se rahmetli Murada Hoffmana koji je na jednoj tribini u Sarajevu prije dvadesetak godina kazao: „Ovo nije međunarodni red, već međunarodni nered“ (This is not international order, this is international disorder!) Pošto argumenti i kontekst više “ne važe” ili ih se jednostavno ne želi čuti, ovo čemu svjedočimo je bolje nazvati globalnom džunglom, a svi znamo da u takvom okruženju više niko nije siguran, pa ni najjači i najopasniji predatori!
Ovo je važno da shvatimo u Bosni i Hercegovini i ne dozvolimo da nam narative o bilo čemu, pa i o važnim globalnim problemima, vode neki drugi za neke druge interese, pogotovo da nam geopolitička pitanja, ratove i političke sukobe tumače s pozicija neadekvatnih teoloških interpretacija za koje nije ni vrijeme ni mjesto. Naša moralna obaveza je solidarisati se sa žrtvama i ugroženim, kao što je naša moralno pravo reći jasno i otvoreno svima i na Zapadu i na Istoku istinu, osuditi zločine i pozvati na mir. S obzirom na našu nedavnu prošlost i iskustvo genocida niko nam nema pravo nametati svoje stereotipe, držati moralne lekcije ili koristiti ovu ogromnu tragediju za pritiske i smješne kampanje okrenute protiv našeg naroda. I na kraju, dok vrijeme ističe za 36 prijevremeno rođenih beba u najvećoj bolnici u Gazi i dok izraelski tenkovi i teška ratna mašinerija ravna Gazu, unatoč očiglednim cenzurama na vodećim medijskim platformama i društvenim mrežama, dostojanstveno dadnimo doprinos da se bitka za savjest čovječanstva polahko povrati iz totalnog ponora i poraza.
