digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage2.jpg

Genocid u Srebrenici odjekuje u genocidu u Gazi

  • riječi su Roberte Biagiarelli, italijanske glumice i dramske umjetnice, koja već skoro tri decenije svojim humanim i profesionalnim dramskim angažmanom pronosi istinu o Srebrenici u Italiji i šire

U razvijanju kulture sjećanja i memorijalizacije Bošnjaci imaju prijatelje širom svijeta, koji nerijetko i svojim profesionalnim angažmanom kazuju istinu o genocidu u Srebrenici i drugim zločinima. Među njima je i Roberta Biagiarelli, italijanska glumica i dramska umjetnica, koja svoju vezu s Bosnom i Srebrenicom čuva nepretrgnutom već skoro tri decenije. Sve je počelo 1997. godine njenim čitanjem knjige Rat u kući, autora Luce Rastella, torinskog novinara koji je tretirao rat u Srebrenici, a, kako nam je Biagiarella za Preporod kazala, u svoj dom je primio i brojne izbjeglice.

„Upoznala sam Rastella i postali smo prijatelji. U to vrijeme sam radila kao mlada glumica u Torinu. Posljednje poglavlje njegove knjige posvećeno je anđelima Srebrenice. U meni je ta tragedija izazvala snažan unutrašnji preokret i odlučila sam da želim bolje razumjeti i upoznati tu stvarnost. Tako sam krenula put Srebrenice kako bih intervjuisala preživjele i svojim očima vidjela tu stvarnost, da bih je mogla prenijeti kroz jedno historijsko-teatarsko pripovijedanje“, prisjetila se Biagiarella. Godinu dana kasnije, nastala je njena monodrama italijanskog naziva A come Srebrenica (A kao Srebrenica). Predstava je na repertoarima već dvadeset i osam godina, u Italiji i inostranstvu, i već bilježi više od 600 izvođenja. Tematizira trogodišnju opsadu Srebrenice i zločin genocida nad tmaošnjim stanovništvom.Uz Biagiarelli, tekst predstave potpisuju Giovanna Giovannozzi i Simona Gonella, režiserka predstave. 

A come Srebrenica je izvođena do sada i u Jerusalemu i u Sarajevu, a ove godine i u Narodnom pozorištu u Tuzli.

„Tragedija Srebrenice u meni je probudila snažan osjećaj odgovornosti i izgubljenosti: kako se to moglo dogoditi? Predstavljala je prekretnicu između žene-umjetnice kakva sam bila i one koja sam danas. Dala mi je ključeve za dublje tumačenje i pogled na svijet koji nas okružuje“, kaže ona.

S predstavom, tim „historijsko-teatarskim svjedočenjem“ koje je za nju postalo „druga koža“, kako ističe, tokom svih prethodnih godina je i ona rasla, profesionalno i ljudski.

„Davanje glasa žrtvama, zahtijevanje pravde i istine nešto je u što bismo svi trebali biti uključeni“, dodaje Biagiarelli.

No, njen doprinos nije okončan predstavom. Povodom desete godišnjice genocida u Srebrenici, 2005. godine, nastao je i dokumentarni film Souvenir Srebrenica. Potom, iznimno značajna je i njena obnova Doma kulture u Srebrenici, zahvaljujući sredstvima prikupljenim u Italiji. Osim toga, i danas je aktuelan projekat Transhmanca mira na području Srebrenice, čiji je jedan od inicijatora, a cilj je bio osnaženje poljoprivrede, ekoturizma i sl. Također, posebnu pažnju italijanske javnosti je izazvao nedavni podcast Srebrenica – zaboravljeni genocid, realizovan povodom 30. godišnjice genocida u Srebrenici u produkciji Chora Media, koji je njoj dokaz da „još mnogo ljudi želi da razumije i upozna ovu temu.“

S obzirom da njen dramsko-umjetnički opus obuhvata niz sličnih historijskih i društveno-političkih tema, Biagiarelli prepozanje obrasce od genocida u Srebrenici do genocida u Gazi.

„Genocid u Srebrenici doziva i odjekuje u genocidu koji se trenutno čini u Gazi – u onome što se civilima u Gazi, sat za satom, već više od dvadeset mjeseci događa, uz jednako nečuvenu brutalnost, pred očima svijeta – putem društvenih mreža“, naglašava ona.

Izvor zla i nasilja prepoznaje u stigmatizaciji drugog riječima. Otuda, vjeruje „da moramo biti čuvari riječi – „da uvijek precizno govorimo i da blagosiljamo riječ, to jest da zahtijevamo da riječi budu dobro izgovorene.“

„Nedostatak obrazovanja uvlači narode u uragan rata, jer ih manipulišu oni koji su u tom trenutku na vlasti, slijedeći svoje interese i poslove. U svakodnevnom životu sve je potrebniji stav otpora koji će razbiti licemjerstvo i stanje hipnoze u koje su mnogi ljudi zapali“, stava je ona.

Ne gubi nadu u čovječanstvo.

„Svjetlo uvijek postoji, čak i u najdubljoj noći – to svjetlo trebamo hraniti i ne osjećati se poraženima, nego zajedno hoditi prema humanijem svijetu, kako bismo razoružali zlo“, zaključuje Biagiarelli.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine