digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Naša odgovornost prema čovjeku

Autor: Osman Kozlić Juni 26, 2015 0

Živeći u doba kojeg svako ocjenjuje, valorizira i definira u skladu s vlastitim životnim putem, iskustvima, željama i htijenjima, doživljavajući ga u isto vrijeme i tradicionalnim i modernim, i prostranim i tijesnim, i ugodnim i omraženim, pomalo smo počeli zaboravljati činjenicu da se u centru svega toga nalazi čovjek zbog koga je stvoreno sve, kao što možemo razumijeti iz hadisa koji nas podsjeća da je sve stvoreno radi hazreti Muhammeda, o on naglasi da je čovjek poput nas.

Zaboravili smo njegove suštinske, Bogom podarene, vrijednosti, ali i našu obavezu baš prema tom čovjeku i nešto što se u islamu može nazvati gradacijom odgovornosti prema kojoj svaki čovjek ima određenu odgovornost prema drugom čovjeku, a kvalitet te odgovornosti se mjeri ljestvicom spoznatih i razvijenih vrijednosti u svakom od nas. Prema tome, onaj ko je intelektualno razvijeniji odgovoran je pomoći svojoj okolini u skladu sa svojim misaonim potencijalima, a materijalno imućniji je dužan pomoći zajednicu sredstvima kojim raspolaže. Vjernici imaju posebnu odgovornost u tom sistemu gradacije, jer su dužni odlučno krenuti u spoznaju suštine vjere, oboriti prepreke na putu te spoznaje koje se pretežno ogledaju u samom oivičavanju i ograničavanju vlastitoga vjerovanja samo na religijska načela u okviru kojih duhovno egzistiraju i shvatiti da je vjera kod Allaha jedna, da je Njegova milost pristupačna svima i da je sve ljude stvorio On; moćni i mudri.

Udahnuvši čovjeku od Svoga ruha, Uzvišeni Bog mu je udahnuo i djelić Svojih odlika pa tako čovjek danas može biti graditelj, može kreirati nešto od nečega, može voljeti, može pomagati, ljutiti se, opraštati, biti milostiv i milosrdan, upućivati druge i izricati kazne u skladu s ponuđenim dokazima. Uz taj Božiji duh udahnut je djelić savršenosti koja u odnosu na čovjekovu vremensku i prostornu ograničenost predstavlja istinsku savršenosti, dok u odnosu na Božiju svemoć, sveprisutnost i svevremenost predstavlja samo podsjećanje na neograničenost moći Onoga u kojeg vjerujemo i čijim zapovijedima se pokoravamo. Takvom čovjeku smo danas dužni pomagati, poticati ga i bodriti da u sebi spoznaje te odlike savršenosti, svakim danom biva savršenijim i u konačnici boljim i korisnijim i sebi i svojoj zajednici. Tom cilju se moramo kretati tolerantno i odgovorno, a nikako ograničeno i neodgovorno, jer savršenost je nastala spojem brojnih odlika koje su ponekada međusobno i suprotstavljene, ali njihova međusobna tolerancija je faktor koji ih nastavlja spajati. Najlakše je biti netolerantan i neodgojen. To bar znamo svi iz vlastitog iskustva. No, nije teško biti ni odgovoran i odgojen; iako se to ponekada čini teškim i kompliciranim. Dovoljno je samo da poštujemo savjete koje smo dobili kao dar od svojih starih dok smo rasli u duhu tolerancije svojstvene izvornosti islama i osnovne komponente islama kojeg mi imenujemo kao tradicionalni bosanski islam i Božije odredbe objavljene nam u formi ajeta i pojašnjene u formi Poslanikovih hadisa. Prvi korak možemo načiniti već sada, ukoliko naučimo, razumijemo i u svojoj svakodnevici primijenimo hadis koji glasi: Broj puteva prema Bogu, srazmjeran je broju stvorenih duša! Zar je moguće u bilo kojem ovozemaljskom zakonu, rezoluciji, statutu... pronaći ljepšu definiciju tolerancije?

Piše: dr. dc. Osman Kozlić, muftija banjalučki

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine