Nezaboravljeni običaji Bošnjaka

Autor: Mujo Meškić Novembar 12, 2016 0

Preporod je 2012. godine dobio od devedesetogodišnjaka Muje Meškića iz Džemata Rotimlja kod Stoca tekst ili sjećanje  o starim običajima i bošnjačkoj tradiciji

 

Neke događaje koje sam čuo na seoskim sijelima i koji su se prepričavali s generacije u generaciju ili koje sam lično doživio nisam zaboravio, a ima ih čak iz polovine osamnaestog stoljeća. Svaka nova vlast  imala je svoj način vladanja i običaje drugačije od one ranije. Da bi momak razmišljao o svojoj budućnosti kako bi formirao svoju porodicu, treba da odsluži vojni rok. O tome počne razmišljati tek po dolasku iz vojske. Roditelji mu uzmu odjelo tako da bi posjećivao razne skupove, vašare, pijace, bajramska veselja, i da bi se upoznao sa djevojkama i odabranom djevojkom za budućnost. Usljed čestih posjeta susreće se sa biranom djevojkom. Onda je počne pratiti do njezine kuće uz razne šale i priče. Prilikom rastanka dogovaraju se za naredne sastanke. Momak je trebao da ima svjetiljku (bateriju ili svijeću) da dadne znak za dolazak pod prozor djevojke. Ona ga je čekala na svom prozoru. Tako bi ašikovanje bivalo do u kasno doba noći uz strogu potajnost. Kad sastanci učestaju i komšije djevojke saznaju o novonastalojsituaciji između momka i djevojke, oni upoznaju roditelje djevojke, a njih su te vijesti obično razočaravale. Često bi bili nezadovoljni kako sa momkom tako i sa familijom iz koje ptječe, a ponajviše siromaštvom u porodici momka. Roditelji djevojke je kritikuju, uz razne komentare pa je čak i zatvaraju u sobe i odaje. Drže je pod velikim nadzorom. Tako proteče jedno vrijeme da i djevojka mijenja svoje mišljenje pa prekida ljubavnu vezu. Kad momak sazna za nastalu situaciju u porodici djevojke obično se razočara. Počne zagledavanje i druge djevojke. Rođak momka slučajno se susreće sa djevojkom te nastaju razne priče koje su se dogodile, o nastalim prilikama i prekinutim vezama. Onda rođak pohiti pa uspostavi pomirenje tako da se ponovno potajno nastavi veza. Momak po starom običaju nastavi dolazak kao i ranije. Roditelji dvojke već su stekli uvjerenje da je prekinuta veza sa navedenim momkom. Usljed čestih razgovora o svojoj budućnosti mladenci se dogovore za ženidbu i udaju i zakazuju na vrijeme. Momak poziva svoje kolege te pravi plan ženidbe. Da bi djevojka izašla na određeno mjesto i vrijeme, roditeljima kaže da će da donese vode po starom običaju sa obližnjeg izvora. Tako prevari roditelje. Momak se oženi tako što djevojka „pobjegne“ za nj uz veliko veselje roditelja. Po dolasku djevojka je našla veliku razliku u ekonomskoj i materijalnom pogledu u odnosu na njezine roditelje, ali što je tu je, drugo ne biva, takva je sudbina. Roditelji momka prave plan za svadbu; pozivaju bližu rodbinu, poznanike i prijatelje u određeno vrijeme. Priprema se i donosi hrana od svojih proizvoda koje su roditelji sadili i proizvodili, pogača i dr... Puno razne hrane. Gosti koji su pozvani dolaze u kuću veselja. Obavlja se akšam namaz, zatim slijedi večera. Za sofru, siniju sjedaju stare osobe: domaćini, prijatelji i najuža porodica pa na karaju momak i djevojka. Gosti se cijelu noć mjenjaju za sofrom, a znalo je odjednom sjediti po desetak osoba. Po običajima navedenih ugovorima mladenci uz pratnju roditelja i glavnog imama uz savjetovanje odlaze u svoje prostorije po propisu i šerijatu. Česti običaji za vrijeme ženidba i udaja su bili da se pozove pjesnik i svirač gusala na svadbe i veselja koji će uz gusle pjevati junačke pjesme. Popularna pozvana osoba dolazi i uz gusle pjeva prisutnim koji ga prate i slušaju. Kada se pjesnik zamorio da malo odmori prijatelji pjesniku uzmu gusle i od prisutnih se traži da gusle okrpe i očiste, tako da je i pjesnik zadovoljan sa time.

Svatovi su međutim uporni  i od pjesnika traže da se nastavi pjevanje pjesama i na traženje da se malo osvježe zapitaju malo vode, tako da i guslaru donesu ljutu i žestoku vodu i smetu ga da izgubi kontrolu nad pjesmom. „A što nema koga nema, doće nema Muje nema Halila, Mujo dođe a Halila nema, ima noći i Halil će doći i na mejdan poći, mrtav pođe i živ doma dođe...“ Svadbeno se veselje nastavlja pa se mladi susreću, pa se kola okreću pa i zaosviće; niko kući ne kreće. Kolovođa domaćina poziva: Domaćine deder se pokaži pa ti nama poklone pronađi. Zatim domaćin poklone donese sa mladom se ponosi. Običaji su bili kod pojedinih domaćina da se organizuje momačka utrka pa su mlade osobe bili puno zainteresovane, tako bi se pripremali za veselja. Koji bi momak došao prvi do kočije gdje bi bila postavljenja pripremali bi darove i tako bi mejdan odnio. Poslije svadbenih dana mlada ustaje u zoru te priprema kućne poslove, strogo i pažljivo vodi računa da ne probudi ukućane (svekra, svekrvu i ostalu čeljad) dok se sami ne ustanu. Danas je obratno svekar i svekrva neće mladu ometati dok ona sama se ne podigne tj. probudi.

Zadržane su tradicije kod pojedinih porodica koje su ostale od Osmanlinske vlasti da žene nose feredže, zarove pod kojima je pokriveno lice od glave do pete, a na licu crno šupljikava marama, te žene nisu izlazile iz kuće bez te odjeće. Zarovi su bili od platna, domaće čereće, a feredže od čohe. Navedeni običaji, tradicije zadržavale su se sve do Drugog svjetskog rata. Nova vladavina, komunistička vlast je zabranila nošenje navedene odjeće koja nije u propisu nastale vladavine. Jedan dio porodica bio je nezadovoljni sa takvim odlukama, jer su to bile velike akcije političara nove vlasti tako da je do najkasnije zadržana u današnjoj opštini Prozor-Rama, a 1948. godine uz velike političke napore, u tu akciju bili su uključeni Avdo Humo, Ševket Maglajlija… Danas se može susresti slučajno u nekim gradovima da žena nosi zarove jer je to nošnja stranih državljanja koji ne služe u našoj zemlji. Polovinom osamnaestog stoljeća kada  je osmanlijska vlast poražena dolaze austrougarske vlasti, te dolazi do velikih promjena političke i ekonomske kulture. Nastala nova vlast priprema proces agrarnih refeormi. Age su bili veleposjednici,  sa kmetovima su obrađivali zemlju uz procenat proizvoda ubranih od zemlje, zvani hak, gibira ako kmet neispuni obavezu prema agi. Tada aga mijenja kmeta, tako da nastaju velike nesuglasice. Vlasti austrijske donose rješenja da kmetovima pripada zemlja od aga, veliki sporovi nastaju koji traju za čitavu vladavinu austrijske vlasti.  Nastaju ekonomski i politički neredi tako da se u Bosni tj. u Sarajevu osnovao otpor, formirala se organizacija pod nazivom "Mlada Bosna" protiv tadašnje vlasti. U Bosni vlada Franjo Ferdinant tadašnji predsjednik, te prilikom prelaska preko rijeke Miljacke na Marin Dvoru tako bude ubijen iz zasjede koja je postavljena od strane Gavrila Principa.  Tako se danas taj most zove "Most Gavrila Principa" u Sarajevu. Veliki neredi nastaju, nije samo Bosancima, i na svim prostorima, tako da otpočinje Prvi svjetski rat od 1915. godine i završava krajem 1918. godine. Na prijedlog velikih država po završetku roda Osmanova postaje (ukidanje hilafeta) država zvana "Kraljevina Jugoslavija", a kasnije Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je vladala dvadeset pet godina. Do drugog svjetskog rata koji je trajao punih četiri (4) godine, a za novu vlast nazvanu Federalna Jugoslavija (1945) dati su mnogi mladi životi.

Nastankom nove vladavine nastale su velike promjene u pogledu političko ekonomskih, kulturnih i prosvjetnih prilika. Velike promjene dolaze tako i prolaze tako, i svaka vlast ima svoju vladavimu i običaje, i razlikuju se nove od prošlih, pojedinci, grešnici iz prošlih vladavina odgovaraju za svoja učinjena djela. Pa moja Bosno otvori oči, gledaj pravo! Okreni se budućnosti! Budi sabur! Nedaj se zavarati!  Budi strpljiva, odvoji pravdu od zla. Kontroliši sebe i oko sebe! Odvoji istinu od neistine! Odvoji! Česta veliki jedno zbore drugo govore. Odvoji se od dvoličnjaka! Sa njima nema roda, niti raste trave. Trava, raste pa se kosi. Mnogi su običaji sa promjena prošli. Stari prošli, ali drugi došli. Za novija vremena treba pričekati, a Mujo neće dočekati.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro