Priča o Jusufu, a. s., počinje snom. Prva stvar na koju ovdje treba upozoriti jesu odnosi između djece i roditelja, kakvi oni trebaju, a kakvi ne trebaju biti. Obratimo pažnju kome se Jusuf, a. s., obraća kada ima neki problem. Obraća se svome ocu, koji je njegov uzor te njegova snaga. Jusuf, a. s., odgojen je u kući vjerovjesnika, u kući gdje se živio islam i neminovno je da je Jusuf u svome ocu i majci vidio živi islam. On je odgojen da se, kad naiđe na teškoću, obrati svojim roditeljima koji će ga saslušati i pomoći mu. Uporedimo to s našom situacijom. Kome se naša djeca obraćaju kada imaju probleme? Ocu ili majci? Ili im se nikako ne obraćaju, već rješenje traže na internetu, u lošem društvu ili negdje treće? Ko je našoj djeci uzor? Božiji poslanici ili pjevači, glumci, influenseri? Ko je našoj djeci snaga? Familija ili... Zamislimo se sad u sličnoj situaciji. Prilazi nam naše dijete od sedam godina i kaže: „Babo, ja sam sanjao čudan san.ˮ Kakva bi bila naša reakcija? Da li bismo mi zbilja postupili kao Jakub, a. s., da li bismo uvažili i poštovali ono što nam dijete poručuje ili bismo ga omalovažili, potcijenili i tako povrijedili naše voljeno? Kada Kurʼan govori o poslanicima i njihovim razgovorima sa svojom djecom, uvijek se kaže: babuka, babice, sinko moj, sinčiću. Oni tepaju jedni drugima, što ukazuje na blizinu, pažnju, blagost i samilost. Roditelje ne treba zvati po imenu ili stari i stara. A i roditelj ne trebaju djecu zvati pogrdnim imenima, već kćerkice moja, sinko moj, sinčiću moj...

Jakub, a. s., je saslušao svoga sina i kaže mu da taj san ne priča nikome, jer mu neko može pozavidjeti na tome. Da bi se želje ostvarile treba ih sakriti, jer se svakom onom ko nešto ima zavidi. Jakub je imao 12 sinova, ali je najviše volio Jusufa i njemu posvećivao posebnu pažnju. Mi možemo osjećati veću naklonost prema nekom djetetu, jer je najmlađe, najstarije, najslabije, ali to ne smijemo pokazivati ni u kom slučaju, jer ćemo izazvati ljubomoru i zavist pa može doći do neželjenih posljedica. Tome svjedočimo u ovom slučaju, iako je riječ o poslaničkoj porodici. Ostala Jusufova braća su osjetila da je otac posebno naklonjen Jusufu i odlučuju da ga se riješe. Ljubomorni su i zavidni: otac nam je svima otac, a Jusufa najviše voli. Prvo su predložili da ga odmah ubiju, al jedan od njih, najpametniji kaže da ga ostave na dno bunara, naići će neki putnici i uzet će ga i odvesti daleko. Ovaj je ipak izabrao manje zlo, što je važan princip islama.

Tada su naišli neki putnici iz Egipta i pošalju čovjeka da im donese vode iz bunara, kad tamo mali i lijepi dječak Jusuf. Pogledajmo situaciju kada je Allah, dž. š., s nama i kad se na Njega oslanjamo; On nas ne zaboravi ni na dnu bunara, već pošalje tog čovjeka da naspe vode. Obraduju se dječaku i odvedu ga u Egipat i tamo ga prodaju jednom bogatašu.

Bogataš je imao dvor i živio je sa ženom, a očito nije imao djece jer je rekao ženi da pazi Jusufa i da ga posine. Kada je Jusuf osnažio i odrastao, ova žena se zaljubila u njega. Za Jusufa se kaže da je imao pola Ademove ljepote. Priča se da je prekrivao lice kada bi žene dolazile kod njega zbog neke potrebe. Ova žena je odlučila da drugim ženama pokaže njegovu ljepotu i pozvala ih je na sijelo te im dala noževe u ruke da gule sebi voće. Tada je pozvala Jusufa među njih, a one su se toliko zagledale u njega da su same sebi porezale ruke a da nisu ni osjetile. Ona je jedne prilike bila sama s njim na dvoru, zaključala je sva vrata i potrčala za njim te ga pozvala da počine blud. Naravno, on je to odbio jer nije htio počiniti grijeh i blud. Da bi se ona spasila, optužila je Jusufa da je on nju napao, i onda, da bi se stvar smirila i zataškala, odluče da Jusufa nekoliko godina bace u zatvor. Naime, on je obični sluga, a ona je gospođa jednog uglednika. Jusuf, a. s., je znao da on nema pravo na nju jer je tuđa supruga, iako ni njemu nije bilo lahko s obzirom na to da su se ostvarile sve pretpostavke da počini grijeh s njom. Savladao je plemeniti Jusuf i ovo iskušenje i, kasnije, kada postane ministar u Egiptu, imat će priliku da bira ženu za sebe. Naime, ko ostavi nešto radi Boga, dobit će bolje od toga!

Cijeli komentar 13. džuza pročitajte u posljednjem broju Preporoda